Bjanka fon der Au (ARD)  [ DW ]

06. 01. 2025. 10:00

Balada o njemačkom zaduživanju: dobar i loš dug

Vrijeme je novac. To pokazuje već sam pogled na dužnički sat SR Njemačke. On visi iznad ulaza u sjedište Udruženja poreskih obvaveznika u Berlinu. Digitalni semafor – crveni brojevi na crnoj pozadini. Na njemu se svake sekunde dodaje 3.225 evra novog duga – zaključno s decembrom. Ukupan iznos njemačkog državnog duga iznosi oko dva i po triliona evra.

U međunarodnom poređenju, to se i dalje čini umjerenim, jer je odlučujući faktor teret duga u odnosu na BDP zemlje – takozvana stopa nacionalnog duga. Sa stopom duga od 63,7 odsto, Njemačka je jedna od zemalja sa zdravim budžetom. To, dakle, znači da bi zemlja trebalo još više da se zaduži? Odgovor na to pitanje zavisi od toga koga pitate.

Današnji dugovi su sjutrašnji porezi

Udruženje poreskih obveznika upozorava na pretjerano novo zaduživanje i zalaže se za poštovanje odredbe o kočnici zaduživanja koja je zapisana u njemačkom ustavu.

Dugovi uvjek imaju vremensku dimenziju. Prema Rajneru Holcnagelu, predsjedniku Udruženja poreskih obveznika, dugovi su „kupljeno vrijeme – mi u stvari odlažemo mnoge terete u budućnost". Ako se tako posmatra, onda su današnji dugovi – sutrašnji porezi, upozoravaju iz Udruženja poreskih obveznika, koje je i postavilo dužnički sat kao svojevrsni signal upozorenja.

Ako pitate predsjednika Udruženja poreskih obveznika, nema ni dobrog ni lošeg duga: „Presudni su mjera i iznos. A čak i ako dozvolimo sebi da imamo dobar dug, on brzo može da se pretvori u problematičan dug, jer naravno zahtijeva kamatu i kamatu na kamatu."

Vjerovatno je slično mislila i bivša kancelarka Angela Merkel kada je 2008. na kongresu CDU pomenula švapsku domaćicu, koja se u Njemačkoj smatra simbolom i idealom štedljivog upravljanja domaćinstvom.

Privreda nije švapska domaćica

„Problem je u tome što privreda u cjelini nije ta čuvena švapska domaćica", kaže ekonomista, podkaster i publicista Danijel Štelter. „Jer, mi u privredi imamo tri sektora: imamo državu, imamo privatna domaćinstva i imamo preduzeća. Pojednostavljeno rečeno, to troje određuje ekonomsku aktivnost neke zemlje."

U Njemačkoj, na primjer, privatna domaćinstva su 2023. godine uštedjela ogromnu sumu od 7,6 biliona evra. Ali, to je štednja koja je uglavnom loše uložena, kaže Kristijan Kopf, šef upravljanja penzionim fondovima u kompaniji „Union Investment". Prema njegovom mišljenju, dio tog novca mogao bi da se iskoristi za domaće investicije. Isto važi i za viškove preduzeća: njemački korporativni sektor izuzetno je profitabilan, ali mnogo više štedi nego što ulaže, ukazuje Kopf.

Kejns protiv Fridmana

Ako nema privatnih investicija, onda država treba da obezbijedi odgovarajuću potražnju – tako glasi poznato učenje Džona Mejnarda Kejnsa. Taj britanski ekonomista, rođen krajem devetnaestog vijeka, jedan je od vodećih ekonomskih mislilaca. Zalagao se za proširenje nacionalnog duga u vremenima krize.

Njegov protivnik, Milton Fridman, smatrao je da uticaj vlade na privredu treba da bude što je moguće manji. Po njemu država treba da stvori dobre uslove – na primjer kroz poreske olakšice i smanjenje potrošnje – u kojima onda preduzeća i privatna domaćinstva investiraju. Te dvije škole mišljenja suštinski su suprotstavljene jedna drugoj.

Da li državni dug treba da bude veći ili manji – na kraju krajeva to je pitanje načina političkog i ekonomskog razmišljanja.

Ako Njemačka više ne vjeruje u sebe – ko će?

Mnogim kompanijama i poslovnim ljudima trenutno u Njemačkoj nedostaju dobri uslovi za investiranje. Tako to vidi i Gertrud Traud, glavna ekonomistkinja Pokrajinske banke Hesen-Tiringija.

„Uočavamo da državna potrošnja potiskuje privatne investicije. Istovremeno, državna ulaganja u infrastrukturu godinama opadaju", kaže Traud. Veliki dio budžeta Njemačke odlazi na državnu potrošnju, odnosno na plate, dnevnice i socijalnu potrošnju. Strani investitori zato se pitaju: „Ako Njemačka ne ulaže dovoljno u sopstvenu zemlju i ne vjeruje u svoju zemlju, zašto bismo onda mi to radili?"

Ulaganje u budućnost je dobar dug

Mnogi ekonomisti pitanje duga vide drugačije od čuvene švapske domaćice. Kada je riječ o državi, to znači je veća vjerovatnoća da će ulaganja u budućnost zemlje biti dobri dugovi – onda kada država to koristi za popravku mostova, izgradnju novih stanova ili postavljanje optičkih kablova za brži internet. Istovremeno, ekonomisti smatraju da je dug potrošača koji se koristi za finansiranje tekućih troškova – loš dug.

Ako pogledate Njemačku, onda se vidi da su političari u prošlosti potrošili previše novca na pogrešne stvari – takva je barem teza ekonomiste Daniela Šteltera. U svojoj knjizi „Bajka o bogatoj zemlji" iz 2018. godine, on kritikuje to što su odgovorni političari jednostavno preraspodelili sve veće poreske prihode u to vrijeme, umjesto da obezbijede prosperitet Njemačke kroz investicije. Drugim riječima, kako kaže, „to što možete da se zadužujete, ne znači da je zagarantovano da će dug biti pravilno iskorišćen."