B.Bu. [ b92 ]

PREPORUKE STRUČNJAKA

Kako kontrolisati nalet bijesa

Impulsivnost se najprije ogleda u upadanju u riječ, skakanju s teme na temu, nepridržavanju dogovora, pretjeranom dijeljenju informacija o sebi ili drugima.

Iznenadna napetost, verbalna ili fizička agresija u trenutku kada je niko ne očekuje – samo su najvidljiviji i prvi znaci impulsivnosti, koja može da bude zabrinjavajuća. Jer, reakcija ličnosti koja izgleda kao neko ko prati trenutne nagone, bez uključivanja racionalnog razmišljanja, ukazuje na nedostatak samokontrole koja može da vodi do potpune nesposobnosti kontrole bijesa, ali i do kršenja zakona, samopovređivanja i zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, upozorava psiholog mr Anđela Zlatković.

Ona podsjeća da je impulsivnost često i put do zavisnosti – od kockanja, interneta, kupovine i pretjerane hrane, pa do pornografije i upuštanja u devijantne seksualne i druge morbidne zavisnosti.

Nije mentalni poremećaj

„Impulsivnost se najprije ogleda u upadanju u riječ, skakanju s teme na temu, nepridržavanju dogovora, pretjeranom dijeljenju informacija o sebi ili drugima, kako kažu: kada je jezik brži od pameti. Naravno, ova pojava se sama po sebi ne posmatra kao mentalni poremećaj, ali ona kao crta ličnosti pogoduje razvoju poremećaja u ponašanju, zavisničkog ponašanja i graničnog, antisocijalnog poremećaja ličnosti. Do bipolarnog ponašanja ili poremećaja pažnje”, objašnjava sagovornica.

Impulsivnost je, dodaje, povređujuća kako za samu tu osobu, tako i za međuljudske odnose u koje stupa. Jer, obelježje komunikacije s takvom osobom je nedostatak povjerenja, zbog toga što se u ponašanju ne obazire na posljedice svojih ishitrenih odluka po ljude oko sebe. Impulsivnost obično prati neodgovornost koja se ogleda i u prekomjernom trošenju novca, upadanju u dugove i sukobima sa zakonom.

Kako smatra psiholog Anđelka Jelčić, impulsivnost koja je zabrinjavajuća utiče i na partnerske odnose. Impulsivne osobe često mijenjaju partnere, a ukoliko nađu takve s kojima mogu da stupe u trajniji odnos, sklone su nevjerstvu.

„Takođe, ove osobe imaju problema i u poslovnim odnosima. Često mijenjaju poslove, kratko se zadrže na jednom, jer im ne pruža dovoljno uzbuđenja. Dešava se i da budu otpuštene zbog neispunjavanja obaveza, kašnjenja, kršenja pravila i loše komunikacije. Ukoliko privatno vode sopstveni posao, on trpi jer klijenti uoče uvijek nepouzdanost i otkazuju saradnju. Studije na ovu temu govore da impulsivni uvijek hoće momentalnu nagradu, bez razmišljanja o posljedicama, uz snažnu žudnju da se uvijek stupi u akciju. To ih vodi brzim odlukama bez obaziranja na ishod i posljedice. Ta negativna hitnost je u stvari odraz neuspjeha da se iznese težina negativnih emocija. A agresija i svako nasilje do kojih impulsivnost na kraju dovodi su rašireni problemi društva danas”, kaže Jelčić.

Kako ukazuje, stručna pomoć je neophodna osobi kod koje se ovo ishitreno ponašanje stalno osjeća kao spontana reakcija. Takođe, kada se vidi da ne razmišlja kako će to uticati na druge, a pogotovo ako kod nje nema ni pomisli kako će se ti drugi osjećati kada ta impulsivnost popusti. Tačnije, ako se sve svodi na trenutak u kojem se po impulsu mora odreagovati. Terapija se svodi na prepoznavanje emocija i vještinama njihovog regulisanja i kontrole. Tačnije, na učenje kako se misaonim procesima osjećanja drže u zdravoj kontroli. Kako kaže psiholog, ovakve terapije zahtijevaju „mrežu podrške”, odnosno usmjeravanje na kontakt s pouzdanim osobama prije nego što se „pritisne okidač”. Ukoliko je impulsivno ponašanje posljedica loših modela iz djetinjstva i haotične porodične atmosfere, primjenjuju se razne terapijske tehnike kroz grupni i individualan tretman. Neke od njih su meditacija i svjesno disanje kao kontrola nad emocijama, koje doprinose izgradnji tolerancije. Ali, jedna od metoda je i samoograničenje pristupa „okidačima” za impulsivnost, kakvi su recimo kreditne kartice, klađenje, utakmice, loši odnosi...