Mi.M. [ PR Centar ]

Političko kalkulisanje i zloupotreba ljudskih prava usporavaju Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta

Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja spreman je za razmatranje na sjednici Vlade, ali političko kalkulisanje i instrumentalizacija ljudskih prava kroz političke trgovine, umjesto odgovornog djelovanja, jasno pokazuju gdje je proces njegovog usvajanja zastao.

To je poručeno na panel diskusiji „Đe je zapelo? Od nacrta do primjene: kako ljudska prava ostaju mrtvo slovo na papiru?“, koju je organizovala Asocijacija Spektra.

Generalna direktorica Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava Mirjana Pajković, kazala je da je Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja spreman za razmatranje na Vladi, podsjećajući da je donošenje tog akta dio Programa rada Vlade, procesa pristupanja, ali i reformske agende.

„Zakon je u potpunosti spreman da ide na razmatranje Vlade. Ohrabruje to što je njegovo donošenje planirano i u Vladinom programu rada, kao i u okviru procesa evropskih integracija. Uložili smo dodatni napor da značaj zakona bude jasno prepoznat kroz ključne strateške dokumente države. Ako su ti dokumenti već usvojeni od strane Vlade, onda je logično da postoji spremnost i za usvajanje zakona koji iz njih proističe“, smatra Pajković.

Ukazala da povrede ljudskih prava često nijesu eksplicitne, već se dešavaju sofisticiran, kroz sistemsku marginalizaciju i ignorisanje, a posebno kroz njihovo konstantno stavljanje van fokusa.

„Neprihvatanje prioriteta ljudskih prava reflektuje se na samopoštovanje građana i sam ugled države. Mi iz Ministarstva ne tražimo privilegije, već jednak tretman i priznanje da je zaštita ljudskih prava jednako važna kao i svaki drugi reformski proces“, istakla je Pajković.

Ona je podsjetila da se Zakon ne bavi stvaranjem posebnih prava, već implementacijom postojećih ustavnih normi i međunarodnih obaveza države.

Pajković je ukazala da se Zakonom ostvaruju dva reformska cilja – smanjenje broja pritužbi kod Ombudsmana i smanjenje postupaka pred sudovima.

„Time se direktno ispunjavaju elementi reformske agende, a istovremeno se građanima omogućava ostvarivanje prava na dostojanstven život“, pojasnila je Pajković.

Ona je naglasila da je Ministarstvo u procesu izrade zakona obezbijedilo sve potrebne saglasnosti resornih ministarstava, uključujući i ona sa različitim političkim pripadnostima.

„Dobili smo saglasnosti svih nadležnih ministarstava, uključujući i ona iz različitih političkih partija. To je proces koji nije bio lak, jer se radi o potpuno novom zakonu i novoj praksi. Morali smo dodatno raditi sa institucijama da bi se postiglo razumijevanje. Ne postoji racionalno objašnjenje da neko ko je dao saglasnost kao ministar ili ministarstvo sada bude protiv tog istog zakona u Vladi“, rekla je Pajković.

Ona je ocijenila da bi političko kalkulisanje oko zakona bilo pogrešno, jer se ministri ne izjašnjavaju u ime partije, već u ime Vlade i građana.

„Ministri ne glasaju u Vladi samo u ime svoje partije ili simpatizera. Oni su ministri svih građana. Odluke koje donose moraju biti u skladu sa zvaničnom politikom Vlade, a ne dnevno-političkim interesima“, poručila je Pajković.

Istakla je da, iako Ministarstvo nema dominantnu ulogu unutar izvršne vlasti, nije odustalo od zakona i da će predlog nastaviti da se upućuje ka Vladi svakog mjeseca, sve dok ne bude usvojen.

„Ohrabruje nas što zakon nije povučen. Vjerujemo da će u nekom od narednih strateških momenata doći na dnevni red i biti podržan. Mi ćemo ga kandidovati svakog mjeseca, jer nam ostaje još taj završni, najopširniji korak, da materijal bude uvršten na sjednicu Vlade“, rekla je Pajković.

