Ivica Petrović  [ DW ]

24. 01. 2025. 08:24

Generalni štrajk u Srbiji – samo prvi korak

Srpski studenti na blokadama pozivaju građane Srbije da danas (24. januar) stupe u generalni štrajk. Tačnije bi ipak bilo reći da je riječ o nekoj vrsti građanske neposlušnosti i ispitivanju reakcija javnosti na tu vrstu poziva. Kao dio te akcije, javnost se takođe poziva da stupi u takozvani potrošački štrajk, i da danas ne troše nikakav novac na kupovinu ili plaćanje bilo čega u prodavnicama, ugostiteljskim objektima, ili na bilo kojem drugom mjestu.

Pozivu na generalni štrajk odazvali su se brojni privatni poslodavci, mali privrednici, zaposleni u kulturi, bioskopi, nevladin sektor, pojedini mediji... Što se tiče predsjednika Srbije, za njega je, kako kaže, najvažniji podatak da u štrajku nisu ministarstva sile: vojska, policija i tajne službe.

Srpska napredna stranka izgleda upravo na taj sektor i računa kao poslednji oslonac, i za danas u 17 sati najavljuje miting u Jagodini. Tema mitinga je sve što padne na pamet Aleksandru Vučiću nakon povratka iz Davosa, što će vjerovatno značiti red priče o novom „političkom pokretu za narod i državu“, ali i komentari predsjednika Srbije o situaciji u zemlji i inostranstvu.

Takav skup je već ocijenjen kao kontramiting vlasti i toj vrsti skupova bio je sklon i Slobodan Milošević tokom svoje vladavine. Mnogi očekuju da će nakon današnjeg dana možda puno stvari biti jasnije kada je riječ o daljoj sudbini protesta koji su uzburkali Srbiju nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu.

Manifestacija nepokornosti

Poziv na generalni štrajk imaće veliki uticaj, mnogo veći nego što se to čini na prvi pogled, kaže za DW politički analitičar Dragomir Anđelković.

„Na djelu je proces oslobađanja građana od straha zbog represivnog režima. Čak se i tamo gdje su režimski direktori ne vrši pritisak, jer i oni shvataju da sistem počinje da puca. To se onda prenosi na društvo u cjelini. Ta manifestacija nepokornosti uvod je u njegov pad. To se neće desiti preko noći, ali se na ovaj način trasira put za to“, smatra naš sagovornik.

Mnogi su već najavili svoje učešće u ovom štrajku i, koliko god ih bilo, to će biti poruka vlastima da gube kontrolu nad ovim protestima, ističe za DW novinar Đorđe Vlajić.

„Svima je sada jasno da vlasti nemaju niti recept, niti snage da te proteste i zahtjeve u nekom demokratskom dijalogu razriješe. A ti zahtjevi se čine vrlo logičnim, jer se odnose na korupciju koja je dovela do 15 žrtava ispod nadstrešnice u Novom Sadu“, napominje naš sagovornik.

Izlazak iz Vučićevog sistema

Studentske blokade, koje traju već dva mjeseca, razdrmale su učmalu društvenu i političku scenu Srbije, ali i dalje se primjećuje da još uvjek nema nekog širokog fronta otpora. Sve se češće čuje da, osim studenata i prosvete, nema drugih društvenih grupa koje vrše pritisak na vlast. To se sada vidi kao potencijalni problem za konačni ishod studentske pobune.

„Mislim da se ipak sve veći dio društva priključuje ovim protestima“, kaže Dragomir Anđelković, „i sve je više onih koji žele da ovaj režim ode. I oni su svjesni da će se to relativno brzo desiti. Najveći problem su političari, tačnije opozicija, koja ovo ne koristi da sama krene u ono što je aktivan otpor: izađe iz parlamenta, proglasi Vučića za uzurpatora vlasti, obrati se evropskim institucijama sa zahtjevom da se više sa uzurpatorom vlasti ne komunicira. Oni moraju da izađu iz Vučićevog sistema, a društvo čini što može“, primjećuje Anđelković.

