KRAJ BLISTAVE KARIJERE

Legenda rekla zbogom: Milena Raičević se oprostila od rukometa

Legenda je rekla zbogom - nakon poraza od Švedske na oproštaju od Evropskog prvenstva, Milena Raičević je za RTCG rekla da je završila karijeru.

"Ovo je oproštaj za mene, završavam karijeru, drago mi je da je to baš sa reprezentacijom. Stvarno sam ponosna na sve što sam ostavila iza sebe, sa velikim uspjesima idem u penziju. Imala sam karijeru kakvu bi svi poželjeli, rukomet je za mene bio veoma važan segment života. Svjesna sam da završavam karijeru u pravom trenutku, čekaju me neke lijepe stvari. Siguran sam da dolaze djevojke koje će nastaviti da igraju u ovom dresu kao što sam i ja do sada. Vjerujem da ću i dalje doprinositi razvoju, ne samo domaćeg, već i evropskog rukometa" kazala je Raičević.

Ponosna je na urađeno u Mađarskoj.

“Šteta, ali nemamo za čime da žalimo. Mislim da smo napravili sjajan rezultat, sa ovim rosterom. Iznijele su djevojke to na sjajan način. Nikome se ne može zamjeriti, moramo biti ponosne na ove djevojke”.

Jedna od najboljih igračica u istoriji crnogorskog rukometa, djevojka koja je učestvovala u osvajanju svih medalja nacionalnih timova i velikih trofeja Budućnosti, odlučila je da se oprosti u 35. godini.

Djevojka koja je počela rukomet da trenira sa 10 godina, kada je sa bliznakinjom Draganom došla u akademiju Budućnosti kod Nataše Cigankove i Dragana Adžića, ostavila je neizbrisiv trag ne samo u rukometu, već u cjelokupnom sportu u Crnoj Gori.

Prvi veliki uspjeh je ostvarila 2010. godine, kada je u dresu Budućnosti podigla pehar u Kupu pobjednika kupova, a dvije sezone kasnije i onaj koji se čekao decenijama - trofej Lige šampiona. I 2015. je osvojila Ligu šampiona, a pehar u Budimpešti je tada podigla kao kapitenka.

Uzgred, samo su ona i Marina Rajčić osvojile sve četiri medalje sa Crnom Gorom. Sve je krenulo na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Južnoj Koreji, kada je bila najbolji lijevi bek šampionata i junakinja sa devet golova u pobjedi na domaćinom u obračunu za bronzu (24:23). Tada je pri rezultatu 22:21 za Korejke preuzela sve na sebe, sa tri pogotka preokrenula na 24:22 i riješila sve dileme pola minuta prije kraja.

Uslijedila je magična 2012. godina, koja je krenula osvajanjem Lige šampiona, a završila se kako se niko nije usudio ni da sanja - olimpijskim srebrom i evropskim zlatom.

Zanimljivo, nije izabrana u najboljim tim EHF Eura u Srbiji, ali će se njene partije u polufinalu i finalu vječno pamtiti, jer je Srbiji dala osam, a Norveškoj u revanšu za nepravdu u Londonu čak 10 golova.

Blistavu karijeru je krunisala još jednom medaljom, i to senzacionalnom na prethodnom Evropskom prvenstvu, kada su "lavice" bez njene pomoći u duelu za bronzu šokirale olimpijskog šampiona Francusku.

Željela je i sada da osvoji medalju i tako stavi najljepšu tačku na karijeru, ali ju je povreda omela. U samom finišu prve utakmice u Debrecinu protiv Srbije se požalila na bol rekla da joj je koljeno lijeve noge "prošetalo".

Ispostavilo se da je istegla kolateralni ligament, zbog čega joj je naređeno mirovanje od dvije sedmice. Pokušala je da se vrati, svakodnevno radila terapije sa fizioterapeutom Andrijom Damjanovićem, ali nije mogla da se oporavi, osim da večeras šutne sedmerac.

Sa njom u timu sigurno bi "lavice" imale znatno veću šansu da se u konkurenciji Mađarske i Francuske, kao i ostalih selekcija, domogne polufinala u Beču, a tamo bi sve bilo moguće, pa čak i peta medalja u karijeri legende crnogorskog rukometa...