A.M. [ Euronews ]

euronews o dušku kneževiću

Slučaj zatvorenog biznismena pokreće pitanja o budućnosti Crne Gore u EU

Duško Knežević, nekadašnji saveznik bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, optužen je za prevaru i pranje novca. Njegov advokat tvrdi da su optužbe politički motivisane.

Biznismen koji je zatvoren u Crnoj Gori koristi se kao "kamen temeljac" od strane vlasti u pokušaju da iznese prljave tajne bivšeg predsjednika zemlje, tvrdi njegov britanski advokat.

Duško Knežević, koji je nekada bio jedan od najbogatijih ljudi u Crnoj Gori i bivši blizak saveznik bivšeg predsjednika Mila Đukanovića, u zatvoru je od aprila kada je izručen iz Velike Britanije.

Dvojni britansko-crnogorski državljanin, čija su neka imovina oduzeta, još uvijek čeka suđenje zbog navodne prevare, pranja novca i zloupotrebe ovlašćenja u poslovanju.

On negira sve optužbe, tvrdeći da su politički motivisane.

Vlasti u glavnom gradu Podgorici, međutim, smatraju da on ima odgovore na pitanja koja se odnose na njegove poslovne aktivnosti tokom Đukanovićevih godina vlasti.

Tobi Kadman, britanski krivični advokat koji zastupa Kneževića, rekao je da crnogorske vlasti žele da prisile njegovog klijenta da podeli dokaze protiv njegovog bivšeg prijatelja Đukanovića.

Đukanović, koji je nekada bio poznat kao "vječiti" lider zemlje, postao je prvi put premijer Crne Gore 1991. godine. Držao je pozicije moći tokom naredne tri decenije, prije nego što je smenjen sa funkcije predsjednika 2023. godine.

"Knežević je jasno rekao da ima dokaze protiv bivše vlade u vezi sa korupcijskim pitanjima. Posebno protiv bivšeg predsjednika Mila Đukanovića", rekao je Kadman, nagovijestivši da se materijal odnosi na "dva ili tri specifična incidenta".

"Crnogorske vlasti ga pritisksju da otkrije detalje i sarađuje s njima", rekao je Kadman, dodajući da će njegov klijent sarađivati samo ako bude pušten na slobodu.

Kadman je izrazio zabrinutost za Kneževićevu sigurnost, nagovestivši da ima moćne neprijatelje.

On je dodao da je Kneževiću zdravlje kratko pogoršano u decembru nakon što je pao u pritvoru u zatvoru Spuž blizu Podgorice, što je izazvalo dodatnu zabrinutost. Povreda glave je naknadno inficirana, ali se oporavio.

Kadman je takođe zabrinut zbog crnogorskog pravnog sistema, za koji smatra da vjerovatno neće omogućiti Kneževiću fer suđenje. Ukoliko se stvari ne promijene, Crna Gora ne bi trebalo da postane sledeća članica  EU, što je cilj koji želi da postigne u ovoj deceniji, rekao je Kadman.

„Za mene je jedna od najsvjetlijih stvari sada diskusija o pristupanju Crne Gore EU. Ovo nije zemlja koja je spremna za to, osim ako ozbiljno ne riješe endemske probleme u svom pravosudnom i zatvorskom sistemu“, rekao je.

Vlada Crne Gore, relevantna ministarstva i vlasti zatvora u Spužu nisu odgovorile na više zahtjeva za komentar o tim optužbama.

Prijatelji u teškim vremenima

Knežević, osnivač Atlas Grupe, finansijske korporacije sa sjedištem u Crnoj Gori, dugo je bio dio Đukanovićevog unutrašnjeg kruga.

Kada je Đukanović došao na vlast 1990-ih, brzo je okupio ljude poput Kneževića koji su mu pružili političku podršku dok je polako tražio nezavisnost od Beograda, tada zarobljenog u ratovima širom bivše Jugoslavije.

