Andrea Grunau  [ DW ]

05. 11. 2025. 07:38

Šta to treba medicinskim sestrama da bi ostale u Njemačkoj?

Više od 300.000 ljudi napustilo je poslednjih godina svoje zemlje i sada radi u Njemačkoj, gdje se brine o starijima i bolesnima. Za Njemačku je to dobro – a da li je i za same te negovatelje? Mnoge zemlje se bore za njihovu radnu snagu.

Naučnici koriste izraz međunarodna industrija migracija. Migracija radne snage u sektoru njege visoko je profesionalizovana, naglašava za DW Štefan Kordel, koautor studije sa Univerziteta Erlangen–Nirnberg. Javni i privatni subjekti, pa čak i pojedinačne bolnice ili starački domovi, nadmeću se za kvalifikovane medicinske sestre, a i za pripravnike. Riječ je o ekonomskim interesima, kaže Kordel,.

Njegov kolega Tobijas Vajdinger koji je takođe radio na studiji kaže da u ekstremnim slučajevima to izgleda ovako: „Agencija za zapošljavanje traži od nas da pošaljemo pet 'komada' migranata za sledeću godinu obuke. Ako se jedan vrati u svoju zemlju porijekla, onda jednostavno traže da se isporuči sledeći. Naručili smo pet, pa želimo pet.“

Bolnice i na društvenim mrežama pokazuju koliko su im važni ljudi migrantskog porijekla koji su dio njihovog tima. Bez migracija, sektor medicinske njege u Njemačkoj bi se urušio, utvrdila je Savezna agencija za zapošljavanje: „Gotovo svaki četvrti zaposleni u domovima za starije i nemoćne nema njemačko državljanstvo“, navodi agencija.

Sveukupno gledano, svaka peta medicinska sestra dolazi iz inostranstva. I sve ih je više: kvalifikovanih radnika nedostaje, mnoge medicinske sestre odlaze u penziju, a druge napuštaju profesiju zbog preopterećenosti.

Kako se snalaze medicinske sestre s migrantskom pozadinom?

Pored novih medicinskih sestara iz inostranstva, u bolnicama i ustanovama za negu starijih osoba rade kvalifikovani radnici koji imaju njemačke pasoše, ali i migrantsku pozadinu. Tu su i izbjeglice, na primjer iz Sirije ili Ukrajine. Svi oni obezbjeđuju da bolesni i stariji ljudi u Njemačkoj dobiju njegu – za sada, jer ta potreba naglo raste u društvu koje stari.

Kako se snalaze u Njemačkoj? Da li im je ovdje dovoljno dobro da ostanu?

Interdisciplinarni tim istraživača na Univerzitetu Fridrih–Aleksander (FAU) Erlangen–Nirnberg proučavao je kako uspostaviti održivo zapošljavanje medicinskih sestara s migrantskom pozadinom. Anketirali su medicinske sestre, menadžere u bolnicama i ustanovama za negu, administratore, škole za učenje jezika, savjetodavne centre, agencije.

U studiji pod naslovom Učešće medicinskih sestara s migrantskom pozadinom istraživači slikovito prikazuju šta je važno za njihovu dobrobit – i na radnom mjestu, i u svakodnevnom životu van posla.

Razočaranje u Njemačkoj

U mnogim zemljama porijekla, školovanje za medicinske tehničare ne odvija se prvenstveno kroz strukovno obrazovanje, kao u Njemačkoj. Oni koji nisu bili pravilno informisani, tek u Njemačkoj shvate da, umjesto obavljanja medicinskih zadataka, značajan dio vremena provode u osnovnoj nezi – poput pranja pacijenata ili pomaganja pri obrocima. U njihovim matičnim zemljama to često rade članovi porodice ili posebni negovatelji.

Razočaranje je ogromno kada obrazovane medicinske sestre s Filipina shvate da u Njemačkoj ne smiju da daju intravenske injekcije ili da umeću katetere, kaže za DW Mjan Deveza-Grau iz organizacije filipinske dijaspore FilNets e.V: „One to ne mogu da razumiju. Pitaju se: 'Zašto ja to ne mogu da radim?'“

Učenje njemačkog – teško razumljivi dijalekti

„Moram mnogo da učim njemački uveče. Zato nemam vremena. Vikendom moramo da pripremamo za ispit i kurs njemačkog. A nedeljom moramo da idemo na kurs njemačkog“, kaže jedna pripravnica iz Vijetnama opisujući svoju svakodnevicu tokom obuke. Na taj način gotovo da ne ostaje vremena za društvene kontakte. Uz to, ima i mnogo birokratije. Zbog toga su mentorske podrške i razumjevanje među kolegama još važniji.

Pripravnici i negovatelji pohađaju kurseve njemačkog jezika u svojim matičnim zemljama i sa sobom donose jezičke certifikate. Ali često dugo čekaju prije nego što mogu da uđu u Njemačku. A u nekim regionima Njemačke ljudi govore dijalektima koje je teško razumjeti. Istraživači sa FAU preporučuju da se uz posao ponude i ciljani kursevi jezika. U tom cilju, institucije bi mogle regionalno da se umrežavaju.

Smjene za mame – to je dobro za sve

Neke promjene u organizaciji medicinske njege mogle bi da olakšaju život svima, kažu istraživači. Na primjer, postoje timovi za ranu smjenu u kojima se insistira da svi pacijenti budu okupani do 8:30 ujutru, kako bi tim mogao da napravi pauzu. Ako negovateljka mora da odvede svoje dijete u vrtić, a pritom ne može da se osloni na porodicu jer živi u inostranstvu, ona može da počne da radi tek u 8:30.

Pa zašto ne uvesti kasnije početke smjena za mame ili tate? To bi pomoglo i roditeljima bez migrantske pozadine, a bili bi zadovoljni i pacijenti koji vole da duže odspavaju.

 

Diskriminacija i rasizam

„Koji biste savjet dali nekome iz inostranstva ko želi da radi u negovateljstvu u Njemačkoj", pitali su istraživači zaposlene u toj oblasti. Žena iz Gvineje, koja u Njemačkoj živi više od deset godina i sad već ima njemačko državljanstvo, odgovorila je sledeće: „Da će sigurno doživjeti rasizam.“

Studija pokazuje da to nije izolovan slučaj. Bolnice i domovi za stare i nemoćne, kako se navodi u istraživanju, ulažu napore u podizanje svesti među svojim zaposlenima. Međutim, to se teško može reći za pacijente i njihove porodice. Tobijas Vajdinger kaže: „Ako osoba kojoj je potrebna nega kaže: 'Neću da se crnac brine o meni', onda stvari postaju teške.“

Diskriminacija manjina postoji u svim oblastima života, kao što pokazuju i druge studije – u državnim institucijama, javnom prevozu, na ulici ili na tržištu nekretnina. A od društva u celini zavisi da li će se negovatelji osjećati prijatno, kaže Štefan Kordel. „Iskustva diskriminacije i rasizma utiču na odluku da li će neko ostati – ili napustiti ustanovu, mjesto stanovanja, pa čak i samu Njemačku“, kaže on.

Filipinski negovatelji takođe su zabrinuti zbog desničarskog populizma, kako kaže Deveza-Grau. Neki od negovatelja kažu: „Pokušaću. Ako ne uspijem, otići ću negdje drugdje.“ Kanada ih, na primjer, aktivno regrutuje.

Njega u Njemačkoj – ostati ili krenuti dalje?

Ljudi žele da budu prihvaćeni i da se osjećaju kao kod kuće, navodi se u studiji: „Ostaću tamo gdje je mojoj porodici dobro. Tamo gdje me ne maltretiraju, gdje imam prijatelje.“

Istraživači s FAU Erlangen–Nirnberg univerziteta preporučuju više umrežavanja između donosilaca političkih odluka, posrednika i ustanova za negu – posebno s ljudima koji su sami imigrirali. Filipinske organizacije takođe to žele, kaže Mjan Deveza-Grau: „Mnogo se razgovara o kvalifikovanim radnicima koji su došli – ali s njima niko ne razgovara.“

Danas je mnogima jasno da je potrebna ta tzv. kultura dobrodošlice, primjećuje istraživač Vajdinger. „Ono što još uvjek nedostaje jeste kultura koja podstiče ljude da ostanu. Postići uključivanje, integraciju i zadržavanje migranata – to je maraton“, kaže. A cilj je, kako dodaje, „stvoriti atraktivne dugoročne radne i životne uslove, uzimajući u obzir specifične potrebe migranata. Tek tada možemo stvoriti atraktivne uslove za rad i život za sve.“