Лука Влаисављевић

NAŠ FUDBALER

Miličković: Poziv u reprezentaciju bio bi kruna karijere i velika čast

Litvanija je uvijek bila sinonim kao zemlja košarke, i samo košarke. Fudbal je bio na marginama. Međutim posljednjih godina situacija se drastično mijenja. Dobar sistem, pametno ulaganje, dovođenje stranaca, rezultiralo je da Žalgiris iz Vilnjusa igra grupnu fazu Lige konferencije, a da u međuvremenu izbaci i švedski Malme. Jedan od glavnih igrača u "zeleno-bijelom" timu je crnogorski fudbaler Marko Miličković.

Podgoričanin, koji se u januaru 2022. godine otisnuo put Litvanije iz Petrovca, tada kao prvi strijelac naše CFL lige, i koji igra na poziciji veznog fudbalera, brzo se adaptirao na litvanski fudbal, život u Vilnjusu,  a brzo je postao i miljenik navijača. 

U nedavno odigranom finalu nacionalnog Kupa Litvanije, Miličković je postigao gol, kao i asistenciju pa je s pravom dobio nagradu najboljeg igrača finala. 

U razgovoru za naš portal, fudbaler je pričao o Žalgirisu, litvanskom fudbalu ali i reprezentaciji Litvanije, budući da će naša reprezentacija igrati kvalifikacione mečeve za odlazak na Euro upravo sa tom reprezentacijom.

Svečano otvaranje rekonstruisanog stadiona Darius i Girenas u Kaunasu, finale Kupa Litvanije, i piše se tvoj gol kao prvi. Kakav je osjećaj?

Prelijep je bio osjećaj igrati na novom stadionu, rekonstrukcija stadiona trajala je dvije godine i mogu reći jedan je od ljepših stadiona na kojem sam igrao.

Osećaj je još bio ljepši kad sam donio svoj doprinos u osvajanju još jednog kupa za Žalgiris, i to na stogodišnjicu osnivanja Fudbalskog saveza Litvanije.

Lijepo si sačekao loptu i spoljnjim udarcem poslao u mrežu. Ali umalo da sve "prospete" golom u 93. minutu Odeiba. Hegelman vas je dobro pritisnuo u nastavku, a onda u 116. minutu tvoja asistencija za Maria Pavelića i pogodak vrijedan Kupa?

U takvim situacijama ne razmišljam puno, udarac po golu je moja jača strana. Volim da šutiram sa distance, često koristim taj segment u igri tako da je u tom trenutku to za mene bila najlogičnija opcija, koja se ispostavila da je ona prava.

Imamo jako puno utakmica u nogama i umor je naplatio cijenu, pad koncentracije u posljednjim minutima mogao je skupo da nas košta. Na svu sreću ostali smo istrajni do kraja utakmice, pokazali kvalitet u teškim trenucima i iskoristili jednu od svojih šansi da završimo ovo finale na najljepši način.

Proglašen si na kraju meča za najboljeg igrača finala. Koliko ti znači takvo priznanje?

Najbitnije mi je osvojen trofej pa sve ostalo, imamo odličnu ekipu i momke fokusirane na osvajenje trofeja, ali ne mogu da budem neiskren i da kažem da nisam srećan zbog gola i asistencije.

To je samo potvrda da sam na pravom putu i da je ovo sad jedna lijepa uvertira za moju budućnost.

Litvanija nikad nije važila za fudbalsku velesilu, a opet dosta ulaganja u ligu i klubove. Tvoj Žalgiris je došao do grupne faze Lige Konferencija, nešto što je i dalje nedosanjan san za naše klubove. Uzeli ste u Evropi skalp jednom Malmeu, primjerice. Kakva je tvoja perspekriva na litvaniski fudbal sada?