Izvršna direktorica LGBTIQ Asocijacije Kvir Montenegro Staša Baštrica, je, govoreći o Zakonu o životnom partnerstvu lica istog pola, ocijenila da je od samog početka bio marginalizovan kako u institucijama, tako i u političkom diskursu.

„Ako govorimo o prioritetima i ne-prioritetima, onda je ovaj zakon bio i ostao sve osim prioriteta. Od samog početka suočavali smo se s jasnim protivljenjem iz redova institucija, predstavnika Vlade i političkih aktera“, podsjetila je Baštrica.

Prema njenim riječima, odgovornost za to što se zakon do danas ne sprovodi u punoj mjeri leži na više nivoa.

„Prvi nivo odgovornosti jeste Vlada Crne Gore i resorna ministarstva koja nisu na vrijeme radila na usklađivanju sektorskih zakona sa Zakonom o životnom partnerstvu. Na taj način su LGBTIQ osobe i istopolni partneri ostali uskraćeni za brojna osnovna prava, što jasno pokazuje da njihova ravnopravnost nikada nije bila stvarni prioritet“, naglasila je Baštrica.

Dodala je i da su politički akteri, iako su neki u početku podržali zakon, kasnije potpuno izostavili bilo kakvu inicijativu da se prateći zakoni i podzakonski akti prilagode.

„Imali smo političare koji su tada bili "za", ali kasnije se više nisu bavili ni jednom konkretnom mjerom implementacije. Sve se svelo na početnu sliku podrške, bez suštinskog zalaganja“, rekla je Baštrica.

Ona je istakla i problem nedostatka institucionalne saradnje.

„Čak smo nedavno kao organizacija dobili upit iz jednog ministarstva o tome koji su to zakoni usklađeni sa Zakonom o životnom partnerstvu, što jasno ukazuje na nedostatak bilo kakvog međuresornog mehanizma i koordinacije. Institucije ne pokazuju interesovanje, niti imaju svijest o važnosti ovog zakona“, navela je Baštrica.

Naglasila je da je zakon od suštinskog značaja za dostojanstven život, ravnopravnost i sigurnost LGBTIQ osoba, kao i da nije riječ o "štikliranju zadataka" već o stvarnim životima građana.

„Naša borba nije sezonska kampanja, nije događaj za fotografisanje. Ovo je borba za osnovna ljudska prava, za dostojanstvo, za sigurnost sviakelezbejke, geja, biseksualne, trans, interseks i kvir osobe u Crnoj Gori“, poručila je Baštrica.

Upozorila je na poraznu činjenicu da je prošlo dvanaest godina od prvog Prajda, i pet godina od usvajanja Zakona o životnom partnerstvu, a da suštinskih pomaka nema.

„Umjesto napretka, svjedočimo regresiji, jačanju desničarskih narativa i sistemskom ignorisanju prava ove zajednice. I kada statistike pokažu da bi manje ljudi pomoglo LGBTIQ osobi u potrebi, jasno je da se radi o društvenoj klimi koju političari aktivno oblikuju“, ocijenila je Baštrica.

Poručila je političarima da ako ne obavljaju svoj posao u institucijama, da ne dolaze da stoje uz njih na ulici.

„Vaše prisustvo je prazno ako ne radite na zakonima, ako ne obezbjeđujete budžete za servise podrške, ako ne radite na usklađivanju propisa. Ne koristite nas za političke poene, jer zajednica pamti i ko je bio tu kad je trebalo, i ko je bio samo kad su se kamere uključile“, jasna je Baštrica.

Glavna savjetnica Ombudsmana Dina Knežević podsjetila je da je institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore još 2012. godine podnijela Skupštini inicijativu za usvajanje Zakona o istopolnim partnerstvima, čime je postala prva institucija koja je formalno stala uz LGBT zajednicu.

