S.V. [ Velike priče ]

Zvezdino ružno pače i Korvinovi sinovi

U novembru 2023. godine, Nikola Krstović je još bio nepoznanica Italijanima i prvi put je pažnju skrenuo objavom na društvenim mrežama. Na Instagram profilu je prodavao golf ‘osmicu’: “Prešao 18.000 kilometara, 2022. godište, cijena 41.000 eura. Hitno”. Italijanima je bilo simpatično što profesionalni fudbaler brine iste brige običnih ljudi.

Godinu i par mjeseci kasnije, najrelevantniji italijanski novinar za dešavanja na fudbalskoj pijaci objavio je da Krstovića traži Milan. Đanluka di Marcio je kardinal “merkato” novinarstva na Čizmi, u njegove izvore i informacije se ne sumnja. Posljednjeg dana zimskog prelaznog roka je plasirao ekskluzivu da je Milan ponudio Lećeu 20 miliona eura fiksno i pet miliona kroz bonuse kako bi kaparisao Krstovića za lheto. I da je Leće to glatko odbio!?

Na više podsmjeha je u Srbiji tog dana naišla vijest da Milan želi Krstovića, nego u Italiji kada je Krstović prodavao golf ‘osmicu’. Govori to i u odnosu ljudi u dvije države prema cijeloj toj industriji: fudbalu, igračima, medijima…

Jednostavno, Krstoviću se ne priznaje uspjeh.

Ali, da su ga mnogo doticali komentari javnosti, Krstović vjerovatno nikada ne bi ni stigao u situaciju u kojoj je sada. Vječito potcjenjivan i u nekom trećem planu, Zećanin je imao strpljenja i vjere u sebe da korača sam i savladava prepreku po prepreku. Obilaznim i težim putem. Nije bio miljenik javnosti, agenata, trenera, navijača…

U Crvenu zvezdu je došao na mala vrata sa sjenkom kontroverznog menadžera Radojice Božovića koji mu je bio agent. Godinama prije toga je Zvezda sarađivala sa Božovićem, nije često imala pozitivna iskustva sa njegovim igračima, a u jednom momentu su i odnosi zahladnjeli kada je Božović postao bliži Partizanu. Još jedan razlog da se na Krstovića ne gleda blagonaklono.

Uprkos toj menadžerskoj sjenci, korijen Krstovićevog angažmana na Marakani je zaista bio fudbalski. I zapisan je u jednom od izvještaja tadašnjeg skauta Zvezde, a danas OFK Beograda. Pisalo je da je Krstović “napadač sa dobrom završnicom, ali da treba biti oprezan zbog lige iz koje dolazi ‘jer znamo svi šta se dešava u crnogorskom prvenstvu’. I pored svega je materijal u koji vrijedi uložiti”.

Pantaleo Korvino je u Italiji poznata i cijenjena faca u fudbalskim krugovima. Na prvi pogled izgleda kao da je iskočio iz “Sopranovih” gdje je upravo završio obrok sa Tonijem. Debeli Italijan koji voli mnogo da priča. Za 300.000 eura ga je Zvezda kaparisala i ostavila u Golubovcima na šestomjesečnoj pozajmici. Nisu to bile ni baš male pare tada. Primjera radi, dvije godine ranije, Zvezdino najskuplje pojačanje je koštalo 300.000 eura.

Kada je Krstović stigao na Marakanu, već je to bio klub koji se pozicionirao u Evropi, drugi put zaredom obezbijedio učešće u Ligi šampiona, počeo da plaća milionske transfere na pojačanja i nije bilo mnogo uzbuđenja oko njegovog dolaska. Prošao je ispod radara. Dobio je pokoji minut kod Vladana Milojevića u jesen 2019. u konkurenciji Boaćija, Tomanea, Pavkova i nakon šest mjeseci je proslijeđen na pozajmicu u drugoligašku filijalu Grafičar.

Kada se vratio u prvi tim Zvezde, sačekao ga je novi trener Dejan Stanković sa sličnim napadačkim izborima među kojima je sada bio i njegov italijanski izbor Dijego Falćineli. I kod Stankovića je Krstović dobijao simboličnu minutažu, dao dva gola za 345 minuta i već se uveliko pričalo o odlasku.

