Sabine Kinkarc  [ DW ]

17. 06. 2025. 11:49

Svaki četvrti imigrant ne želi da ostane u Njemačkoj

Njemačka ekonomija slabi – ali su stručnjaci u mnogim privrednim granama ipak prijeko potrebni: u medicini, a posebno u oblasti njege i brige o starim i onemoćalim ljudima, u IT-sektoru, građevinarstvu i raznim vrstama zanata. Nedostaju i vaspitači, kuvari, kao i profesionalni vozači kamiona i autobusa. U čitavoj zemlji krajem 2024. godine njemačke firme imale su oko 1,4 miliona nepopunjenih radnih mjesta.

Istovremeno, u Njemačkoj radi sve više imigranata. U prošloj godini udio zaposlenih stranaca iznosio je više od 16 procenata. Od 2010. se više nego udvostručio. Posebno je visok procenat zaposlenih u medicinskim zanimanjima. Svaka šesta doktorka ili doktor imaju strano državljanstvo. U sektoru nege rast zaposlenosti od 2022. zasniva se isključivo na stranom osoblju. Trenutno je svaki peti zaposleni u tom sektoru – imigrant.

Razmišljaju o odlasku

Pitanje je, međutim, da li ti ljudi zaista žele da dugoročno ostanu u Njemačkoj? Institut za istraživanje tržišta rada i zanimanja (IAB) pri Saveznoj agenciji za zapošljavanje sada je predstavio studiju na tu temu. Ona se bazira na reprezentativnoj onlajn-anketi u kojoj je učestvovalo 50.000 osoba rođenih u inostranstvu, a koje su se uselile u Njemačku i imaju između 18 i 65 godina. U anketu nisu bili uključeni tražioci azila koji još nemaju priznat boravišni status u Njemačkoj. Anketa je sprovedena od decembra 2024. do aprila 2025.

„Njih 26 odsto, dakle oko 2,6 miliona ljudi, navodi da su tokom prošle godine razmišljali da napuste Njemačku“, sumirala je podatke Julija Kosjakova, šefica Istraživačkog odjeljenja za migraciju, integraciju i međunarodna istraživanja tržišta rada pri IAB, prilikom predstavljanja studije u Berlinu. „Oko tri odsto, odnosno 300.000 ljudi, već imaju konkretne planove za napuštanje Njemačke.“

Njemačka samo usputna stanica

Otprilike polovina onih koji ne žele da ostanu, namjerava da se vrati u svoju domovinu, a druga polovina želi da nastavi put u neku drugu zemlju. Među onima koji žele da se vrate, najčešće se spominju Poljaci i Rumuni. Migranti koji žele da napuste Njemačku i odu dalje, najradije bi se zaputili u Švajcarsku, SAD ili Španiju. Izbjeglice i osobe, koje su došle putem spajanja porodica, pokazuju znatno manju sklonost ka iseljavanju nego visokoobrazovani i ekonomski uspješni imigranti.

„Jedan od ključnih rezultata naše ankete jeste da upravo oni koji su došli u Njemačku da rade ili studiraju – dakle bolje obrazovani, ekonomski uspješniji i oni koji bolje govore njemački jezik – češće od prosjeka razmišljaju o odlasku ili već imaju konkretne planove za iseljenje“, kaže Katja Galegos Tores koja je učestvovala u radu na istraživanju.

Iseljavanje je rizik za Njemačku

Posebno su imigranti s magistarskim ili doktorskim diplomama, kao i oni s višim prihodima, u posljednjih dvanaest mjeseci razmišljali o napuštanju Njemačke. „Između 30 i 39 odsto ispitanika, oni koji rade na poslovima kao što su IT, finansije i uslužne djelatnosti, razmatraju mogućnost iseljavanja“, navodi Galegos Tores.

Trend, odnosno tendencije napuštanja Njemačke, postaje „relevantan“ i u zdravstvu, industrijskoj proizvodnji, logistici. „Ukratko, to su upravo oni ljudi, koji su ovoj zemlji preko potrebni kada je riječ o obezbjeđivanju dovoljnog broja stručne radne snage. Ovo selektivno iseljavanje predstavlja značajan rizik za buduću ekonomsku održivost Njemačke.“

Visoki porezi i sve češća diskriminacija

Ali, koji su razlozi? Kod onih koji se vraćaju u svoju domovinu, najvažniji su porodični razlozi, dok migranti koji žele da odu u drugu zemlju, prije svega traže bolje uslove rada i veću zaradu.

