Sanja Tomović

Mali genijalci iz Mojkovca osvojili zlato na državnom takmičenju iz robotike

Učenici Osnovne škole "Aleksa Đilas Bećo" iz Mojkovca osvojili su zlatni pehar na nacionalnom takmičenju iz robotike, održanom u Podgorici, i još jednom pokazali da i male sredine kriju velike talente, samo im treba pružiti priliku da zablistaju. Pobjednički tim činili su učenici trećeg razreda Vasilije Vujisić i Slavoljub Ristić, kao i Strahinja Rakočević, učenik četvrtog razreda područnog odjeljenja u Podbišću. Za Portal RTCG, jedna od mentorki pobjedničkog tima, Nevena Tomović, približila nam je kako je tekao put od ideje do pobjede i koliko su se djeca predano pripremala za ovo takmičenje.

Tomović objašnjava da su ona i koleginica Jadranka Krgović, nakon stručne obuke iz robotike, odlučile da pokrenu školske radionice i pruže djeci priliku da se oprobaju u nečem novom.

Djeca su, kaže, od prvog časa pokazala oduševljenje, dok su roditelji iako u početku skeptični ubrzo postali njihova najveća podrška.

"Kada su roditelji vidjeli koliko djeca sa radošću dolaze na časove, i oni su nas podržali. Djeca su svakodnevno radila, nisu propuštali nijedan čas. Čak i kada bismo morali nešto da otkažemo, insistrirali su da nadoknadimo časove. Oni ovo ne doživljavaju samo kao igru, već kao prostor gdje uče da vjeruju sebi i da istraju", kazala je Tomović.

Iako škola raspolaže samo sa jednim robotom, mentorke su, uz pomoć kolega, uspjele da obezbijede još jedan, kako bi i druga ekipa mogla da učestvuje.

"Djeca su bila posvećena, puna ideja i energije. Iako su se takmičili sa ekipama iz većih gradova, dokazali su da upornost , vjera i međusobna podrška mogu da nadmaše sve prepreke", dodala je Tomović.

Pobjednički tim činili su učenici trećeg razreda Vasilije Vujisić i Slavoljub Ristić, kao i Strahinja Rakočević, učenik četvrtog razreda područnog odjeljenja u Podbišću.

Od samog početka, kažu mentorke, pokazali su izuzetan timski duh, dijelili ideje, zajedno rešavali zadatke i ohrabrivali jedni druge na svakom koraku.

Pobjednici priznaju da su se za takmičenje pripremali veoma posvećeno.

"Pripremali smo se nedelju dana, morali smo da pozajmimo i drugog robota, od starijih drugara da bi smo imali dvije ekipe učesnika. Osvojili smo prvo mjesto u Podgorici i presrećni smo zbog toga", rekao je Vasilije.

Na pitanje šta im se najviše dopada u robotici, jedan od dječaka kaže da im je taj svijet zanimljiv jer spaja igru i znanje.

"Robotika je super jer nije samo zabava. Tu moraš da razmišljaš, da koristiš maštu i da vjeruješ u sebe. Kad robot uradi sve kako smo zamislili, svi se osjećamo ponosno i sugurnije", poručuje Slavoljub.

Već maštaju o budućnosti.

Vasilije kaže da bi volio da se i dalje bavi robotikom, ali da ipak sanja da postane fudbaler.

"Robotika mi se mnogo sviđa, ali fudbal je moja najveća ljubav", kaže Vasilije.

Slavoljub, s druge strane, vidi sebe kao budućeg advokata, i dodaje da će mu iskustvo iz robotike sigurno pomoći da uvijek logično razmišlja i traži rešenja.

Njihova učiteljica Plana Pejović ističe da su djeca svojom kreativnošću i znanjem pokazala da i iz malog Mojkovca dolaze veliki umovi.

"Ponosna sam na svoje đake, to su pametna i bistra djeca, budući naučnici, sportisti, časni i dobri ljudi koji će ovu sredinu učiniti nezaboravnom", rekla je Pejović.

Direktor škole Dejan Rubežić podsjeća da ovo nije prvi uspjeh učenika iz ove škole, ali da je ovo zlato posebno dragocjeno jer ga donose najmlađi.

"Takmičenje je okupilo pedeset i pet ekipa iz cijele Crne Gore, ali naši trećaci i četvrtaci osvojili su prvo mjesto sa maksimalnih stotinu bodova. To je ogroman uspjeh za sjever Crne Gore, a ne samo za malu sredinu poput naše", istakao je Rubežić.

On dodaje da škola već priprema projekat kojim će se robotika uvesti u redovnu nastavu za četvrti razred, čime će se omogućiti da više učenika razvija interesovanje za tehnologiju i inovacije.

Uspjeh mojkovačkih osnovaca dokaz je da talenat ne zna za granice, da u malim sredinama rastu veliki umovi koji samo čekaju priliku da pokažu šta mogu. Ovi mali robotičari su primjer da trud, istrajnost i ljubav prema znanju donose rezultate.

Djeca su, u okviru takmičenja, radila bez upotrebe telefona ili računara, oslanjali su se isključivo na svoju kreativnost, inteligenciju i logiku.

Njihova priča je samo podsjetnik da djeci samo treba dati krila i vjetar u jedrima njihovih snova.