Suzane Kords  [ DW ]

28. 11. 2024. 07:48

„Čarobni brijeg“ Tomasa Mana: ogledalo društva u previranju

Sobe su udobne, pogled je grandiozan, a hrana delikatesna. Ušuškani u vunenu ćebad, imućni gosti provode dane odmarajući se na balkonima. Dobrodošli u „Berghof“, luksuzni sanatorijum smješten u švajcarskim Alpima, gdje oboljeli od tuberkuloze traže izlječenje na svježem vazduhu. To je mjesto radnje koje je Tomas Man izabrao za svoj roman „Čarobni brijeg“.

Priča počinje 1907. godine. Sin hamburškog trgovca i budući inženjer Hans Kastorp putuje u „Berghof“ kako bi posjetio svog bolesnog rođaka. Planira da ostane tri nedjelje, ali na kraju se zadrži sedam godina. Ono što je neobično: Hans Kastorp je zapravo zdrav. „Ali, život u sanatorijumu ga u potpunosti obuzima“, objašnjava književni kritičar Kaj Zina za DW. „Pacijenti, njihove filozofske rasprave i navike, stroge zdravstvene rutine, luksuzni obroci i opsesivno mjerenje temperature – on postaje dio tog svijeta.“

Era radikalnih promjena

Potpuno izolovani sanatorijum predstavlja mikrokosmos koji otkriva krizu društva na prekretnici. Prelazak u 20. vijek bio je era radikalnih preokreta. Industrijalizacija je iz temelja promijenila život, religijska uvjerenja sve više dovodi u pitanje nauka, dok su istovremeno nacionalistički i socijalistički pokreti.

Gubitak tradicionalnih vrijednosti i dezorijentacija dovode do tenzija i agresivnosti – čak i među odabranim gostima u „Berghofu“. „To se osjećalo u vazduhu“, piše u romanu. Hans Viskirhen, predsjednik Društva Tomasa Mana, precizira kakav je to osjećaj: „Osjeća se ogromna nelagoda, strah od budućnosti“, kaže on za DW. „Osoblje se međusobno vrijeđa, dolazi do tuča, pojavljuju se najluđe ideje, ljudi doslovno gube razum.“

„Velika razdražljivost“

Da nije starih izraza i arhaičnog jezika, moglo bi se pomisliti da to djelo nije napisao Tomas Man, nego neki savremeni autor. „Velika razdražljivost, taj prelomni trenutak osjeća se i danas“, ocjenjuje Karen Hojer, direktorka „Budenbrokove kuće“ u Libeku (muzej i kuća bake i dede Tomasa Mana, nazvana po njegovom čuvenom romanu, prim.red). „Dovoljno je da u nedjelju uključite televizor i pogledate neku večernju, političku emisiju, i vidjećete kako ljudi jedni drugima upadaju u riječ, ne slušaju jedni druge, nego samo izbacuju svoja mišljenja“, kaže ona.

Mladi Hans Kastorp u romanu susreće fanatične zagovornike različitih ideologija koji se žestoko prepiru. S jedne strane je humanista Lodoviko Setembrini, a s druge radikalni jezuita Leo Nafta. U njihovim dijalozima sudaraju se liberalizam i vjera u napredak s jedne i oduševljenje totalitarnim režimima s druge strane. Obojica se bore za Kastorpovu naklonost, a on je rastrzan između njihovih ideja. Na kraju, njihov sukob kulminira dvobojem pištoljima, gdje Setembrini namjerno ispaljuje metak u prazno, dok Nafta, ne mogavši da podnese sramotu, puca sebi u glavu. Time počinje talas nasilja.

Od zagovornika rata, do borca za demokratiju

Dok je pisao „Čarobni brijeg“, Tomas Man je prolazio kroz sopstvenu političku transformaciju. Prve redove napisao je 1913, a roman je završio tek 12 godina kasnije, nakon što ga je Prvi svjetski rat prekinuo u pisanju. Man je, kako objašnjava književni kritičar Kaj Zina, u početku bio entuzijastičan zagovornik rata. „Tomas Man se prepustio ratnoj euforiji, koja je tada obuzimala mnoge intelektualce, umjetnike i pisce. Ali 1918, onda kada je rat izgubljen, i on se osjećao potpuno izgubljeno.“

Nakon toga postaje jedan od najglasnijih boraca protiv fašizma. „Ono što me najviše impresionira kod Tomasa Mana“, kaže Zina, „jeste njegova hrabrost da preispituje sopstvene stavove i da ih mijenja. ’Čarobni brijeg’ upravo to oslikava.“

Tenzije i opasnosti, koje su kasnije dovele do pada Vajmarske Republike – prvog njemačkog pokušaja uspostavljanja prave parlamentarne demokratije, koji se završio dolaskom nacista na vlast – prisutne su već u ovom romanu.

Roman nastao slučajno

Teško je povjerovati da je autor prvobitno planirao da napiše samo humorističku priču kao kontratežu svojoj noveli „Smrt u Veneciji“. Sanatorijum je odabrao kao mjesto radnje, jer je njegova supruga Katja 1912. godine provela tri sedmice u jednoj takvoj klinici nakon što joj je dijagnostifikovana tuberkuloza. „Nevjerovatno je da su velike priče o kojima danas govorimo, a za koje mislimo da ih je autor planirao godinama, zapravo rezultat slučajnosti“, kaže Hans Viskirhen.

Rezultat je bio roman stoljeća na preko hiljadu stranica. Ali, „Čarobni brijeg“ nije samo priča o ideologijama, već i o smrti – većina pacijenata napušta sanatorijum u kovčegu, jer tada još nije bilo antibiotika. Istovremeno, roman govori i o neutaživom porivu za životom, ali i o ljubavi.

Homoseksualne aluzije i „svjetska svečanost u čast smrti“

Hans Kastorp zaljubljen je u tajanstvenu Ruskinju Klavdiju Šošu, koja mu poklanja samo jednu noć ljubavi. Ona ga podsjeća na prijatelja iz mladosti. Kaj Zina u tome vidi aluziju na Manovu sopstvenu homoerotičnu sklonost. „Pitanje šta je muško, a šta žensko, šta se smatra privlačnim – sve to se ovdje preispituje“, kaže on.

Iako je Man bio porodičan čovjek sa šestoro djece, svoje želje prema muškarcima mogao je da izražava, ako uopšte, samo u tajnosti – i u svojim knjigama. Hans Kastorp možda se nada daljoj naklonosti lijepe Ruskinje, ali nakon izbijanja Prvog svjetskog rata pacijenti u panici napuštaju sanatorijum „Berghof“. Kastorp se pridružuje dobrovoljačkom odredu, a trag mu se gubi na bojištu. Na kraju „Čarobnog brijega“ Tomas Man se pita: „Da li će se i iz ove svjetske svečanosti u čast smrti (…) takođe jednom uzdići ljubav?“

Roman je postigao ogroman uspjeh i preveden je na 27 jezika. Izabel Garsija Adanez, koja je „Čarobni brijeg“ prevela na španski, zaključuje: „Prošao je čitav jedan vijek, a mi smo i dalje isti, sukobe rješavamo ratovima.“

I dodaje: „Iako se bavi ozbiljnim temama, taj roman je i zabavno iskustvo. Nije potrebno imati tri doktorata da biste razumjeli Tomasa Mana, jer u njegovom djelu ima mnogo ironije i humora.“

Za one, koje zastrašuje pomisao na čitanje hiljadu stranica, jedan mali savjet: uvijek možete da preskočite nekoliko stranica – priča time neće ništa izgubiti na ljepoti.

*ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku