Igor Lasić (Zagreb)  [ DW ]

31. 07. 2025. 06:59

Vojna parada u Zagrebu: Novo oružje, stare istorijske dileme

Hrvatska idućih dana slavi 30. godišnjicu svoje vojno-policijske akcije Oluja, između ostalog i vojnim defileom, odnosno paradom oružanih snaga koja će se održati u četvrtak, 31. avgusta u Zagrebu. No, čini se da sama ta manifestacija ima više drugih motiva nego što je to puki, iako „okrugao“ navedeni jubilej.

Na primjer, dogovoreno je masovno novo naoružavanje država-članica NATO. To će zahtijevati više nego dvostruko veća ulaganja iz budžeta nego danas, pa je takav izdatak potrebno i koliko-toliko uvjerljivo opravdati.

Za to će poslužiti neki od najnovijih komada skupe vojne tehnike koje je Hrvatska nabavila u posljednje vrijeme, ali parada svakako ima i funkciju popularizacije službe u vojsci uopšte. Naime, u toku su ubrzane pripreme za ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka u toj zemlji. Ovo je četvrta parada u 34-godišnjoj istoriji Republike Hrvatske.

Bez novog nadmetanja sa komšijama

Sa nezavisnim političkim analitičarem Davorom Đenerom razgovarali smo o jednoj tezi koja se posljednjih nedjelja potencira u dijelu javnosti – da se parada organizuje prvenstveno zbog poruke Srbiji, koja će zato uskoro, već u septembru, organizovati svoju paradu kao odgovor na tu poruku.

„Nema nikakvog razloga da se te dve parade upoređuju, naprosto zato što je Hrvatska u NATO, pa ne gradi samostalno svoj odbrambeni sistem, a ni primarno u odnosu na Srbiju. No, svakako je očigledno da Aleksandar Vučić jako insistira na tom poređenju“, kaže Đenero.

„Na primjer, njemu je bilo veoma stalo do podatka da je po indeksima vojne spremnosti posljednjih godina Srbija prestigla Hrvatsku“, dodao je, „dok ovdje nije bilo posebnog uzrujavanja zbog toga.“

Kao i neki drugi analitičari u Hrvatskoj, i Đenero smatra da realno nema mjesta za tezu o ogledanju dvije susjedne zemlje kroz te manifestacije. Iz hrvatske perspektive, uvjeren je, težište je više na nekim drugim aspektima, koji su mnogo relevantniji od bilo kakvog povoda za novo komšijsko nadgornjavanje. „Oba se tiču konteksta NATO i nemaju veze sa Srbijom“, naglašava Đenero.

Tu se prije svega radi o novijem preslaganju odnosa u NATO nakon napada Rusije na Ukrajinu i početka drugog mandata američkog predsjednika Donalda Trampa: „Protekao je period poznat kao Pax Americana, ali sada je sve postalo upitno i problematično, a prije svega trošak odbrane Evrope. S tim u vezi je i generalni redizajn ekonomsko-političkih odnosa između država i kontinenata. Hrvatska traži svoje mjesto u tome. A posebno traži način da nekako kompenzuje predviđeni trošak za vojsku. Da iskoristi naoružavanje za razvoj svoje industrije.“

Bolni troškovi naoružavanja

„No, zasad u tome imamo samo dvije bitne korporacije, HS Produkt i Šestan Buš, uz novitete iz firme Orka koji se čine zanimljivim. S druge strane, krajnje je neugodno to što je Hrvatska uništila svoju brodogradnju, pa sada više nema kapacitet za izgradnju sopstvene vojne flote. A mora je imati, već i zbog obalske straže“, zaključio je Davor Đenero.

Nameće se pretpostavka, u najmanju ruku, da će Hrvatska izvući deblji kraj u ekonomskom pogledu kada je riječ o naoružavanju. Rast vojnog sistema biće teško opravdati, a posljedice će se osjetiti na civilnim javnim rashodima.

Ivan Šiber, stručnjak za političku psihologiju i marketing, te profesor emeritus Univerziteta u Zagrebu, smatra da upravo svjedočimo tome kako cijela Hrvatska pokušava da nađe uporišne tačke za opravdavanje logike vlasti i opšte situacije. A nju karakterišu, po njegovom mišljenju – jad i bijeda.

„Nisu to preteške riječi“, kaže Šiber za DW, „jer je tako i politički, i ekonomski, i demografski, i svakako. Okrugla brojka godišnjice Oluje pritom je praktična za reklamu. No, uporedio bih tu paradu i njenu sigurno pozamašnu cijenu s onim skromnim, marginalnim obilježavanjem prije dva i po mjeseca.“

Naš sagovornik misli time na proslavu 70 godina od završetka Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj. Vlast se prema tome odnosila dosta suzdržano.

„No, zato se po medijima moglo čitati kako to nije ni bilo oslobođenje, što je stav iza kojeg neformalno stoje najjače političke snage u zemlji. Po njima, Hrvatska počinje tek od 1991. godine, dok nam je cijela preistorija tuga i žalost. Naravno, ja ovim primjedbama ne želim da umanjim značaj Oluje ni njene proslave, ali nama je istorijska slika krajnje neuravnotežena, kao u SAD s Građanskim ratom“, smatra Ivan Šiber.

I dalje problem sa partizanima i ustašama

„Znate, tamo u filmovima i drugdje uvijek možete da osjetite u prvom planu tu nekakvu patnju američkog Juga“, dodaje politikolog, „i njihovu tradiciju te očiti, izraziti resantiman. Ali, kada govorimo o Americi, u Hrvatskoj bi trebalo da znamo i to da je, na primjer, kompletno irsko useljeništvo tamo bilo slano direktno na prvu liniju, u zamjenu za državljanstvo! Pominjem to zbog današnjih najava nekih novih ratova, prema čemu u izvjesnoj relaciji stoji i ova parada. No mi i dalje imamo problem s Drugim svjetskim ratom, partizanima i ustašama, gdje pobjeda jednih automatski znači poraz drugih, bez kompromisa.“

Šiber insistira na stavu da prezentacija oružja ne može za Hrvatsku biti od tolikog značaja kao što bi to bilo dosledno zastupanje nacionalne politike i vjerodostojne pozicije u međunarodnim odnosima. „Hrvatska državna vlast mora da se uskladi s našim ustavom, da prestane da se stidi pobjede u Drugom svjetskom ratu, da se iskreno okrene tim vrijednostima – pa će i parade doći na svoje“, rekao nam je o ovogodišnjoj proslavi Oluje i – nabavci novog oružja.

Iza te politike intenzivnog naoružavanja mora da stoji konkretna politika odnosa prema sopstvenoj prošlosti, s obzirom i na četrdesete i devedesete godine prošlog vijeka, ili će biti teško govoriti o nekoj budućnosti Hrvatske, uvjeren je Šiber.