Kako je zemlja počela prelaziti iz socijalističkog sistema u otvorenu tržišnu privredu, Đukanović je postepeno uvodio nove zakone koji su omogućili masovnu privatizaciju državnih preduzeća i infrastrukture.

Jelena Džankić, politička analitičarka na Evropskom univerzitetskom institutu, rekla je da su ljudi bliski Đukanoviću profitirali od tih zakona u 1990-im, što im je omogućilo da steknu uticaj u sektorima poput nekretnina i bankarstva.

„Ono što se desilo u Crnoj Gori nije bilo mnogo različito od onoga što se dogodilo u istočnoevropskim zemljama. Oni koji su bili bliski režimu su dobili privilegovan pristup svim tim važnim resursima“, objasnila je.

„Očigledno su služili određenoj svrsi, na jedan ili drugi način jačajući Đukanovićevu vlast. Mislim da je Knežević takođe bio važan igrač u tome... kao prijatelj, a zatim kao neprijatelj.“

Knežević je stekao značajno bogatstvo i uticaj kao vlasnik Atlas Banke, koja je bila dio njegove Atlas Grupe. Korporacija je takođe obuhvatala desetine drugih kompanija u sektorima od medija do nekretnina, zdravstva i turizma. Takođe je bio vlasnik Univerziteta Mediteran, institucije koju je osnovao u Podgorici.

Vremenom je odnos između Kneževića i predsjednika pogoršan. Prvi znakovi nesuglasica pojavili su se 2014. godine, kada je Đukanovićeva vlada odbila da prihvati predložene izmjene privatizacionog ugovora sa Kneževićem u vezi sa vrijednim kompleksom bolnice Meljine kod hercegnovskog priobalnog grada.

Zatim, tri godine kasnije, nekoliko zaposlenih u njegovoj banci uhapšeno je po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva zbog navodnog pranja novca.

Vlasti su tvrdile da je, kroz sumnjivu konverziju dolara u eure, kriminalna mreža od 79 osoba i desetine kompanija iz Crne Gore i inostranstva oprala 500 miliona eura. Do kraja 2018. godine, istraga je dovela Atlasmont do stečaja, a njegovu drugu banku, Invest Bank Montenegro, do bankrota.

Problemi su kulminirali 2019. godine, kada je Knežević — sada javno optužujući predsjednika za pokušaj neprijateljskog preuzimanja njegovih biznisa i bogatstva — objavio video sa namjerom da razotkrije korupciju unutar Đukanovićevog Demokratskog partija socijalista (DPS).

Snimak iz 2016. godine prikazuje Kneževića kako predaje kovertu Slavoljubu Stijepoviću, tadašnjem gradonačelniku Podgorice. Unutra je bilo skoro 100.000 eura, novca koji je kasnije utrošen za kampanje DPS-a, tvrdi Knežević.

DPS negira optužbe za nezakonito finansiranje svojih kampanja.

„Afera koverta“

Ono što je postalo poznato kao „afera koverta“ iznijelo je visoku korupciju u Crnoj Gori — nešto o čemu se često šuškalo, ali nikada ozbiljno raspravljalo — na naslovne strane lokalnih novina.

Međutim, protesti koje je izazvao nisu bili presudni za poraz DPS-a na parlamentarnim izborima 2020. godine i poraz Đukanovića na predsjedničkim izborima 2023. godine, smatra Džankić. Veći je značaj imao gnijev izazvan Zakonom o slobodi vjeroispovesti iz 2019. godine, za koji je Srpska pravoslavna crkva tvrdila da ugrožava njena zemljišta u Crnoj Gori, dodala je.

Govoreći o korupciji tokom Đukanovićeve vladavine, Džankić je rekla da je skandal s kovertama „mali dio vrha ledenog brijega“.

„Skandal je uglavnom simboličan jer su većina ljudi u Crnoj Gori bila svjesna da je vladavina DPS-a bila korumpirana... To nije bilo ništa izuzetno novo.“

Kenet Morison, istoričar sa Univerziteta De Montfort koji se specijalizuje za Zapadni Balkan, rekao je da je Knežević, kao bivši „insider“, „veoma bio dio DPS-ovog sistema klijentelizma i patronaže koji je bio omražen od strane onih partija i pojedinaca koji su sada na vlasti“.