Litvanija je zemlja košarke, ali prije svega jedna sportska nacija, vole fudbal ali je fudbal u sjenci košarke. Ulaže se dosta u fudbal, malim koracima ali planski. Nema suludih trošenja, pojačanja se dovode ciljano a pored fudbalskih kvaliteta jako su bitni i karakterne osobine. Tako da je nama taj sistem donio rezultate.

Ove godine smo izbacili upravo Malme koji ima sigurno 10 puta veći budžet od nas. Naša liga je puno bolja nego prije, i svake godine raste. Fudbal je sličan ruskom stilu sa dosta duela i trčanja i sa velikim akcentom na taktiku.

Liga A je puna fudbalera sa prostora bivše Jugoslavije, u tvom timu igraju igrači iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, u Panevežisu igra naš fudbaler Mitar Ćuković. Kakva je konekcija tamo, držite li se zajedno, koliko tebi znači što imaš oko sebe ljude sa kojima možeš lako da se razumiješ?

Tako je, ima dosta igraca sa naših prostora. Najviše vremena provodim sa svojim saigračima, imamo našu malu grupicu od sedam, osam Balkanaca, i to je ono sto mi je najviše pomoglo da period adaptacije bude jako kratak.

Osjećam se kao kod kuće. Sa ostalim igračama razmijenim poruke jer zbog pregustog rasporeda jednostavno nemamo vremena za neka duža druženja.

Vilnus je prije svega košarkaški grad. Ritas Vilnus je aktuelni šampion Litvanije, igraju u dvorani Avia Solutions Group Areni čiji je kapacitet skoro dulo veći nego stadiona Žalgirisa. Pa opet navijačka grupa "Pietu IV", koja prati vaš klub spada u najodanije i najvjernije u cijeloj Litvaniji. Da li misliš da fudbal polako dobija svoje mjesto u sportskom svijetu Litvanije, gdje je košarka neprikosnovena?

Kako Vilnius tako i cijela Litvanija je košarkaški orijentisana, jer imaju uspjeha. Ljudi prate fudbal ovdje ali jednostavno nemaju sa čime da se poistovete što se tice fudbala.

Tu prije svega mislim na reprezentaciju Litvanije koja kad bi imala neki iskorak u tom segmentu da bi se ta orejtisanost na košarku malo smanjila, a u fudbalu povećala.

Naši navijači su dokaz da postoje fanatici koji su odani klubu i podržavaju ga svuda.

Ta grupa je nekad bila dosta veća dok su jos bili SSSR sad naravno nije na tom nivou što zbog smjene generacija, što zbog neuspjeha u evropskim takmicenjima. Ali evo svjedoci smo samo da se to ove godine već promjenilo.

Žrijeb za kvalifijacije za EURO je izvukao Crnu Goru sa Litvanijom. Kako gledaš na tu utakmicu?

Mislim da je naša reprezentacija dosta kvalitetnija, i da je favorit u tim duelima, ali ako ih ne shvate ozbiljno ili podcijene imaćemo jako puno problema. Pogotovo u Litvaniji.

Siguran sam da će selektor obaviti sve analize i da tu nema nikakvih tajni. Ne trebamo sumnjati u svoj kvalitet ali ne trebamo nikoga ni potcijeniti.

Da li možda očekuješ poziv, budući da pružaš odlične partije u ekipi koja igra i Evropu i suvereno vlada Litvanijom.

San svakog igrača je da jednog dana obuče dres svoje zemlje, ne mogu da kažem da ne mislim o tome. Moje je da radim na sebi da pružam dobre partije, a ako selektor odluči da pošalje poziv to će biti kruna moje dosadašnje karijere i velika čast.

Bliži se kraj i A Lige, reklo bi se da je titula vaša, tokom cijele sezone imate samo jedan poraz.

Potreban nam je jedan bod iz preostalih osam kola. Možemo početi slavlje, ali bilo bi jako glupo i neprofesionalno da posao ne odradimo kao profesionalci. To je naša dužnost prema sebi samima, prema klubu i prema našim vjernim navijačima .