„Zakon smo dobili tek 2020. godine, nakon brojnih osporavanja. Iako je usvajanjem načinjeni važan korak, njegovo sprovođenje u praksi ostaje ograničeno", istakla je Knežević.

Prema njenim riječima, problem je prije svega u neusklađenosti zakona sa drugim propisima, što onemogućava ostvarivanje brojnih prava garantovanih istopolnim partnerima.

Institucija Ombudsmana, kako je dodala, učestvovala je u svim radnim grupama kao posmatrač, doprinoseći iz ugla ljudskih prava i prakse Evropskog suda za ljudska prava.

Knežević je podsjetila i na doprinos institucije u oblasti trans prava, uključujući preporuku iz 2011. godine kojom je pokrenuta izmjena Zakona o zdravstvenom osiguranju, nakon koje je proces prilagođavanja pola djelimično pokriven troškovima zdravstvenog osiguranja – najprije u iznosu od 80 odsto.

Posebno je ukazala na važnost donošenja zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta, što je, kako je navela, preporučila i Evropska komisija za borbu protiv rasizma i netolerancije (ECRI) 2023. godine.

Međutim, rastući uticaj desničarskih narativa dovodi do zastoja kako u donošenju tog zakona, tako i zakona o Zaštitniku, čime se, kako kaže, direktno podrivaju ljudska prava.

„Zakon sam po sebi nije dovoljan. Bez edukacije, bez pripremljenog sociološkog terena, ne može se očekivati stvarni napredak“, naglasila je Knežević.

Ona je na sistemsku edukaciju – od osnovnih i srednjih škola do fakulteta, ali i među državnim službenicima i donosiocima odluka, s obzirom na to da brojni rodni stereotipi upravo dolaze iz samih institucija.

Govoreći o problemu nestašice hormona za trans žene, Knežević je istakla da se radi o „bazičnom pitanju poštovanja ljudskih prava“ i naglasila da broj pogođenih ne može biti opravdanje za institucionalnu nebrigu.

„Zahvaljujući intervenciji institucije Ombudsmana, terapija je odnedavno dostupna ne samo u Kliničkom centru, već i u domovima zdravlja. Pitanje koliko ljudi je pogođeno nestašicom hormona smatram poraznim. Snaga jednog društva ogleda se u njegovom odnosu prema najslabijima“, poručila je Knežević, dodajući da će institucija i dalje proaktivno djelovati i ukazivati na sve probleme koji se tiču prava LGBT osoba.

Aktivistkinja Asocijacije Spektra Danijela Nikić, istakla je da samoodređenje nije pravo samo jedne marginalizovane zajednice, već je ono pravo apsolutno svih građana i građanki Crne Gore, navodeći da se kroz ovaj zakon ne traže posebna prava, već jednaka prava za sve.

Ona je ukazala na duboku pravnu prazninu u postojećem sistemu: dok je promjena ličnog imena zakonski omogućena svima, procedura promjene oznake pola i matičnog broja ostaje nedefinisana i prepuštena diskrecionom tumačenju službenika Ministarstva unutrašnjih poslova.

„U praksi, ova pravna praznina znači da država od trans osoba zahtijeva sterilizaciju – invazivne medicinske procedure koje uključuju uklanjanje reproduktivnih organa. To nije ni fizički ni psihološki lako, a još manje je opravdano“, upozorila je Nikić.

Posljedice su, kako navodi, svakodnevne i bolne.

„Kada podižete paket u pošti, morate da opravdate svoje tijelo. Na granici, bivaju zadržavani satima. Kada prijave nasilje – bivaju ismijavani. Ovo društvo im jasno poručuje: „Tebe ovaj sistem ne prepoznaje““, upozorila je Nikić.

Podsjetila je da je još 2017. godine Evropski sud za ljudska prava presudio da je uslov sterilizacije grubo kršenje ljudskih prava, pozivajući države članice da hitno pronađu rješenja za pravno prepoznavanje rodnog identiteta bez takvih zahtjeva.

