Elmas Topdžu  [ DW ]

13. 10. 2025. 11:21

Erdogan balansira: Može li Turska bez ruskih energenata?

Nedavno je u Ovalnom kabinetu zabilježena jedna scena vrijedna pažnje. Američki predsjednik Donald Tramp bio je izuzetno rječit i oduševljen dok je novinarima hvalio svog turskog kolegu Redžepa Tajipa Erdogana: „Imamo dobar odnos. On radi veoma dobar posao u svojoj zemlji. Veoma je cijenjen čovjek. Svi ga poštuju. I ja ga poštujem.“

Međutim, usred tih pohvala pojavio se i zahtjev koji predstavlja veliki ekonomski i geopolitički izazov za Ankaru: Tramp je zahtijevao da Erdogan prestane da kupuje naftu i gas od Rusije.

Zemlje G7 takođe su pojačale pritisak. Nakon virtuelnog sastanka prije dvije nedjelje, sedam vodećih zapadnih industrijskih zemalja – Njemačka, Velika Britanija, Kanada, Francuska, Italija, Japan i SAD – zajednički su poručile da je vrijeme za „maksimiziranje pritiska na ruski izvoz nafte“. To bi trebalo da smanji prihode koji su Moskvi potrebni za rat.

Do sada Turska nije odgovorila na Trampove izjave ili zahtjev G7. To ne čudi, jer je energetska zavisnost najranjivije mjesto zemlje na Bosforu. Turska je u velikoj mjeri zavisna od Rusije kada je riječ o snabdijevanju energentima.

Činjenice i podaci o turskoj energetskoj zavisnosti

Prema podacima Turske regulatorne agencije za energetska tržišta (EPDK), 66 odsto turskog uvoza nafte i naftnih derivata prošle godine je otpalo na Rusiju. Prema vodećem energetskom stručnjaku Nedždetu Pamiru, taj procenat je godinu ranije bio i veći i iznosio je 68 odsto – dok je do kraja 2022. bio 41 odsto.

Visoki procenti uvoza direktna su posljedica ruske agresije protiv Ukrajine: Turska ima koristi od činjenice da je Rusija pod pritiskom zbog sankcija EU i privremeno nudi svoju naftu i do 15 odsto ispod međunarodnih tržišnih cijena. Zabrana uvoza ne samo da bi ugrozila bezbjednost snabdijevanja Turske, već bi i uklonila tu jasnu prednost kada je riječ o cijenama.

Ankara je takođe 2024. godine 41 odsto uvoza prirodnog gasa nabavljala iz Rusije. Ruski gas se u Tursku isporučuje prvenstveno putem gasovoda Plavi tok (Mavi Akim) i Turski tok (Türk Akim).

Prema izvještaju Turske komore mašinskih inženjera, udio fosilnih goriva na energetskom tržištu zemlje 2022. godine iznosio je oko 84 odsto, dok je udio obnovljivih izvora energije bio samo 16 procenata.

Odbijanje Moskve i strategija Ankare

Odmah nakon Trampovog sastanka s Erdoganom, oglasio se Kremlj. Portparol Kremlja Dmitrij Peskov naglasio je da gasovodi prema Turskoj nastavljaju da rade „punim kapacitetom“. Neće biti prekida sve dok je protok gasa „koristan“ za Tursku. Peskov je istakao stav Moskve: „Turska je suverena država koja sama donosi odluke o saradnji s nama.“

Posmatrači ne očekuju da će Turska u narednim godinama zaustaviti uvoz energije iz Rusije. Umjesto toga, Ankara slijedi tihu strategiju: diverzifikaciju.

Tokom Erdoganove nedavne posjete SAD, državna kompanija BOTAS potpisala je dva dugoročna ugovora o proširenju svojih izvora snabdijevanja prirodnim gasom: sporazum s američkom kompanijom Mercuria o isporuci ukupno 70 milijardi kubnih metara ukapljenog prirodnog gasa (LNG) tokom 20 godina počevši od 2026; takođe je najavljen preliminarni sporazum s Woodside Energyjem za 5,8 milijardi kubnih metara LNG.

Kadri Tastan, stručnjak za Tursku u američkom Njemačkom Maršalovom fondu, napominje da je turska vlada posljednjih godina zaista uložila velike napore u diverzifikaciju svojih izvora kako bi osigurala energetsku bezbjednost. Istovremeno, podstiče i domaće izvore energije, posebno obnovljive izvore.

Prema njegovom mišljenju, novi sporazumi sa SAD ne sadrže samo diversifikaciju, već i strateški aspekt. Politički odnosi sa SAD posljednjih godina bili su zategnuti, podsjeća Tastan. Prioritet predsjednika Trampa jeste da učini Ameriku vodećom energetskom zemljom i poveća prodaju fosilnih goriva poput LNG.

Takvi energetski sporazumi mogli bi da postanu olakšavajući faktor za pregovore o drugim političkim pitanjima sa SAD-om, nastavlja Tastan. Tramp vodi carinski rat, a ovdje bi kupovina LNG mogla da se koristi kao pregovaračka poluga, po sistemu: „Gledajte, mi kupujemo više LNG, a zauzvrat biste mogli da nam izađete u susret po nekom drugom pitanju.“

Osim sa SAD, Turska je posljednjih godina potpisala ugovore o tečnom prirodnom gasu i sa Egiptom, Alžirom, Katarom i Nigerijom.

Ankara zavisna od Moskve za nuklearnu energiju i lignit

Turska je takođe u velikoj mjeri zavisna od Rusije za druge izvore energije. U 2022. godini zemlja je pokrivala 43 odsto svojih potreba za lignitom iz ruskog uvoza. Nadalje, prvu nuklearnu elektranu, Akuju, na jugu Turske gradi ruska državna kompanija Rosatom. Završetak je više puta odlagan zbog ruskih sankcija. Prema turskom ministru energetike Alparslanu Bajraktaru, sada je planirano da počne s radom sljedeće godine. Očekuje se da će elektrana biti u potpunosti dovršena do 2028. godine.

Turska će vjerovatno i u budućnosti morati da balansira kada je riječ o snabdijevanju energijom: između Zapada koji traži sankcije protiv Moskve, i svog – do daljeg – najvažnijeg dobavljača energije, Rusije.