Zvezdu je u ljeto 2021. čekao drugi pokušaj sa Stankovićem da uđe u Ligu šampiona nakon neuspjeha sezonu ranije protiv Omonije. Klub je cijelo ljeto kasnio sa dovođenjem napadača i kao panično rješenje izabrao Loisa Dionija iz Francuske. Bili su tu još neuništivi Pavkov, pa Vukanović, Ben, projekat kluba Marko Lazetić… Krstović je ostavljen za svaki slučaj. I zaigrao je brže nego što je to bilo ko očekivao.

Kako se Dioni ekspresno pokazao kao promašaj, u ključnim utakmicama protiv Šerifa, Stanković je morao u vatru da baci Krstovića koji je do tada imao samo 20 minuta evropskog fudbala u nogama. U prvom meču protiv Šerifa u Beogradu je ušao pola sata, a u revanšu je očajnog Dionija zamijenio na poluvremenu.

Iako je cio tim igrao loše, iako Zvezda nije uspijevala da Moldavcima stvori pristojnu šansu, Krstović je od tog meča obilježen kao jedan od simbola Zvezdinog stradanja od Šerifa.

“Ne može se sa Krstovićem u špicu u Ligu šampiona”, bili su neki od mnogobrojnih komentara na Zvezdino ispadanje.

Da je uzrok dublji i da je bolji tim izbacio Zvezdu, Šerif je pokazao vrlo brzo eliminacijom zagrebačkog Dinama, a kasnije i pobjedom nad Realom u Madridu što je vjerovatno najveća senzacija u istoriji Lige šampiona.

Bili su to posljednji minuti Nikole Krstovića u dresu Crvene zvezde. Niko to tada nije zvanično rekao, ali je poruka bila jasna: Krstović nije igrač za Crvenu zvezdu. Klub je reagovao dovođenjem Rišaira Živkovića kao velikog pojačanja i po ko zna koji put zaredom promašio sa napadačem.

Kako je došao, tako je i otišao iz Crvene zvezde. Na mala vrata. Odmah nakon eliminacije od Šerifa, Krstović je prodat slovačkoj Dunajskoj Stredi za 400.000 eura i 10 odsto od profita prilikom narednog transfera.

DAC ili Dunajska Streda je još jedan fudbalski projekat Viktora Orbana u emigraciji. Gradić od 25.000 duša koji čini većinska mađarska populacija. Tamošnji fudbalski klub je dobio velika sredstva od mađarske vlade u sličnom projektu poput onih u hrvatskom Osijeku, srpskom TSC-u ili rumunskom Sepsiju.

Obezbijeđeni su sjajni uslovi i zdrava fudbalska sredina u kojoj igrač može da se posveti samo fudbalu i napreduje. Bez tenzije i pritiska što je i te kako odgovaralo mladom Zećaninu nakon traumatičnog iskustva u Zvezdi.

“Zvezda mi je puno dala u svakom pogledu – rad sa vrhunskim trenerima, biografija igranja u velikom klubu… Ipak, falilo je minuta na terenu, a kao mladom igraču nedostajalo mi je, samim tim, rutine da dobre igre krunišem i golovima, a to se u Zvezdi traži”, pošteno je priznao Krstović nakon prva dva mjeseca u Slovačkoj.

I tu je osjetio šta znače strpljenje i povjerenje. U prvom dijelu sezone je na 12 mečeva dao samo dva gola. Ali je igrao. I poput flaše sa kečapom, krenulo je. Već u drugom dijelu sezone je dao sedam golova 14 mečeva od kojih je jedan bio u 85. minutu finala plej-ofa za izlazak u Evropu. Zacementirao se u startnih 11 i napravio uvod za golgetersku eksploziju u sezoni 2022/23.

Krstović je tada dao 26 golova na 32 utakmice, četiri puta je biran za igrača mjeseca u ligi, na kraju završio i kao njen prvi strijelac. Izabran je i za crnogorskog fudbalera godine.

