- Hronika
- Montesong
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Novosti dana
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
07. 11. 2024. 12:37
Tramp nije slučajno izabran – Amerikanci ga baš takvog žele
Konzervativni list Frankfurter algemajne cajtunga (FAZ), osvrćući se na ishod američkih izbora, piše: „Ovoga puta, izuzetno, gotovo niko ne bi protivrečioDonaldu Trampu: ’Ostvarili smo nevjerovatnu stvar’, rekao je republikanac u noći svog trijumfa. Mnogi goto0vo da ne mogu da povjeruju da je otprilike polovina birača ponovno željela tog sebičnog, grubog, osuđenog političara haosa“, piše komentator. Prema njegovom mišljenju, demokrate sada moraju da svare činjenicu da je među Trampovim biračima ovoga puta bilo mnogo onih koji nemaju iluzije o njegovom narcizmu ili njegovom nepoštovanju zakona, institucija i sugrađana, „i koji su ga, uprkos tome, smatrali za manje zlo“, objašnjava FAZ.
Na sličan način razmišlja i komentator minhenskog Zidojče cajtunga (SZ). Prema njegovim riječima, pobjeda Donalda Trampa toliko je jasna da kritičari tog čovjeka sada moraju da utihnu. „Amerikanci su ga na demokratskim izborima izabrali za svog predsjednika s tako ubjedljivom većinom da svaka relativizacija, pozivanje na sistem, laži ili karakter, na glupost navodno zaostalih ljudi, gubi temelj. Ta zemlja želi Donalda Trampa i njegovo obećanje o vođstvu i snazi. Amerika želi radikalnost, brutalnost i jednoznačnost koju Tramp predstavlja. Njegova moć počiva na volji zastrašujuće većine“, konstatuje se u komentaru lista Zidojče cajtung.
Trampizam nije bio kratkotrajna stranputica
Moguće objašnjenje Trampovog uspjeha levičarski orijentisan list Tagescajtung iz Berlina vidi prije svega u ekonomskoj situaciji u kojoj se mnogi ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama nalaze: „Mnoge Trampove pristalice, rekao je nedavno jedan stručnjak u američkom TV-programu – vole ga, ali ga ne uzimaju ozbiljno. Demokrate ga, pak, preziru – i uzimaju ga potpuno ozbiljno. Zato su vodili kampanju koja se najvećim dijelom bazirala na upozorenju protiv Trampa kao antidemokrati, što je, međutim, van kruga sopstvenih pristalica, odjeknulo u prazno. Ono što demokrate nisu željele da primjete je sledeće: u gotovo svim anketama nakon izbora oko 70 odsto ispitanika izjavilo je da su nezadovoljni ili ljuti zbog stanja u zemlji. Objašnjavati ljudima da su ekonomski pokazatelji odlični i govoriti im da ne prave dramu, nije bila dobra ideja. Time niko ne plaća stanarinu, niti kupuje namirnice“, naglašava list Tagescajtung.
Više u sferi ideologije i uvjerenja objašnjenje pobjede Donalda Trampa traži komentator lista Vestfeliše nahrihten iz Minstera. „Tramp, čiji preveliki ego nikada nije preboljeo poraz 2020, predstavio je svoju kampanju kao spas demokratije – i time pogodio nerv. Trampova kampanja odavno je postala svojevrsni sektaški, organski, masovni pokret, čiji se talas uzbuđenosti duboko ukorenio u društvenim medijima. Trampizam se nije pokazao kao kratkotrajna stranputica. On će još dugo da oblikuje SAD i svijet – i mnoge da inspiriše da kopiraju te opasne metode“, uvjereni su u Vestfeliše nahrihten.
Pokušavajući da kontekstualizuje značaj Trampove pobjede, list Nordkurir iz Nojbrandenburga naglašava da on, na kraju krajeva, ne može da vlada bez ograničenja. Kod važnih odluka svaki predsjednik mora da dobije podršku i u parlamentu, Senatu i Predstavničkom domu – mada će tamo republikanci vjerovatno da imaju većinu. Osim toga, u SAD pravosuđe i dalje dobro funkcioniše. A kada je riječ o nekim ekonomskim i bezbjednosnim temama, Amerika zavisi i od partnera u Evropi i NATO. Zato komentator umiruje svoje čitaoce: „Uprkos svim nesigurnostima u vezi s nepredvidljivim predsjednikom, kao i u prvom Trampovom mandatu, ni u sledeće četiri godine Trampa neće biti kraja svijeta“.
Odgovornost sada leži na Evropi
Nirnberger cajtung se pak osvrće na poraženu kandidatkinju demokrata, Kamalu Haris: „Njen zarazni optimizam, demonstrativno dobro raspoloženje koje je od početka pokušavala da širi, nisu bili dovoljni. Što se tiče programa, ostala je blijeda. Inflacija, ilegalna migracija, ekonomski rast, pa i veoma kontroverzno pitanje abortusa – Haris ili nije uspjela da prodre do ljudi, ili je bila previše slaba u sadržaju. Dobra ideja da u trku ide s Timom Valcom kao kandidatom za potpredsjednika, koji je kao guverner Minesote trebalo da privuče konzervativnije birače, očigledno nije uspjela“, primjećuje Nirnberger cajtung.
Gledajući geopolitički, posebna odgovornost narednih godina sada leži na Evropi, uvjeren je autor teksta u listu Ludvigsburger krajscajtung: „Svijet u kojem ćemo ubuduće da živimo sve više se suočava sa situacijom u kojoj jedni rade protiv drugih, a ne zajedno s njima. Osim ako Evropa ne uspije da postavi kontrapunkt takvom razvoju događaja. Više nego ikada sada će biti ključno da zemlje-članice Evropske unije djeluju zajedno. One moraju da aktiviraju sav svoj politički, ekonomski, vojni i demokratski potencijal, kako bi bile dobra protivteža u međunarodnoj ravnoteži moći“, smatra komentator lista Ludvigsburger krajscajtung.