Visoki porezi i nameti, kao i prevelika birokratija u Njemačkoj, često se navode kao razlozi za odlazak. Tu su i iskustva s diskriminacijom. „Skoro dvije trećine imigranata navodi da su doživjeli diskriminaciju – na primjer na radnom mjestu, kada traže stan, u javnom prostoru ili u kontaktu sa policijom“, kaže Galegos Tores. „Trećina se osjeća ili nepoželjno ili samo djelimično dobrodošlo. To su faktori koji značajno povećavaju sklonost ka odlasku.“

Smeta im i politička klima

Tzv. „kultura dobrodošlice“ u Njemačkoj posljednjih godina dodatno je oslabila. „Tokom 2024. debata u javnosti bila je snažno obilježena temom migracije, a društvena prihvaćenost migranata nije bila posebno visoka“, ističe istraživačica Julija Kosjakova.

Nešto više od četvrtine stanovnika u Njemačkoj ima migrantsku pozadinu. Od 1950. godine oko 21 milion ljudi ili je samo došlo u Njemačku ili su im oba roditelja imigranti. A samo od 2015. u Njemačku se slilo 6,5 miliona ljudi. Najveće grupe su Sirijci i Ukrajinci.

Na parlamentarnim izborima u februaru 2025. dijelom desno-ekstremna Alternativa za Njemačku (AfD), stranka koja snažno zagovara tzv. „remigraciju“, postala je druga najjača snaga u Bundestagu. A pobjedu na izborima odnijeli su demohrišćani (CDU/CSU), koji su u predizbornoj kampanji obećali da će pooštriti migracionu politiku. Oni su u koaliciji sa socijaldemokratama (SPD), a prve mjere te nove politike bile su – pojačane kontrole granica. Pored toga, mogućnost da se dobro integrisani doseljenici brže naturalizuju, odnosno da u roku od tri godine dobiju njemačko državljanstvo, odmah je ukinuta.

„Ove velike rasprave o migraciji i migracionoj politici negativno utiču na ljude, na osjećaj da su dobrodošli, na iskustva s diskriminacijom“, kaže Kosjakova. „To su razlozi zbog kojih ljudi češće razmišljaju o odlasku ili zaista planiraju da napuste Njemačku.“

Njemačka sebi ne može da priušti iseljavanje

Stručnjaci redovno upozoravaju da je Njemačkoj godišnje potrebno oko 400.000 dodatnih imigranata koji bi trajno ostali, a kako bi se održao neophodni potencijal radne snage. Samo tako se mogu nadoknaditi negativne posljedice demografske situacije.

Njemačka je zemlja koja stari. Sve je više penzionera, a sve manje radno sposobnih. To ne vodi samo ka nedostatku radne snage, već rezultira i manjkom državnih prihoda potrebnih za finansiranje penzija.

Studija Institut za istraživanje tržišta rada i zanimanja pokazuje da „centralni izazov nije samo priliv, već i trajno zadržavanje migranata“, naglašava Kosjakova.

Motivisati ih da ostanu

Mnogo toga ukazuje da bi državne mjere, poput smanjenja birokratije, pojednostavljenja priznavanja kvalifikacija, više digitalizacije i poreskih olakšica, mogle da smanje sklonost ka iseljavanju – naročito kod profesionalno uspješnih imigranata, navode istraživači. Međutim, potrebna je i „široka i iskrena“ prihvaćenost imigranata u društvu.

Iz CDU dolazi zahtjev da se strani studenti medicine nakon završetka studija ne puštaju tako lako da odu. Onaj ko studira u Njemačkoj, trebalo bi, kažu, nakon toga najmanje pet godina da radi kao ljekar – i to u ruralnim područjima Njemačke, dakle tamo gdje je nedostatak ljekara sve veći. „Ko to ne želi, taj mora ovoj zemlji da vrati troškove tog vrhunskog obrazovanja“, kaže zamjenik predsjednika poslaničke grupe demohrišćana Sep Miler (CDU).

Podrška dolazi iz Ministarstva zdravlja. „Moramo da motivišemo mlade lekare da rade u Njemačkoj, a ne da nijemo posmatramo kako se iseljavaju“, izjavio je državni sekretar u Saveznom ministarstvu zdravlja, Tino Zorge (CDU).