Ali i dalje se na taj učinak u ovdašnjim krajevima gledalo potcjenjivački. Krstoviću se uspjeh nije priznavao.

Sreća pa postoje i ljudi koji fudbal vide dublje i šire. I bolje ga razumiju.

Pantaleo Korvino je u Italiji poznata i cijenjena faca u fudbalskim krugovima. Na prvi pogled izgleda kao da je iskočio iz “Sopranovih” gdje je upravo završio obrok sa Tonijem. Debeli Italijan koji voli mnogo da priča.

U svom poslu je stari vuk iz one vrste koja polako izumire, ali mu čulo njuha još nije oslabilo. U vrijeme svih mogućih skauting tehnologija, i dalje se oslanja na oči i uši. Korvino je na Čizmi poznat kao jedan od najcjenjenijih lovaca na talente sa karijerom dugom preko 35 godina.

Rođen i odrastao na siromašnom jugu Italije u okolini Lećea, Korvino je sa 15 godina prestao da igra fudbal zbog bolesti oca i zaposlio se ubrzo u vojsci. Paralelno je obavljao ulogu funkcionera u lokalnom šestoligašu. Kada je dobio poziv trećeligaša i neke iole profesionalnije uslove, napustio je vojsku i potpuno se posvetio fudbalu.

U lokalnom Kazaranu je otkrio talente poput Fabricija Mikolija (isto tako oterao i 12-godišnjeg Antonija Kasana) i nakon desetak godina dobio šansu u najvećem klubu regije – Lećeu.

Bile su to zlatne godine italijanskog fudbala kada su bogate familije sipale milijarde lira u budžete Juventusa, Milana, Intera, Lacija, Parme, Rome, Fiorentine… Korvino u malenom Lećeu nije imao taj luksuz. Ali je tada izgovorio rečenicu koja će ga pratiti tokom cijele karijere:

“U svakom kutku planete postoji talentovan i jeftin fudbaler, samo ga treba pronaći.”

U Urugvaju je otkrio Havijera Ševantona, na Malti pronašao bugarskog tinejdžera Valerija Božinova, a u Nikšiću lokalno dijete Mirka Vučinića.

Bilo ih je još: Kristijan Ledezma, Didije Konan, Fransisko Lima, Giljelmo Đakomaci, Davor Vurginec, Gracijano Pele, a u posljednjem momentu mu je propao transfer anonimnog Bugarina Dimitra Berbatova koji je već prošao ljekarske preglede i bio pred potpisom kada su agenti promenili uslove i tražili više para.

Pored otkrivanja mladih talenata, mahom napadača, oživio je karijere koje su bile na stranputicama poput Sebastijana Freja, Kristijana Lukarelija, Adrijana Mutua, Alberta Đilardina…

Nakon osam godina u Lećeu je dobio poziv da isti posao, ali na višem nivou, radi u Fiorentini. Napravio je tada dobre odnose sa poznatim agentom Falijem Ramadanijem i zajedno su procijenili da je tržište Balkana bogato talentom, a siromašno pregovaračkim kapacitetima.

Zajedno su u Firencu doveli Stevana Jovetića, Adema Ljajića, Matiju Nastasića… Korvinov potpis u Toskani su i transferi Luke Tonija, Pabla Osvalda, Rikarda Montoliva, Huana Vargasa… Nakon epizode u Bolonji, imao je i drugi mandat u Firenci kada je bio najzaslužniji za dovođenje i promociju mladih lavova poput Dušana Vlahovića ili Federika Kjeze. Vlahovića je doveo iz Partizana za 3,2 miliona eura, a Fiorentina ga je kasnije prodala za 83,5 miliona eura.

Poslije ulaska američkih vlasnika u klub, Korvino je riješio da zatvori krug i pod stare dane se vrati na svoj jug, u svoj Leće. Da uživa u najboljem paradajzu, maslinovom ulju i skautiranju anonimnih momaka sa svih strana svijeta.

Opet su počeli da se naziru oni sunčani popodnevni dani na stadionu tako lijepog imena Via del Mare. Ono kada neki mladi anonimus u jarko žuto-crvenom dresu ruši bogataše sa sjevera.

