Ljiljana Brnović, Radio Crne Gore

đaković najavio nove mjere

Više od pola opština bez skloništa za napuštene životinje

Problem uličnih i napuštenih pasa pred našim očima doživljava svoj vrhunac. Volonteri se svakodnevno sreću sa mučnim scenama patnje nesretnih životinja u azilima. Marta Darmanović priča nam šta sve vidi u skloništima za pse.

"Svi su u tom ograđenom prostoru, bez vode, bez hrane, bez nikakve njege i nadzora. Ovo što sam obišla je, malo reći, katastrofa. Podgorički azil je, za sve ostale, u Crnoj Gori Šereton. Konkretno, recimo, beranski azil, koji je logor smrti, na šta ukazujemo već dva puna mjeseca i šaljemo dopise svim mogućim nadlažnim tijelima i nikakav odgovor nismo dobili", kaže Darmanović. 

Prema Nacionalnom programu za kontrolu populacije pasa od 2021. ovaj problem rješava se na lokalnom nivou izgradnjom azila, koji su uglavnom urađeni bez plana, kaže nam ambasadorka organizacije World Animal Day za Crnu Goru Svetlana Manojlović.

Takvi azili, prema njenim riječima, predstavljaju mjesto samo gdje se skupljaju životinje, gdje se izlažu strahovitoj patnji i na kraj budu uništene, da li od gladi, da li od bolesti ili možda na neki drugi način, kaže ona. 

U azilima za pse, konkretno beranskom, zaposleni ne dolaze na posao, tvrdi volonterka Marta Darmanović i kaže da se u to uvjerila boraveći u tom gradu.

"Nikad zaposlenih nema, a građani nemaju tu kulturu, volontiranja i odlaženja tamo, tako da oni se ni ne boje, da ih niko neće naći na tom radnom mjestu", ističe Darmanović. 

Direktor veterinarske uprave Vladimir Đaković za Radio Crne Gore kaže da su od većine opština dobili pozitivne odgovore da će izgraditi azile koje inače kontroliše veterinarska inspekcija, koliko može. Đaković najavljuje i nove mjere.

"S obzirom da imamo mali broj veterinarskih inspektora, ali i da podižemo trenutno taj nivo kontrole, da ćemo protiv tih vlasnika koji na taj način tretiraju svoje životinje i ostavljaju, uvesti rigoroznije kaznene mjere", navodi Đaković. 

Problem može da eskalira, strahuje Svetlana Manojlović, kaže da životinje nisu ništa krive, a oni koji ih muče i ubijaju, uglavnom se ne kažnjavaju.

"Takav način ubijanja životinja gledamo svi. Od naše djece do najstarijih ljudi. Šalju takvu poruku da to mogu da rade, a da ne budu sankcionisani", navodi ona. 

Građani moraju da prijavljaju mučenje i ubijenje životinja. Tu ključ rešenja vidi volonterka Marta Darmanović.

"Sjutra ako nešto prijave, ti nadležni organi kojima su prijavili će zbilja da postupe po tim prijavama, a takvu praksu do sada uopšte nemamo. Kad ljudi budu znali da postoji kazna i postoji posledice za nekakva njihova ponašanja, onda možemo da pričamo o nečemu", ističe Darmanović. 

Više od polovine crnogorskih opština nema sklonište za napuštene životinje, iako im je bila zakonska obaveza da ih izgrade do 2019. godine. Centralnog registra o broju pasa tek nemamo. Čak i stranci koji posjete Crnu Goru pokreću peticije za zaustavljanje mučenja i ubijenja životinja u našoj državi. Eto gdje smo.