B.Bu. [ Klix.ba ]

Zašto zijevamo? - Gotovo sigurno nije iz razloga koji mislite 

Iako smo odrasli u svojim tijelima, često znamo iznenađujuće malo o tome kako ona funkcionišu.

Svi kičmenjaci zijevaju ili se prepuštaju ponašanju koje je barem prepoznatljivo kao zijevanje. Do nedavno, svrha zijevanja nije bila jasna i istraživači i naučnici je i dalje osporavaju. Ali, ova zajednička osobina pruža naznaku o čemu je zapravo riječ i, vjerovatno, nije ono što očekujete.

"Kada anketiram publiku i pitam: 'Zašto mislite da zijevamo?', većina ljudi sugeriše da to ima veze sa disanjem i da bi nekako moglo povećati kiseonik u krvi", kaže Endru Galup, profesor bihejvioralne biologije na Univerzitetu Džons Hopkins.

"I to je intuitivno jer većina zijevača zaista ima ovaj jasan respiratorni problem", dodao je.

I prekomjerno zijevanje može da bude simptom određenih stanja
Da bi se testirala ideja da zijevamo kako bismo unijeli više kiseonika ili izbacili višak ugljen-dioksida, studije objavljene 1980-ih manipulisale su nivoima oba gasa u vazduhu koji su dobrovoljci udisali - i otkrile su da, iako su promjene značajno uticale na druge respiratorne procese, nisu uticale na redovnost zijevanja.

Nije povezano sa disanjem
Takođe, čini se da ne postoji nikakva sistematski mjerljiva razlika u ponašanju zijevanja kod ljudi koji pate od bolesti povezanih sa disanjem i funkcijom pluća - što biste očekivali ako je zijevanje povezano sa disanjem.

Tu je, manje-više, Galupova studija došla do teme.

"Kada sam radio na svojoj diplomskoj tezi, moj tadašnji mentor je rekao, pa, zašto ne proučavati zijevanje, jer niko ne zna zašto to radimo?", kaže on.

"To je bilo intrigantno - znali smo da mora da služi nekoj osnovnoj fiziološkoj funkciji. Zato sam počeo da ispitujem obrazac motoričke akcije koji uključuje - ovo produženo razjapljivanje vilice koje je praćeno ovim dubokim udisanjem vazduha, nakon čega slijedi brzo zatvaranje vilice i brži izdah. I palo mi je na pamet da ovo vjerovatno ima važne cirkulatorne posljedice koje su lokalizovane na lobanji".

Upravo se to, zapravo, čini da se dešava: nekoliko pregleda medicinske literature sugeriše da zijevanje povećava arterijski dotok krvi u lobanju, a zatim i venski povratak (brzina kojom se krv vraća iz glave u srce).

"Možemo smatrati razdvajanje vilice lokalizovanim istezanjem, slično istezanju mišića u drugim djelovima tijela", kaže Galup.

"Na isti način na koji istezanje pomaže cirkulaciji u tim ekstremitetima, zijevanje izgleda da čini isto za lobanju".

Odatle su Galup i njegove kolege istraživači počeli da razvijaju ideju da zijevanje pomaže u regulisanju toplote u i oko lobanje.

Temperatura vašeg mozga je uglavnom određena sa tri varijable - brzinom arterijske krvi koja putuje do mozga, temperaturom te krvi i metaboličkom proizvodnjom toplote koja se odvija u mozgu, na osnovu neuronske aktivnosti - a zijevanje, teoretski, može da promijeni prve dvije.

Kada zijevate, duboko udišete vazduh koji se kreće preko vlažnih površina vaših usta, jezika i nosnih prolaza, pomalo kao vazduh koji struji preko automobilskog hladnjaka - odnoseći toplotu isparavanjem i konvekcijom.

