L.V.

Đokovićev rutinski prolazak kroz haotične uslove na Šatrijeu – početak potjere za istorijom

Na terenu natopljenom kišom i nervozom, pod svjetlima zatvorenog krova koji je stigao prekasno, Novak Đoković je započeo još jedan pohod na tenisku besmrtnost. U uvodnoj rundi Rolan Garosa, savladao je Amerikanca Mekenzija Mekdonalda sa 6:3, 6:3, 6:3 – bez previše komplikacija, ali u ambijentu koji je prijetio da bude sve osim ugodan.

Bio je to meč u kojem se Đoković, kao i toliko puta do sada, bolje snašao u neredu. Kiša, vjetar i oklijevanje organizatora da na vrijeme zatvore krov dodatno su zamaglili sliku na terenu, ali dok je rival pokušavao da nađe ravnotežu, Novak je već bio u ritmu.

Mekdonald nije bio bez oružja – agresivan na reternu, brz na nogama, uspijevao je da diktira ritam u kratkim nizovima. Ali ta inicijativa nikad nije imala kontinuitet. U ključnim momentima, protivnik s druge strane mreže bio je precizniji, stabilniji i, što je najvažnije, uvijek korak ispred.

Đoković je napravio prvi brejk u šestom gemu uvodnog seta, baš u trenutku kada je meč počeo da se odvaja od ravnoteže. Do kraja seta nije ispuštao ni tempo ni kontrolu – uprkos elementima, uprkos lošim uslovima, uprkos tome što je krov spušten tek kada je set bio praktično završen.

Drugi set je počeo istim tonom - brejk bez izgubljenog poena odmah u uvodu, a kada je Amerikanac konačno stigao do tri vezane brejk lopte, Đoković ih je anulirao servisima koji su nosili pečat rutine i samopouzdanja. Dupli brejk stigao je ubrzo, zaključen elegantnim ritern vinerom koji je djelovao kao podsjetnik publici i ostatku žrijeba da još uvijek postoji hijerarhija.

Jedini pad koncentracije Đoković je pokazao kada je odmah prepustio jedan brejk nazad, ali to je bio kratkotrajan prekid. Na terenu se zapravo ni u jednom trenutku nije činilo da postoji stvarna opasnost po rezultat.

Treći set otvorio je najstabilnijom dionicom igre Mekdonalda – ali nije uspio da to kapitalizuje. U šestom gemu, Đoković je izdržao iscrpljujući maraton, propustio četiri brejk lopte, ali je ostao dosljedan i dočekao petu. Nije morao da uradi ništa spektakularno – Mekdonald je sam pogriješio iz forhenda. To je bio kraj takmičenja, i početak lagane završnice.

U statističkom smislu, meč je bio ogledalo Đokovićeve kontrole – više vinera (32), manje neiznuđenih grešaka (20), i tačno na vrijeme podignut nivo igre kad god je to bilo potrebno.

Ako su uoči turnira postojale dileme o njegovoj formi, o fizičkom stanju i mogućem pritisku zbog jurnjave za 25. Grend slem titulom, ovaj meč nije ponudio nijedan konkretan odgovor. Ali je pokazao da je Novak, čak i u daleko od idealnim uslovima, i dalje kadar da diktira tok meča po sopstvenim pravilima.

U drugom kolu čeka boljeg iz domaćeg okršaja između Korentana Mutea i Klemora Tabura.