Luka Vlaisavljević

Kraj dinastije Bas: Kako 10 milijardi dolara mijenja Lejkerse i čitavu NBA ligu

U Los Anđelesu ništa ne traje vječno – osim ako se ne zove šou. A Lejkersi su dugo bili baš to - šou.

Više od kluba, više od tima. Ispod reflektora od 1979. godine, otkad je Džeri Bas za 67,5 miliona dolara kupio franšizu, ovaj klub bio je sinergija glamura, titula i holivudske simbolike.

Sa 11 šampionskih prstena u toj eri, bezbroj zvijezda i neprolaznom aurom 2najvećeg kluba na svijetu“, činilo se da imperija Basovih može trajati vječno.

Ipak, vječnost ima cijenu, ispostaviće se okruglo 10 milijardi dolara.

U trenutku koji je odjeknuo kao zemljotres kroz ligu, Džini Bas, kćerka porodičnog patriarha i aktuelna guvernerka tima, pristala je da proda većinski dio Lejkersa Marku Volteru, finansijskom mogulu i većinskom vlasniku bejzbol tima iz LA - Dodžersa.

Riječ je o najskupljoj prodaji u istoriji profesionalnog sporta, transakciji koja označava kraj jedne ere – i, možda, početak nove NBA paradigme.

Njihovi največi rivali Boston Seltiksi su samo par mjeseci ranije promjenili vlasnike za četiri milijarde manje. 

Porodični fond Basovih će, prema informacijama bliskim prodaji, zadržati 18 odsto  udjela, dok će Džini Bas ostati na čelu franšize „značajan broj godina“.

Nema greške iz Dalasa -  Mark Kjuban koji je mislio da i dalje odlučuje, sve dok mu Niko Herison u dozluhu sa vlasnicima nije trejdovao Luku Dončića upravo u LA.

Lejkersi su kroz decenije stvorili imidž koji je nadživio čak i vlastiti učinak - ponekad su djelovali kao tim kojem je bilo dovoljno da bude u centru pažnje, bez nužne organizacione izvrsnosti. U eri između Kobijeve penzije i prve sezone Lebrona Džejmsa, franšiza je djelovala izgubljeno, bez jasne strategije i uz primjetno zaostajanje za malim tržištima kada je riječ o ulaganjima u kancelariju, razvoj i analitiku.

I tu dolazi Volter.

Ako je ikome poznato kako da uredi klub poput kompanije, onda je to čovjek koji je od Dodžersa napravio uzor u MLB ligi.

U posljednjih sedam punih sezona, Dodžersi su pet puta dosegli 100 pobjeda, osvojili dvije titule (2020. i 2024), doveli Šoeija Otanija za 700 miliona dolara - i sve to tako što mu zapravo plaćaju samo dva miliona godišnje, zahvaljujući kreativnoj strukturi ugovora.

Ove godine, Dodžersi će potrošiti 476 miliona dolara na plate i poreze - što u NBA jednostavno nije moguće, zbog kolektivnog ugovora koji ograničava potrošnju i penalizuje "velike potrošače“. Ipak, Volter je pokazao da ključ uspjeha nije samo u igračima, već u ulaganju u cijeli sistem – u ljude, infrastrukturu, analitiku, razvoj, ideju.

"Većina previđa koliko Dodžersi zapravo ulažu izvan samih igrača“, rekao je jedan NBA izvršni direktor. "Svaki sektor im vodi osoba na nivou generalnog menadžera. Takav sistem omogućava da zadrže najbolje ljude u svakom segmentu“.

To je možda i put kojim će Lejkersi sada krenuti. Jer dok drugi jure zvijezde i balansiraju u granicama propisa, Lejkersi već imaju najbolje lokalne TV ugovore i nepresušnu medijsku pažnju. U svijetu gdje Oklahoma Siti stvara dinastiju pažljivošću i metodom, zamislite šta može da uradi neko sa istom filozofijom, ali sa tržištem kao što je Los Anđeles - i reputacijom koja i dalje privlači zvijezde.

Uostalom, Volter nije jedini. NBA je već ušla u novu eru vlasnika. Finiksov Mat Išbija ignoriše ograničenja „drugog aprona“. Rajan Smit gradi sportsku imperiju u Juti. Džo Caj je odmah po dolasku doveo Durenta i Irvinga u Bruklin. A Stiv Balmer je praktično izgradio novu vertikalu sportskog menadžmenta u Klipersima, sa najljepšom novom dvoranom u ligi. To više nisu igračke za bogate - NBA franšize su višemilijarderski biznisi, vođeni od strane ljudi koji dolaze iz svijeta finansija i tehnologije.

Mark Volter već zna kako to izgleda - i sada ima najblistaviju pozornicu u NBA da to dokaže. Nakon 46 godina, Lejkersi ulaze u novu epizodu. Nema više „porodice“. Ima 10 milijardi razloga zašto je vrijeme da se šou – promijeni, a sa njime diktira tempo ostatatku lige.