Darko Janjević  [ DW ]

09. 01. 2025. 12:00

Zašto Tramp svojata i Panamski kanal?

Ponovo izabrani američki predsjednik Donald Tramp ponavlja prijetnje o preuzimanju kontrole nad Panamskim kanalom, dok panamska vlada insistira na tome da je njihov suverenitet nad tom vodenom rutom „neupitan“.

Oči svijeta ponovo su uprte u taj strateški pomorski prolazu koji povezuje Atlantski i Tihi okean. Ovo je nekoliko činjenica o Panamskom kanalu:

Ko je izgradio Panamski kanal?

Tramp želi da podsjeti svijet da su Sjedinjene Američke Države izgradile kanal prije više od jednog vijeka i tako dovele do svojevrsne revolucije u pomorskom saobraćaju. Sve to uz ogromnu cijenu u ljudskim životima. Prije 1914, brodovi koji su željeli da pređu iz Atlantskog u Tihi okean morali su da krenu na opasno, višemjesečno putovanje oko Južne Amerike. Čak i modernim brodovima potrebno je oko dvije nedijelje za to putovanje, dok prolazak kanalom traje samo osam do deset sati.

Tramp je nedavno tvrdio da je 35.000 ili 38.000 „američkih muškaraca“ poginulo tokom izgradnje Panamskog kanala između 1904. i 1914. godine. I dok su hiljade života zaista izgubljene tokom izgradnje zbog malarije, žute groznice, nesreća i drugih faktora, računica iza Trampove procjene nije jasna.

Zvanični broj smrtnih slučajeva tokom izgradnje iznosi oko 5.600 ljudi, iako je stvarni broj možda i veći. Većina radnika na gradilištu bila je međutim s Barbadosa. Broj Amerikanaca koji su umrli tokom gradnje vjerovatno je, prema Metjuu Parkeru, autoru knjige „Paklena provalija: Bitka za izgradnju Panamskog kanala“, iznosio oko 300.

Moguće je da Tramp miješa živote izgubljene tokom američkog pokušaja izgradnje kanala s ranijim, neuspjelim francuskim pokušajima. Francuski projekat iz 1880-ih odnio je živote između 20.000 i 25.000 radnika, od kojih gotovo niko nije bio Amerikanac.

Zašto Panama upravlja kanalom?

SAD su decenijama upravljale kanalom nakon njegovog otvaranja. Međutim, 1977. godine predsjednik Džimi Karter pristao je da postupno preda kontrolu nad tom zonom panamskoj vladi. Ugovor je propisao da će kanal ostati neutralan i otvoren za brodove svih nacija. SAD su takođe zadržale pravo da ga brane od bilo kakve prijetnje.

Godine 1999. SAD su završile svoje povlačenje iz Paname. Otada kanalom upravlja vlada u Panama Sitiju. Tramp je nedavno, u prilično nerazumljivoj tvrdnji, optužio „divne kineske vojnike“ da ilegalno upravljaju kanalom. Panamski predsjednik Hoze Raul Mulino odbacio je te tvrdnje kao besmislice: „Na kanalu nema kineskih vojnika, za ime Boga“, rekao je Mulino početkom januara.

Iako nema naznaka o kineskom vojnom prisustvu u tom području, neki američki posmatrači izrazili su zabrinutost zbog dvije luke kojima dugo upravlja ekspozitura hongkonške kompanije „CK Hutchison Holdings“, kao i zbog potencijalnih curenja podataka. Takođe, saradnja Paname s Pekingom na finansiranju novog mosta preko kanala izazvala je zabrinutost u Vašingtonu.

Zašto je Panamski kanal važan?

Između 13.000 i 14.000 brodova prosječno godišnje prođe kroz 82 kilometra dugu vodenu rutu, tvrdi uprava kanala. Sistem svakodnevno omogućava prolazak desetine brodova, koristeći brane, ustave i rezervoare napajane vještačkim jezerom kako bi podigao brodove za oko 26 metara i vratio ih na nivo mora. Brodovi plaćaju prelazak na osnovu svoje veličine.

Sjedinjene Američke Države, iza kojih slijede Kina i Japan, glavni su korisnici Panamskog kanala, a gotovo 72 odsto tereta koji prolazi kanalom dolazi iz ili ide prema američkim lukama.

Nedavno je uprava kanala bila prisiljena da smanji broj prelaza zbog suše, dok su istovremeno povećane cijene. Kanal je u fiskalnoj 2024. godini ostvario neto profit od 3,35 milijardi eura.

S obzirom na to da je američka trgovina toliko zavisna od saobraćaja kroz kanal, i ekonomija je osjetila to povećanje troškova. U decembru je Tramp optužio Panamu za naplatu „smiješnih“ i „preteranih“ naknada, nazivajući to „pljačkom“.

Mogu li SAD ponovo da preuzmu kanal ili da smanje cijene?

Uslovi ugovora iz 1977. koji je potpisao Karter propisuju da Panama mora da očuva neutralnost, što znači da njena vlada ne može da naplaćuje niže naknade za brodove koji prevoze američku robu. Međutim, moguće je da bi pritisak Trampove administracije mogao da smanji cijene ili natjerati upravu kanala da odustane od viših naknada tokom sljedeće krize.

Manje vjerovatna opcija bila bi vojna kontrola kanala kroz invaziju na tu srednjoameričku zemlju. Vašington je to već učinio krajem 1989, kada su njegove trupe raspoređene za svrgavanje vojnog diktatora i bivšeg saradnika CIA Manuela Noriege.

Nakon američke invazije, panamska vlada, koju su podržavale SAD, ukinula je vojsku. Zemlja s oko 4,5 miliona stanovnika danas održava samo male paravojne snage.

Tramp početkom nedjelje nije isključio vojne metode za rješavanje pitanja Panamskog kanala i Grenlanda.

*ovaj članak je najprije objavljen na engleskom jeziku