S vremenom je Korvinova skauting mreža narasla, a budžet Lećea ostao skroman kao i prije. Od njegovog povratka u klub 2020. godine, Leće je na kupovine pojačanja izdvojio nešto više od 45 miliona eura što je manje od 10 miliona po sezoni. U istom periodu je Leće od prodaja igrača prihodovao blizu 100 miliona eura.

Anonimnog danskog vezistu Mortena Hjulmanda iskopao je u Austriji za 2,5 miliona eira i dvije i po godine kasnije ga prodao lisabonskom Sportingu za 19,5. Njegovog još anonimnijeg zemljaka Patrika Dorgua kupio je u Nordsjelandu za 220.000 eura i prije nekoliko dana ga prodao Mančester junajtedu za minimum 30, a maksimum 37 miliona eura!

I sve to uz suverenu kontrolu pregovora. Danima je bogati klub sa Old Traforda oblijetao oko Dorgua, nudio dvadesetak miliona eura, čekao da siromašni Salentini popuste, ali Korvino je to sve slušao sa hladnom, gotovo kumovskom facom ne odstupajući od svojih zahtjeva, svjestan da Englezi uvijek na kraju plate koliko im se traži. Ostao je do kraja hladnokrvan i realizovao najveći transfer u istoriji Lećea.

Prije dvije godine, Korvinovo oko je dobacilo do Slovačke gdje je mladi Crnogorac rešetao mreže u dresu Dunajske Strede. Vjerovatno se stari vuk nije libio ni da se raspita kod svog fudbalskog sina Mirka Vučinića kada je odlučio da za Nikolu Krstovića plati četiri miliona eura. Za Leće je to ozbiljan novac.

Mnogi su se tada na ovim prostorima zapitali otkud Nikola Krstović u Seriji A i memorisali da na kladionici treba češće odigrati tiket protiv Lećea. Ali, kao i mnogi mladi napadači prije njega, i Krstović je kod Korvina imao idealnu lansirnu rampu. Tvrda zećanska glava je krenula kroz zid da iskoristi šansu karijere. U prve tri utakmice u Seriji A, Krstović je dao tri gola!

Da li je to Pantaleo Korvino opet pogodio?

Slučajnost i ništa više. I dalje su skeptici od Crne Gore do Srbije potcjenjivački gledali na Krstovićeve golove. Do kraja sezone ih je bilo sedam što je i te kako dobar učinak za debitanta u ligi i klub koji se mahom brani i nema mnogo prilika da ugrozi gol rivala. Kao i u prvoj sezoni u Slovačkoj, Krstović je tek uhvatio zalet.

Na sredini ove sezone već ima isti broj golova kao za cijelu prošlu! Od početka decembra do danas je sa pet golova i tri asistencije najučinkovitiji napadač u Seriji A. Ne navodimo slučajno početak decembra jer i tu postoji razlog.

Uspon forme je došao kao posljedica Krstovićeve golgeterske eksplozije u dresu reprezentacije Crne Gore krajem novembra kada je spektakularnim het-trikom potpisao šokantnu pobjedu nad Turskom. To je osam golova i tri asistencije na 13 mečeva u posljednja dva i po mjeseca u dresu kluba i reprezentacije.

Primjera radi, najplaćeniji igrač Serije A, Dušan Vlahović je za Juventus u dosadašnjem dijelu sezone dao osam prvenstvenih golova, od čega četiri iz penala. Krstovićev je tek jedan došao sa bijele tačke, a neki poput ovog posljednjeg protiv Parme su remek-dijela fudbala. Vlahović zarađuje preko 10 miliona eura neto po sezoni, dok je Krstovićeva zarada poslije poreza na jugu Italije oko 400.000 eura godišnje.

Poslije 14 golova za sezonu i po u Seriji A je logično bilo da Leće dočeka i zainteresovane kupce na vratima. Na početku zimskog prelaznog roka se spekulisalo da je Betis spreman da plati 15 miliona eura za Krstovićev transfer, ali da Leće nije zainteresovan. I onda je došla ta bombastična vijest na kraju zimskog merkata i ponuda Milana od 25 miliona eura.

