B.Bu. [ n1.hr ]

SAVJETI NUTRICIONISTE

Zabrane slatkiša, pucanj u prazno

Ako u kući djeteta nema ni kockice čokolade, ni keksa, obično se kod drugara te poslastice gutaju bez mjere. Ovo je tek jedna od šest najčešćih grešaka roditelja.

U svakodnevici gdje se pica, čips, pecivo ili pakovanje keksa smatra užinom na školskom odmoru, ali i obrokom kod kuće, teško je najmlađe ubijediti da umjesto toga jedu brokule i šargarepu, svježu ribu ili kriške jabuke. Ali, iako studije pokazuju da se već u djetinjstvu postavlja osnova za prevenciju gojaznosti, bolesti srca i dijabetes, stručnjaci upozoravaju da je potrebno mnogo taktičnosti, strategije i dogovora da se ova misija roditelja uspješno sprovede. U članku u listu „Vašington post” stručnjaci su ukazali na šest najčešćih grešaka u toj roditeljskoj misiji.

1. Bumerang zabranjenog
Proglasiti neku hranu zabranjenom u domu, uvesti stroga ograničenja – biće mjera od koje neće biti pozitivnog efekta. Naprotiv, mališani u čijoj kući nikada nema ni slatkiša ni gaziranih pića tu „zabranjenu hranu” prosto će gutati i više željeti u svakoj prilici u kojoj na nju nalete. U studiji Državnog univerziteta Pensilvanije djeci u obdaništu bilo je dozvoljeno da jedu kolačiće od jabuke ili breskve koliko žele. S druge strane, u providnu teglu stavljeni su kolači, isto tako zdravi i voćni, za koje je rečeno da ih djeca mogu dobiti tek kasnije, kad pojedu one „zdrave”. I kada je konačno otvorena tegla sa „zabranjenim” keksićima pojeli su ih tri puta više u odnosu na one koji su bili stalno dostupni.

Djeca kojoj je nešto strogo zabranjivano češće su gojazna i žude za slatkom i masnom hranom. Ovi dokazi iz studija, naravno, ne znače da djeca treba da imaju neograničen pristup slatkišima i gaziranim napicima, ali roditeljima su putokaz da kvalitetne hrane i zdravih grickalica mora da bude u kući.

2. Zaboravite na kamuflažu
Neki sajtovi ili priručnici savjetuju roditeljima da „podmeću” djeci povrće kad god mogu – u raznim jelima i obrocima. Da u paste među tjestenine stave pasirane tikvice, cveklu... Dodavanje zdravih sastojaka će naravno ishranu činiti zdravijom, ali time djeca neće naučiti da jedu raznovrsniju ishranu. Ako u mafinima ima borovnica i jabuka, djeca se ne uče da jedu voće, nego mafine! Nutricionisti savjetuju da se prave takozvani mostovi za hranu: ako dijete voli šargarepu, možda će prihvatiti i ostalu narandžastu hranu – bundevu, slatki krompir... Krompir-pire je most do pirea napravljenog od karfiola. Ako dijete voli kukuruz, probajte da dodate neko zrno graška ili komadić šargarepe.

3. Mršava sestra, debeljuškasti brat
Ponekad braća i sestre u istom domu mogu imati potpuno različite navike u ishrani, a što je još gore, mogu imati potpuno različite proporcije. Da jedno dijete bude skroz mršavo, a drugo gojazno. Rješenje nije da se debeljuca baci na dijetu, tvrde pedijatri. Pravila ishrane u zajedničkom domaćinstvu treba za oba djeteta da budu ista. Mršavku neće biti dozvoljeno da pije kola napitke i jede čips samo zato što je mršav. „Hrana koja je zdrava za jedno dijete, zdrava je i za drugo dijete”, poručuje čuveni dr David Ludvig, profesor na Harvardskoj medicinskoj školi.

4. Zajednička priprema obroka
Obroke pripremajte u kuhinji zajedno s djecom, savjet je stručnjaka. Nekada ćete kuvati povrće, nekada spremati poslasticu. Djeca koja su u svom domu naučila da pripremaju hranu za sebe kasnije češće biraju takve obroke u školskoj menzi.

5. Upornost se isplati
Istraživanja pokazuju da je ponekad potrebno i 15, pa čak i više pokušaja da se djetetu dopadne nova hrana, tako da je greška odustati. Naoružajte se strpljenjem i djetetu ponudite novu hranu, bez prisile, ucjene, podmićivanja nekom nagradom... Od pomoći mogu da budu vršnjaci koje ste pozvali na večeru, ručak: studije pokazuju da djeca dobre i loše navike najbolje stiču u društvu drugara.

6. Pamte se okupljanja za stolom
Okupljanje porodice za stolom radi zajedničkog obroka pamti se više od hrane. Ručak ili večera ne smiju da budu izvor stresa niti bitka s hranom.