Dejvid Hat  [ DW ]

20. 10. 2025. 07:31

Protesti generacije Z: Zašto je azijska omladina ljuta?

Tokom protekla dva mjeseca, demonstracije predvođene generacijom Z potresle su djelove Južne i Jugoistočne Azije – od Katmandua do Džakarte, od Dilija do Manile.

Dok su nepalske demonstracije srušile tamošnju vladu, najnoviji protesti koje predvode mladi širom Jugoistočne Azije bili su manje dramatični, iako su primorali vlasti na retke ustupke u borbi protiv privilegija elite i korupcije.

Neposredni poviod se razlikuje od zemlje do zemlje, ali uzrok je isti: stagnirajuće mogućnosti za mlade, sve veća nejednakost i svakodnevno isticanje elitnih privilegija na ekranima telefona generacije Z.

Novi izvještaj Svetske banke ovog mjeseca osvjetljava raspoloženje širom kontinenta. Svaka sedma mlada osoba u Kini i Indoneziji je nezaposlena, a veliki dio otvaranja radnih mjesta u regionu preusmjeren je iz proizvodnje u slabije plaćene uslužne djelatnosti, urušavajući stepenice koje su nekada uvodile milione u srednju klasu.

Zapanjujuće je da je grupa „ranjivih na siromaštvo“, u kojoj su mladi prekomerno zastupljeni, sada brojnija od srednje klase u većini ekonomija Jugoistočne Azije.

Mladi bijesni zbog nejednakosti u bogatstvu

Fil Robertson, direktor organizacije Asia Human Rights and Labor Advocates, rekao je za DW da nije tajna zašto toliko nedavnih protesta predvode mladi – bleštavi sadržaji na društvenim mrežama koji prikazuju bogatstvo elite, često su viđeni kao plod korupcije vlasti i raspiruju bijes mladih.

„Apsolutni neuspjeh vlada širom regiona da premoste ogroman jaz između najbogatijih i najsiromašnijih znači da postoji plodno tlo za proteste mladih koji vjeruju da nemaju šta da izgube izlaskom na ulice“, rekao je Robertson.

Talasi protesta predvođeni mladima

U Nepalu su protesti mladih protiv zabrane glavnih društvenih mreža, zajedno sa dugotrajnim bijesom zbog korupcije, dramatično eskalirali 8. septembra.

Pokret je zbacio vladu, premijer K. P. Šarma Oli, bio je primoran na raspuštanje parlamenta i ukidanje zabrane društvenih mreža.

Ubrzo nakon toga, Indoneziju su zahvatile višenedeljne demonstracije sa smrtnim ishodima. Protesti su u početku izbili zbog bijesa izazvanog velikim povlasticama zakonodavaca, dok se obični građani suočavaju s krizom životnih troškova. Protesti koji su počeli krajem avgusta proširili su se širom zemlje, najmanje deset ljudi je ubijeno, a vlasti su uhapsile hiljade ljudi.

Ipak, na kraju je predsjednik Prabovo Subjanto reagovao ukidanjem privilegija za političare i sveobuhvatnom rekonstrukcijom vlade, tokom koje su smjenjeni ministarka finansija Šri Muljani Indravati i drugi visoki zvaničnici.

Talasi protesta potom su stigli i do Istočnog Timora, jedne od najsiromašnijih zemalja Azije, koja je krajem septembra bila poprište višednevnih studentskih protesta ispred parlamenta. Demonstranti su se pobunili protiv planova za kupovinu novih automobila za poslanike i zakon koji im garantuje doživotne penzije.

Vlada je popustila pred zahtjevima demonstranata – zakon o penzijama je povučen, a kupovina automobila odložena, što je redak i brz ustupak pod pritiskom sa ulice.

Na Filipinima su se hiljade, uglavnom mladih demonstranata, okupile sredinom septembra u parku Rizal u Manili, protestujući zbog gubitka oko 1,8 milijardi dolara (1,56 milijardi evra) kroz navodnu korupciju u lažnim projektima za kontrolu poplava.

Ekonomska nepravda i privilegije elite kao ključna pitanja

Zbog velikog učešća mladih, ovi protesti nazvani su „ustanak generacije Z“, kojoj pripadaju mladi rođeni između 1997. i 2012. godine.