S obzirom na to da je Leće koji dan ranije obezbijedio makar 30 miliona od Dorguovog transfera u Mančester junajted i na taj način zatvorio budžet, nije imao bilo kakvu potrebu da prodaje i Krstovića. Koliko god da je Milanova ponuda bila primamljiva. Inače, Lećeov godišnji budžet za plate igrača iznosi 23 miliona eura bruto u ovoj sezoni. Korvino je spreman da se kocka i da čeka i više novca za Krstovića.

Da umije da procijeni napadača i njegove potencijale, to već znamo. Po njegovoj procjeni djeluje da Krstović u Lećeu još nije dostigao pun potencijal i domet. Salentinima sasvim lijepo ide u borbi za opstanak što bi moglo da znači i rasterećenijeg i još efikasnijeg Krstovića do kraja sezone. A to znači i neku bolju ponudu.

Zaključno sa transferom Nasera Đige prije neki dan, Crvena zvezda je ukupno u posljednjih 10 godina realizovala 65 plaćenih izlaznih transfera. I 104 besplatna kada su igrači odlazili bez obeštećenja u druge klubove. Od 65 prodaja, samo 12 ih je bilo direktno u klubove iz “liga petice”. A “lige petice” su referentna tačka za kvalitet prodatog proizvoda. Većina Zvezdinih eksport poslova je bila na istočnim destinacijama…

Još četvorica Zvezdinih igrača su okolnim putevima dolazili do “liga petice”: Krstović, golman Predrag Rajković, Mihailo Ristić i Luka Jović. Rajković je Zvezdin najuspješniji produkt u posljednjih 10 godina sa 164 utakmice u španskoj Primeri u francuskoj Ligi 1. Luka Jović je Zvezdin bivši igrač sa najviše golova u “ligama petice” u posljednjih 10 godina. U Njemačkoj, Španiji i Italiji je dao 44 pogotka na 167 utakmica. Ristić je sakupio preko 100 utakmica u Francuskoj i Španiji.

Njih 12 (bez Đige i Lekovića koji su otišli ove zime) koji su direktno sa Marakane otišli u “lige petice” je u “ligama petice” ukupno odigralo 517 utakmica. I većina su bili promašaji klubova koji su ih kupili. Uspješni su bili pomenuti Rajković, zatim Marko Grujić na pozajmici u Herti sa devet golova na 52 meča, Ivan Ilić sa šest sezona u Seriji A, Srđan Babić u Almeriji i ona čuvena sezona Luke Jovića u Ajntrahtu koja ga je i prodala u Real.

Nakon Jovića, Zvezdin najefikasniji igrač u “ligama petice” je Krstović sa 14 golova u Seriji A za godinu i po dana. Primjera radi, Nemanja Radonjić je za pet sezona u četiri različita kluba u “ligama petice” odigrao 121 meč, upisao 13 golova i pet asistencija. Marko Grujić se finansijski isplatio Liverpulu koji ga je kupio za sedam miliona eura, a od njega ukupno inkasirao 14 miliona eura.

To je činjenično stanje izvoza igrača sa Marakane u posljednjih 10 godina.

Dvije trećine njih više i nisu “ligama petice” (Grujić, Katai, Račić, Ilić, Terzić, Radonjić, Joveljić, Vulić, Babić, Lazetić i Mitrović), skoro trećina ih se vratila u Srbiju, a ostali su samo još Jović, Ristić i Nedeljković. Niko od njih nije standardan u svojim klubovima.

Samo Krstović. Najpotcjenjeniji od svih. Ispraćen kao ružno pače sa Marakane, Krstović se polako pretvara u labuda na jugu Italije.

Možda nije uspješan trgovac automobilima, možda je onih 41.000 eura za golf ‘osmicu’ bilo previše (osim ako nije neki nabudženi GTI)… Ali da vrijedi mnogo više kao fudbaler nego što se misli na ovim prostorima, tu nema dileme. Golovi govore u njegovo ime.