„Crna Gora je i dalje među rijetkim evropskim državama koje njeguju ovakvu praksu. Zar ne bismo trebali da budemo bolji od toga?“ upitala je Nikić.

Komentarišući čest argument desničarskih struktura da se radi o zakonu koji će „služiti samo nekolicini“, Nikić je poručila da vladavina prava ili postoji za svakoga, ili ne postoji.

„Ako će zakon unaprijediti život samo jedne osobe, to je dovoljan razlog da ga usvojimo“, istakla je Nikić.

Podsjetila je da je Crna Gora već preuzela obaveze da usvoji ovaj zakon kroz program pristupanja Evropskoj uniji, program rada Vlade, kao i akcionim planovima i međunarodnim preporukama.

„Evropski parlament je jasno poručio: usvojiti zakon — bez kašnjenja. Ovo je ključni test za Crnu Goru: da li ćemo ljudska prava poštovati samo deklarativno, ili kroz konkretne zakonodavne mjere. Ne treba nam još poruka iz Brisela, sve ih već imamo. Sada je na nama da odlučimo hoćemo li ih poslušati“, zaključila je Nikić.

Programska direktorica Juventasa Jelena Čolaković, ukazala je na kontinuirano političko kalkulisanje i izostanak suštinske odgovornosti kad je u pitanju tretman ljudskih prava u političkom i zakonodavnom sistemu Crne Gore.

Ona se osvrnula i na neiskrenost političkih aktera u vezi sa ispunjavanjem obaveza prema EU.

„Imamo koordinacioni mehanizam koji bi trebalo da bude Vlada, ali očigledno nam fale glave. Fale nam glave, i to u najbrojnijem sazivu Vlade u istoriji Crne Gore“, rekla je Čolaković.

Ukazala je i na razliku u jeziku koji se koristi u akcijskim planovima za evropske integracije.

„Za Poglavlje 23 kaže se ‘utvrditi zakon’, a za 24. ‘donijeti zakon’. Ako svi zakoni prolaze istu proceduru, zašto ovdje postoji razlika? Ako iste partije čine i Vladu i Parlament, kako je moguće da se nešto usvoji u Vladi, a ne može u Skupštini?“, upitala je Čolaković.

Kazala je da Ministarstvo za ljudska i manjinska prava nije „žila kucavica“ ove Vlade, a da bi to trebalo da bude.

„Ako ono nije prioritet, za koga mi zapravo radimo? Za projekte nekretnina na Adi Bojani?“, dodala je Čolaković.

Osvrnula se i na nedostatak političke volje za donošenje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, podsjećajući da je njegovo usvajanje planirano za treći kvartal 2025. godine.

„Jul, avgust, septembar. Recite mi, ko uopšte radi tada? Znači li to da se ni ovaj put ne misli ozbiljno?“, rekla je Čolaković.

Istakla je da je postala skeptična i da suštinski pristup ljudskim pravima ostaje isti — „politička trgovina, ne odgovornost.“

Čolaković smatra da je pojedinačna podrška poslanika važna, ali da nije dovoljna.

„Potrebna nam je kolektivna odgovornost političkih partija. Bez toga, prava građana i građanki ostaju taoci političkih dogovora. I to bez pardona“, zaključila je Čolaković.

Poslanik u Skupštini Crne Gore Miodrag Laković, istakao je da su zakoni koji se bave pravima LGBT osoba emancipatorski.

„Ako ovi zakoni doprinose boljem položaju jedne osobe u državi treba da se zalažemo za njihovo usvajanje. U svoje lično ime mogu da kažem da ću uvijek podržavati njihovo usvajanje“, rekao je Laković.

Pored Lakovića, panel diskusiji je prisustvovala i poslanica Zoja Bojanić Lalović, iako je poziv za događaj bio upućen svim poslanicima/cama ponaosob.

Panel diskusija je održana u okviru projekta „Pravo na samoodređenje – pravo svih“, koji Asocijacija Spektra sprovodi uz podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava.