Elmas Topdžu  [ DW ]

27. 10. 2025. 10:46

Između frontova: Uloga Turske u mirovnom planu za Gazu

Turski predsjjednik Redžep Tajip Erdogan trenutno je miljenik američkog predsjednika Donalda Trampa: već nedeljama o njemu govori u superlativima. Na samitu o Gazi u Šarm el Šeiku, Erdogan je bio jedan od četvorice potpisnika mirovne deklaracije o Gazi – zajedno sa liderima SAD-a, Egipta i Katara. Tokom posjete Izraelu i američki potpredsjednik Džej Di Vens, rekao je da je Turska do sada igrala „vrlo konstruktivnu ulogu" i da će tako biti i ubuduće.

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu i njegov kabinet imaju sasvim drugačije mišljenje. Zbog Erdoganove bliskosti s Hamasom i njegovih oštrih kritika Izraela, u Jerusalimu na njega gledaju s velikom sumnjom i nepovjerenjem.

Odnosi između Turske i Izraela poslednjih godina su veoma loši. Ankara optužuje izraelsku vladu za genocid u Gazi; Erdogan Netanjahua naziva „krvnikom Gaze", a Hamas „oslobodilačkom organizacijom".

Prema izvještajima turskih medija, Ankara članovima Hamasa i njihovim porodicama – koje mnoge zemlje, među njima Njemačka i SAD, smatraju teroristima – pruža utočište u Turskoj. Mnogi od njih imaju tursko državljanstvo, a islamistička milicija navodno ima kancelarije na Bosforu.

Trampova računica: Ankara kao neophodan akter

Tramp je Katar već ranije uključio u pregovore kao aktera s bliskim vezama sa Hamasom. To što je sada u proces o Gaziuključio i Tursku – uprkos njenim sukobima s Izraelom – turski politikolog Haki Taš iz Lajbnic instituta za globalne i regionalne studije objašnjava strateškim položajem Ankare. On smatra da Tramp želi da sprovede plan za Gazu uz što manje američkih vojnih i ekonomskih troškova.

Prema Tašu, turska vlada je jedan od retkih aktera koji može istovremeno da vrši indirektan pritisak na Netanjahua i da utiče na Hamas. Osim toga, Turska je članica NATO-a s bliskim vezama sa Zapadom, važan vojni faktor i iskusan partner u pružanju humanitarne pomoći i logistike za obnovu Pojasa Gaze.

Od isključenog aktera do važnog posrednika

U Turskoj postoje profesionalne službe poput civilne zaštite AFAD i Turskog crvenog polumjeseca, koje imaju veliko iskustvo u reagovanju na prirodne katastrofe i izbjegličke krize. Neke turske građevinske firme – zahvaljujući Erdoganovim velikodušnim državnim ugovorima tokom proteklih 20 godina – danas spadaju među najveće na svijetu.

Prema mišljenju eksperta Taša, mirovni plan za Gazu otvara Erdoganu novi prostor za djelovanje – i prema oslabljenom Hamasu i prema sve izolovanijem Izraelu. Uspon od gotovo isključenog aktera do važnog posrednika donosi mu međunarodni prestiž i istovremeno zadovoljava snažnu osetljivost njegove političke baze prema palestinskom pitanju.

Nacionalno-konzervativni birači u Turskoj poslednjih mjeseci pokazivali su veliko nezadovoljstvo politikom vlade, što se vidjelo i kroz učestale proteste. Poruka da je Turska supotpisnica mirovnog sporazuma, da će poslati vojnike u okviru mirovnih snaga u Gazu i učestvovati u obnovi i humanitarnoj pomoći – služi političkom smirivanju.

Stručnjak za bezbjednost Burak Jildirim ističe da bi sama odluka o slanju turskih vojnika u Gazu Erdoganu omogućila veliku političku kampanju i ojačala narativ o spoljnopolitičkoj moći njegove vlade. Za islamiste u Turskoj, takav potez imao bi ogroman simbolički značaj – uporediv sa pretvaranjem Aja Sofije u džamiju.

Nakon 7. oktobra 2023, Erdogan je bio pod velikim pritiskom birača zbog trgovinskih odnosa s Izraelom. U poslednjim mjjesecima pokazao je spremnost na kompromise prema Trampu. Jildirim procjenjuje da Erdogan ne želi ponovo da izloži svoju ekonomski iscrpljenu i politički umornu vladu novoj velikoj krizi.

Ograničen uticaj

Ankara glavni fokus i dalje drži na Siriji, ali želi da zadrži ulogu važnog aktera i u Gazi.

Ipak, Jildirim smatra da turski uticaj nije dovoljan da izraelsko-palestinsko pitanje dovede do rešenja u vidu dvije države. Turskoj vladi nije pošlo za rukom ni da progura priznanje Palestine u Ujedinjenim nacijama, niti da umanji izraelske bezbjednosne brige oko opstanka države. Ipak, Turska je u stanju da dovede zaraćene strane i druge učesnike za isti sto.

Stručnjak za Bliski istok Taš, međutim, sumnja da Turska može dugoročno da održi tu ulogu. Previše je potencijalnih prepreka – od sumnjive izraelske pouzdanosti po pitanju palestinskih teritorija, preko mogućih nesuglasica s Egiptom, restriktivnog stava američkog Kongresa prema Erdoganu, do potencijalnih podjela unutar Hamasa. Sve to može ograničiti turski uticaj.

Zbog toga Taš očekuje da će se Ankara prije svega angažovati u humanitarnom i logističkom domenu. Politička i vojna pitanja, kaže on, za Tursku nose prevelike rizike.