„Protivnici DPS-a pamte Kneževića kao osobu koja je finansirala DPS-ove izborne kampanje, iako neki akteri civilnog društva imaju više simpatija prema njemu i vide ga kao ključnog igrača u procesu prikupljanja dokaza koji bi mogli dovesti do hapšenja Đukanovića zbog korupcije“, rekao je.

Kako bi se to postiglo, neki bi želeli da Kneževiću bude dodijeljen status svedoka saradnika. Međutim, to nije moguće prema crnogorskom zakonu, jer je on i dalje osumnjičen u slučaju kriminalne organizacije, napomenuo je Morison.

I dalje postoje sumnje u Kneževićevu motivaciju za razotkrivanje DPS-ovih nezakonitosti. On nije jedini bivši Đukanovićev saveznik koji se okrenuo protiv njega poslednjih godina.

Morison je rekao da postoji „značajan skepticizam u tvrdnji da je Knežević postao nekako prosvetljen i odlučio, iz moralnih razloga, da razotkrije koruptivne prakse“.

U odgovoru na kritike zbog njegove nekadašnje bliske veze sa Đukanovićem, Kadman je rekao da je bilo nemoguće raditi posao u Crnoj Gori bez veza sa tadašnjim liderom. Zemlja je bila „zatvorena trgovina“ pod njegovim vladanjem, sugerisao je Kadman.

Kadman je rekao da je Knežević želio da postupi u interesu i svojеm i javnosti.

„Osjećao je da je ovo jedini korak koji može da preduzme kako bi se zaštitio i osigurao da javnost bude obaviještena o nivou korupcije pod tadašnjim guvernerom.“

EU snovi u opasnosti?

Iako Đukanović više nije na vlasti, Crna Gora i dalje suočava s značajnim izazovima u svom nastojanju da se pridruži EU.

Govoreći o zatvoru svog klijenta i njegovom dugom čekanju na suđenje, Kadman je rekao da trenutna crnogorska vlada nije napravila dovoljno poboljšanja. „Ono što možemo da vidimo je da — u pogledu pravosudnog sistema — nije bilo značajnih promjena.“

Zemlja zvanično aplicirala za članstvo u bloku 2008. godine, dvije godine nakon što je stekla nezavisnost od Srbije.

Predsjednik Jakov Milatović izrazio je nadu da bi članstvo moglo biti ratifikovano 2027. godine, a pristup Uniji mogao bi uslijediti 2028. godine.

Međutim, najnoviji izvještaj iz Brisela sugeriše da bi to moglo biti teško ostvariti. Iako je pohvaljena kao „lider“ u regionu, zemlji je rečeno da mora da poboljša upravljanje, pravosudni sistem i borbu protiv visoke korupcije i organizovanog kriminala.

Morison je rekao da Crna Gora pravi „postepeni napredak“ ka pristupanju EU, ali je naglasio da još uvijek ima „puno posla“.

Morison je objasnio da budućnost zemlje nije pomogla stalna napetost između Milatovića i premijera Milojka Spajića — nekada obojica iz partije Evropa sad— niti neuspjeh vlade da mijenja način na koji funkcioniše država.

Lideri koji su došli nakon Đukanovića „su, u mnogim aspektima, nastavili sistem klijentelizma koji je karakterisao 'ancien regime' (stari režim)“, rekao je.

Džankić se složila da je potrebna značajna reforma, uključujući jačanje pravosudnog sistema Crne Gore i vladavine prava. „Za mene lično, 2027. godina može biti malo ambiciozna. Ali stojim da budem ispravljena“, rekla je.

Naglasila je da korupcija — simbolizovana koveratima u kojima su skrivene mita — mora biti riješena.

„Koverta je na neki način simbol toga kako se stvari rade u Crnoj Gori... Mislim da kultura koverata treba da se promijeni“, rekla je Džankić.