Tufik Softić

Kad se krade svašta, ništa nije sveto

Kada je juče beranska policija uhapsila četiri mladića starosti tek devenaest i dvadest jednu godinu zbog krađe alata u vlasništvu jedne škole, to je podsjetilo na činjenicu da su se u proteklim godinama krale najčudnije stvari, što ne može biti za ponos nikome.

Četvorica mladića su krađu počinili prije tri dana i nakon identifikovanja predati su Osnovnom državnom tužiocu koji je protiv njih podnio krivičnu prijavu zbog sumnje da su počinili krivično djelo teška krađa, a kako će proći, ostaje da se vidi.

Činjenica je da su se smanjile krađe ulja iz trafostanica od kada je otkrivena jedna grupa, takođe koji su to radili organizovano na teritoriji nekoliko opština u ovom dijelu Crne Gore.

Tako su jednom prilikom takozvana Gornja sela, na području ispod Bjelasice u beranskoj opštini, ostala na dva dana bez struje, i tada se ispostavilo das u lopovi su ukrali mineralno ulje iz nekoliko trafostanica sa kojih se napajaju ta sela.

Stanovnici Lubnica i drugih podbjelasičkih sela najprije su mislili da se radi o havariji zbog nevremana koja ispod Bjelasice nijesu nikakva rijetkost, ali kada su došli električari i kada sui m kazali šta je problem, ostali su bez riječi i samo pitali – kakav smo to narod kada krademo ulje iz trafostanica.

Tada je pobrojano šezdeset devet obijenih trafostanica iz kojih je ukradeno mineralno ulje, i najčeće su zbog nekoliko litara tog ulja stradali trasformatori i pričinjene štete na svakoj stanici od nekoliko desetina hiljada eura.

Učestale su bile i krađe žičanih kablova, kao i metalnih elemenata sa dalekovoda, od kojih se prave sajle, konstrukcije za prikolice za automobile i druga vozila koja se koriste u ruralnom području. Kada se, pak, radi o mineralnom ulju, bilo je nejasno zbog čega se krade, dok nije saopšteno da se može koristiti kao pogonsko gorivo za stare dizelaše, traktore i motokultivatore, pa čak locirana i jedna kafana na periferiji Berana gdje je ovaljana prodaja.

“Zasmislite sada to da neko zbog desetak ili malo više litara ulja, napravi štetu od više desetina hiljada eura. Jer, ako se na vrijeme ne otkrije o čemu se radi i nedostajuće ulje ne dolije, onda strada tranformator, ili pregori čitava trafostanica”, objasnio je tada jedan električar.

Da lopovi ne prezaju ni od čega i ni pred čime, bilo je jasno kada je iz prije nekoliko godina dvije džamije u selima Kalica i Savin Bor na području petnjičke opštine ukradeno šezdeset ručno rađenih ćilima značajne vrijednosti.

„Ćilimima raznih veličina bili su tradicionalno obloženi podovi, i mi smo se, praktično, molili na golim pločicama. U mještane se uvukao strah zbog ovog događaja, a mi ne možemo da vjerujemo da postoji neko ko bi mogao da ukrade iz džamije“, ispričao je jedan stanovnik Kalice.

On je pred tužilaštvom dao izjavu u svojstvu svjedoka.

„Ćilimi su ukradeni tako što se originalni ključ od džamije nalazi i ostavlja iznad vrata, i to lice je sa jednostavno ključem otvorilo vrata, obavilo što je obavilo, i ključ ostavio na istom mjestu. Do sada nije bilo potrebe da se ključ od džamije krije i nosi“, ispičao je Kaličanin.

Policija je, i u ovom slučaju, nedugo potom, kod jednog lica pronašla šest ćilima za koje se vvidjelo da su kradeni i vučeni po zemlji i travi do mjesta gdje su ih čekala kola, ali to lice je tvrdilo da ih je kupilo. Tih šest ćilima je vraćeno u džamije.

Stanovici bihorskih sela tda su izrazili sumnju da se radilo o organizovanom kriminalu, jer su se, kako kažu, na nekim radio stanicama pojavljivali oglasi za otkup starih ćilima.

„Ćilimi se otkupljuju po bagatelnim cijenama. Ovi ukradeni su procijenjeni na oko tri hiljade eura. Ali kada se ti ćilimi prenesu zu inostrastvo, tamo im se cijena mnogostruko uvećava“, objašnjavali su stanovnici Bihorskih sela.

Podovi prostorija za obavljanje molitve u džamijama tradicionalno se oblažu ćilimima koje poklanjaju građani, i ima ih u svim vjerskim objektima, svih dimenzija i najljepše ručne izrade.

Za krađu ulja iz trafstanica i ćilima se još i može odgovarati jer prelazi vrijednost od stotinu pedeset eura, ali za akomulatore od kola, teško, a to je jedno vrijeme bilo vrlo učestalo. Lopovi ih za male pare preprodaju nakupcima starog željeza, odnosno olova.

Kralo se sve i svašta, od obijanja trgovinskih radnji i kioska, preko kazana za rakiju do traktora i kosačica. Osim vikednica i praznih kuća u selima, obijane su kuće u samo gradu.

Teško bi, ipak, bilo objasniti nekom iz razvijenih zemalja da se tamo negdje u Evropi, ili “na vratima” Evrope krade alat iz neke škole, ulje iz trafostanica, ćilimi iz džamija, akomulatori, poklopci za šahte, ili prije godinu, dvije kada je zabilježen slučaj krađe mladih sadnica tuje i drugog rastinja sa gradskih zelenih površina vrijednih ni desetak eura po primjerku.