Ipak, iako su mladi dali energiju pokretu i, što je ključno, digitalnu infrastrukturu, njihova osnovna pitanja – ekonomska nepravda i privilegije elite – odjekuju kroz više generacija, kaže Gita Putri Damajana, doktorantkinja na Australijskom nacionalnom univerzitetu.

U Indoneziji i Nepalu, članovi sindikata, radnici bez ugovora i starije mreže civilnog društva pridružili su se protestima nakon što je početni studentski pritisak razbio barijeru straha.

Proteste u Istočnom Timoru i Indoneziji snažnije su pokrenuli mladi u poređenju s onima na Filipinima, iako su mladi igrali ključnu ulogu u sva tri pokreta, rekla je za DW Bridžet Velš, saradnica Azijskog istraživačkog instituta pri Univerzitetu u Notingemu u Maleziji.

Ovo nije potpuno nova pojava. Protesti koje su u Tajlandu 2020–2021. predvodili mladi bili su izazov moći establišmenta. Demonstranti su tražili čak i reforme monarhije.

Ipak, taj pokret nije doveo do strukturnih promjena, a kada su protesti ugrozili bezbjednost vlade, „tajlandska država je bila spremna da koristi razne oblike nasilne represije kako bi ugušila mobilizaciju", rekao je za DW Mark Kogan, vanredni profesor studija mira i konflikta na univerzitetu Kansai Gaidai u Osaki.

„Teško je zamisliti bilo kakvo ponavljanje onoga što se dogodilo u Nepalu negdje drugdje u Jugoistočnoj Aziji“, dodao je on.

Nedavni protesti se takođe razlikuju od istorijskih preokreta poput narodnih ustanaka koji su srušili bivše autoritarne lidere Indonezije i Filipina, kaže Damajana.

„Nisu bili usmjereni na trenutno rušenje cijele vlade, već na zahtjeve za sistemsku odgovornost i bolje upravljanje unutar postojećih političkih struktura“, kaže ona.

Da li region očekuju novi ustanci generacije Z?

Vlade širom Jugoistočne Azije sada su svjesne da su očigledne privilegije eksplozivne, kažu analitičari. Ipak, podsticaji za promjene ostaju jaki, a u zemljama koje se suočavaju s erozijom demokratije, poput Indonezije i Filipina, zvaničnici već opisuju akcije mladih kao „nerede“, „anarhiju“ ili im čak pripisuju „strano finansirane“, što je poznat obrazac za delegitimizaciju protesta.

Pravi izazov biće pretvaranje ulične snage u sporu, tehničku reformu. To znači borbu za vjerodostojna izborna pravila, jačanje antikorupcionih tijela i pisanje detaljnih zakona – posao koji retko postaje viralan na TikToku.

„Energija potrebna da se odgovornost ugradi u institucije je ogromna – a proces lako mogu preoteti ili razvodniti iste elite koje pokreti žele da obuzdaju", rekla je Damajana.

Ipak, stručnjaci vjeruju da će rastuće političke i ekonomske frustracije vjerovatno pokrenuti još više protesta koje predvode mladi širom regiona.

Očekuje se da će Tajland, koji je od marta pogođen političkom krizom, održati nove izbore do kraja godine.

Stranka Move Forward, orijentisana na mlade, pobijedila je na prošlim izborima, ali su joj etablirane stranke uskratile mogućnost da formira vladu, a kasnije ju je Ustavni sud raspustio na osnovu nezasnovanih optužnica.

Od tada se pokret pregrupisao u Narodnu stranku, koja i dalje uživa veliku podršku. Ako pobijedi na narednim izborima, a suoči se sa sličnim preprekama, mladi Tajlanđani bi mogli da odgovore neprijateljski.

U svijetu u kojem su mladi konstantno povezani putem društvenih mreža, a vijesti se šire kao požar, niko ne bi trebalo da se iznenadi ako uspješni protesti generacije Z u jednoj zemlji inspirišu slične pokrete u drugim, rekao je Robertson.

„Ovo je pozitivan razvoj ka većoj odgovornosti i jednakosti koji je odavno trebao da se desi, i idealno bi bilo da se širi dalje kako bi se autokrati okončali pljačku državnih resursa i kršenje ljudskih prava “, dodaje on.