Đorđe Vlajić ocjenjuje da je jednodnevni štrajk samo prvi korak i dodaje da je to „signal vlastima da više ne može da ignoriše ove proteste i zahtjeve. Pogotovo ćemo vidjeti šta će biti Vučićeve poruke na današnjem skupu, na kome će najaviti taj novi pokret, jer to je sada stvaranje nekog paralelnog političkog tijela, koje bi trebalo da osigura ostanak na vlasti njegove klike“, naglašava Vlajić.

Poziv na masovnu represiju

Naprednjački režim djeluje kao da nema namjeru da popusti i sve više se okreće prijetnjama i radikalizaciji situacije. Režimski tabloidi su u histeričnom modu opasnosti od inostranih zavjera i obojene revolucije, a slično se može reći za aktiviste i funkcionere vladajuće stranke. Na djelu je totalno poistovećivanje države i režima, ali Dragomir Anđelković ističe „da to prije svega govori o slabosti režima“.

„Ovakav nivo radikalizacije će se vratiti Vučiću kao bumerang. Čak i oni unutar Evropske unije, koji imaju interes da s njim rade, ne mogu da pređu preko pokazivanja srednjeg prsta na krvavoj ruci ili peticije koju potpisuju šefovi BIA, gdje se traži pravo na život Vučiću. To je jedna vrsta poziva na masovnu represiju“, dodaje Anđelković.

Kriminalni sistem sile

Javni nastupi Aleksandra Vučića tokom proteklih dana pokušavaju da predstave sliku jednog opuštenog režima, koji je siguran u lojalnost policijskih i vojnih krugova. U prilog tome govori i Vučićeva izjava da će vlast trpjeti ove proteste do određene granice, ali da će onda morati da reaguje. To je za Đorđa Vlajića „jasna prijetnja upotrebe sile“.

„Mislim ipak da on nastoji da glumata čovjeka koji je siguran u sebe i u silu kojom raspolaže. Pri tome se čini da on odmjerava koliko ti protesti mogu da traju i čeka da li će oni da iščile, ali mislim da u tom slučaju pravi račun bez krčmara“, napominje Vlajić.

Dragomir Anđelković skreće pažnju da Vučić ima dva instrumenta sile: „Jedan je legalni, vojska i policija. Pored njega je napravio i kriminalni – manje-više sve kriminalne grupacije u Srbiji su povezane sa režimom. Ovo nije normalan režim. Ovo je kartel režim koji kontroliše mafiju i on podsjeća na režim koji je imao Norijega. I on sada misli da ne može da mu se desi ono što se desilo Miloševiću, koga je izdao legalni sistem sile, jer Vučić ima i nelegalan sistem sile. Ali, on zaboravlja da mafija uvjek bježi od onoga ko tone“, ocjenjuje Anđelković.

Režim računa na izbore

Predsjednica parlamenta Srbije Ana Brnabić pokušava da na neki način utješi i smiri svoje pristalice izjavom da „na kraju svake balade, protesta, štrajka, moraju doći izbori“. To je teren na koji vlast računa, jer se nada da će se i na te izbore ići pod nepromenjenim uslovima, koji ostavljaju ogroman prostor za izborne manipulacije.

„Ozbiljno je pitanje ko bi im izašao na te izbore“, upozorava Đorđe Vlajić. „Mislim da ovog puta ni međunarodna zajednica, koja je prošlog puta ozbiljno pritisla opoziciju da na izbore izađe, više neće imati tu vrstu uticaja da se nađe alibi za Vučićeve izborne manipulacije“, smatra naš sagovornik.

Sada se promoviše ideja izbora, ali Srbija nema izbore već jedan namješten izborni proces, navodi Dragomir Anđelković.

„Ali, ovog puta to neće proći. Ako budemo imali izbore, to može biti samo uz formiranje tehničke vlade, koja bi promijenila izborne uslove. Vjerujem da će se to i dogoditi kada Vučić shvati da nema drugog rješenja“, zaključuje Anđelković za DW.