B.Bu. [ b92 ]

Vaša najbolja odbrana od olova u hrani, prema toksikologu

Olovo ne bi smjelo da bude u vašoj hrani, zar ne?

Izloženost ovoj supstanci povezuje se sa širokim spektrom zdravstvenih problema – od razvojnih poteškoća, oštećenja nervnog sistema i problema sa sluhom kod djece, do visokog krvnog pritiska, bolova u zglobovima i reproduktivnih problema kod odraslih, piše CNN.

Istovremeno, izvještaji i dalje dokumentuju visoke nivoe olova u prehrambenim proizvodima kao što su pire od jabuka, cimet u prahu, proteinski prah i čokolada. Ove godine američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) uspostavila je nove smjernice o dozvoljenim granicama sadržaja olova u dječjoj hrani.

Logično je zapitati se: zašto bi uopšte bilo olova u našoj ishrani?

Kako olovo dospijeva u hranu
Olovo je prirodno prisutan metal na našoj planeti i koristi se u proizvodima kao što su benzin, boje, vodovodne instalacije, kozmetika, keramika i baterije, navodi Nacionalni institut za nauke o životnoj sredini (NIEHS).

Često olovo u hrani potiče iz zemljišta. „Najčešći razlog je taj što je olovo, kao i drugi metali i teški metali, prirodni dio Zemlje i njene kore,“ objašnjava dr Džozef Zagorski (Joseph Zagorski), toksikolog i asistent na Državnom univerzitetu Mičigena, u Centru za istraživanje bezbjednosti sastojaka.

Neke biljke su sklonije upijanju olova iz zemljišta i njegovom skladištenju u sopstvenim tkivima, dodaje on. Ako se usjevi gaje u područjima sa višim nivoima olova u okolini, mogu sadržati više ovog metala.

Međutim, nisu svi izvori olova u okolini prirodni, kaže Zagorski. Ljudske aktivnosti poput topljenja metala često dovode do kontaminacije olovom, a postojali su i pesticidi koji su ga sadržali.

Korišćenje olovnog benzina takođe može dovesti do zagađenja biljaka putem vazduha, kaže dr Taša Stojber (Tasha Stoiber), viša naučnica u Radnoj grupi za zaštitu životne sredine (Environmental Working Group). Iako je olovo uklonjeno iz automobilskih goriva, i dalje se koristi u nekim vrstama goriva.

Kontaminacija može nastati i kada neko namjerno doda olovo u hranu – kao što je bio slučaj 2023. godine sa pojedinim kesicama pirea od jabuka. Ipak, to je izuzetak, ne pravilo, navodi CNN.

Što bliže nuli
Pošto se ovaj teški metal prirodno nalazi u životnoj sredini, teško je da ljudi u potpunosti izbjegnu kontakt s njim u hrani ili drugdje. Ipak, čak i male količine olova mogu imati zdravstvene posljedice, upozorava Stojber.

Kod djece je zabrinutost posebno izražena, jer njihova manja tjelesna masa i brži metabolizam čine ih ranjivijima na štetne efekte izloženosti, prema navodima FDA.

Savezna agencija radi na smanjenju unosa kontaminenata putem ishrane kod djece na nivo što bliži nuli. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) navode da nije utvrđen bezbjedan nivo izloženosti olovu.

Ipak, FDA koristi referentne vrijednosti od 2,2 mikrograma dnevno za djecu i 8,8 mikrograma dnevno za žene u reproduktivnom dobu. Stručnjaci te brojke koriste da procijene kada je izloženost potencijalno zabrinjavajuća i kada proizvod zahtijeva dodatnu provjeru.

Vaša najbolja odbrana od olova
Smjernice o izloženosti olovu kroz ishranu teško je primijeniti u svakodnevnom životu, a vjerovatno nećete znati tačno koliko ga ima u hrani koju jedete, kaže Stojber.

Ona preporučuje da birate brendove koji redovno testiraju svoje proizvode na prisustvo olova. A vaša najbolja odbrana od olova – kao i od bilo kog drugog toksina – jeste raznovrsna i nutritivno bogata ishrana, kaže Zagorski.

Raznovrsna ishrana pomaže na dva načina. Prvo, smanjuje vjerovatnoću da unosite previše jedne namirnice koja bi mogla sadržati više olova.

Na primjer, ranije ove godine izvještaj je otkrio tragove olova u proteinskim prahovima. Povremena upotreba takvih suplemenata nije zabrinjavajuća, ali konzumiranje proteinskih šejkova tri puta dnevno jeste.

„Proteinski prah je dodatak ishrani, a ne zamjena za obrok,“ naglašava Zagorski.

Drugo, nutritivno bogata i raznovrsna ishrana pomaže prirodnim odbrambenim mehanizmima tijela od štetnih elemenata. Tijelo, naime, radije apsorbuje gvožđe nego olovo – pa ako u ishrani imate dovoljno gvožđa, digestivni sistem će vjerovatnije propustiti olovo kroz organizam bez apsorpcije.

„Doza je ta koja pravi otrov,“ zaključuje Zagorski. „Tijelo je vrlo sposobno da se samo izbori s toksinima – zato je važno da mu damo potrebne alate i da ne pretjerujemo ni s jednom namirnicom.“