Efekat hladnjaka
Studije izgleda potvrđuju ovo: temperatura okoline ima prilično predvidljiv efekat na učestalost zijevanja, koja se povećava kada je malo previše toplo (kada postane jako vruće, temperatura vazduha je previsoka da bi efekat hladnjaka funkcionisao, pa se drugi mehanizmi hlađenja poput znojenja aktiviraju, a zijevanje se ponovo smiruje) i smanjuje kada je hladnije.

Čini se da ovo takođe objašnjava zašto su određena medicinska stanja povezana sa prekomjernim zijevanjem: ili sama stanja, ili ljekovi koji se koriste za njihovo liječenje, uzrokuju povišenu temperaturu mozga ili tijela.

Objašnjenje "neuronske aktivnosti" takođe je potvrđeno studijama na životinjama - sisari i ptice sa više neurona u mozgu zijevaju duže vrijeme, bez obzira na veličinu njihovog stvarnog mozga.

Ovo ne znači da su druge hipoteze potpuno opovrgnute. Ona koju najbolje potkrepljuju dokazi je teorija "promjene uzbuđenja": u osnovi, zijevanje pomaže mozgu da prelazi između stanja - od spavanja do budnosti, od dosade do budnosti i tako dalje.

"Jedna mogućnost je da zijevanje pomaže mozgu da prelazi između korišćenja svoje 'mreže podrazumijevanog režima'- regiona povezanih sa sanjarenjem, prisjećanjem sjećanja i samorefleksijom - i mreže pažnje odgovorne za pripremu tijela za akciju", kaže istoričar medicine dr Olivije Valusinski, koji je autor nekoliko radova na ovu temu.

"Jedan predloženi mehanizam za ovo bi bio da pomaže u cirkulaciji cerebrospinalne tečnosti, tečnosti koja okružuje i oblaže vaš mozak i kičmenu moždinu".

A šta je sa zaraznim zijevanjem?
Svi ​​smo svjesni fenomena kada jedna osoba u sobi - ili čak na TV ekranu - udahne "gutljaj" vazduha, a onda svi ostali urade isto.

Neki istraživači sugerišu da ova vrsta zaraznog ponašanja okuplja grupe, možda zato što je to lažni signal pospanosti, dosade ili budnog stanja - iako je malo vjerovatno da je to glavna svrha zijevanja, jer mnoge usamljene životinje redovno zijevaju.

"Moguće je da zarazno zijevanje nema funkciju i da je samo nusproizvod naprednih društvenih kognitivnih mehanizama unutar visoko socijalnih vrsta", kaže Galup.

Da to malo pojednostavimo, mnoge životinje - uključujući i ljude - imaju različite načine za poboljšanje svoje empatije, uključujući "ogledalske neurone", koji se aktiviraju kada pojedinac izvrši radnju i kada vidi nekog drugog da izvodi sličnu radnju.

Moguće je, dakle, da viđenje nekog drugog kako zijeva jednostavno aktivira vaše ogledalske neurone, podstičući vas da i sami zijevate. Ali, zarazno zijevanje takođe može igrati ulogu u koordinaciji grupe kroz mehanizme povezane sa teorijom promjene uzbuđenja: pomažući svakoj životinji u grupi da promijeni stanje iz opuštenog u aktivno.

Jedna studija iz 2021. godine koja je testirala ovaj efekat kod lavova otkrila je da i druga ponašanja mogu biti zarazna među zjevačima, pa ako jedan lav koji leži zijeva, a zatim ustane u šetnju, drugi zjevači ga slijede.

Zarazno zijevanje takođe može podstaći grupnu budnost: ako jedan babun u grupi izazove druge da zijevaju, svi mogu postati budniji. Ovo može funkcionisati i obrnuto - pomažući u smanjenju uzbuđenja prije spavanja.

Dakle, drugim riječima: zijevanje je vjerovatno dobro za vas i vjerovatno pomaže vašem mozgu da bolje funkcioniše.

I, da, ako ste upadljivo zijevali da biste uspavali petogodišnje dijete, nemojte prestati - postoji šansa da ta "fora" zaista funkcioniše.