M.V. [ Mina ]

Utočište za magarce postalo primjer ekološke održivosti u Crnoj Gori

Crna Gora, iako prva država na svijetu koja se Ustavom deklariše kao ekološka, danas ima ozbiljne probleme u očuvanju životne sredine.

Neka od osnovnih pitanja, poput adekvatnog upravljanja otpadom, i dalje nijesu riješena. U Crnoj Gori se godišnje, prema podacima organizacije Zero Waste, reciklira nešto ispod dva odsto otpada. Dok je, prema zvaničnim podacima koje je Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera sakupilo od lokalnih uprava, u državi evidentirano 326 nelegalnih deponija, iz Zero Waste upozoravaju da država ima samo dvije sanitarne deponije i jednu kompostanu.

Osim što je ekološka, Crna Gora je među najšumovitijim državama Evrope – preko 60 odsto teritorije pokriveno je šumom i šumskim zemljištem. Ovo ljeto su, osim toplotnih talasa, obilježili i intenzivni požari u kojima je, prema podacima Evropskog informacionog sistema za šume, opožarena površina već premašila godišnji prosjek. Stručnjaci upozoravaju da su posljedice požara višestruke i po zdravlje ljudi, i po životnu sredinu.

Ljekar specijalista higijene sa crnogorskog Instituta za javno zdravlje Borko Bajić kazao je da zagađenje vazduha, loše upravljanje otpadom i degradacija životne sredine direktno doprinose povećanom obolijevanju i umiranju u Crnoj Gori i globalno.

“Klimatske promjene djeluju kao „multiplikator rizika“ pogoršavajući zagađenje vazduha, kontaminaciju vode i hrane, širenje alergena i vektorskih bolesti. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, zagađenje ambijentalnog vazduha je najveći rizik iz životne sredine po zdravlje stanovništva koji dovodi do povećanog obolijevanja i umiranja od kardiovaskularnih, respiratornih bolesti i kancera. Spaljivanje na otvorenom i neadekvatno zbrinjavanje otpada dodatno ugrožava javno zdravlje, jer oslobađa štetne čestice i gasove, a istovremeno doprinosi i klimatskim promjenama”, upozorava Bajić.

Prema njegovim riječima, klimatske promjene te rizike pojačavaju na više načina. “Poplave i požari oslobađaju dodatne zagađivače iz otpada, mase koja gori i zemljišta u vazduh i vodu, povećavajući rizik od zaraznih bolesti i bolesti koje nastaju usljed zagađenja vazduha. Toplotni talasi i suše povećavaju koncentracije prizemnog ozona i PM čestica, što vodi većem broju kardiovaskularnih i respiratornih oboljenja. Topliji periodi i veća koncentracija ugljen-dioksida produžavaju sezonu polena i time pogoršavaju alergije”, pojasnio je Bajić.

U Crnoj Gori, prema riječima Bajića, još ne postoje pouzdani podaci o obimu uticaja tih faktora na zdravlje, jer nijesu integrisani s obaveznom zdravstvenom evidencijom.

Ivana Vojinović iz Centra za klimatske promjene kazala je da je Crna Gora u proteklim decenijama suočena sa sve izraženijim i kompleksnijim uticajima klimatskih promjena koje se manifestuju kroz intenzivnije toplotne talase, smanjenje sniježnog pokrivača, pomijeranje vegetacionih zona i promjene u hidrološkom ciklusu, češće i jače ekstremne vremenske događaje, te negativne efekte na ključne sektore privrede, poput energetike, poljoprivrede, turizma, a pod pritiskom je i zdravlje stanovništva.

Prema riječima Vojinović, odnos države prema klimatskim promjenama na prvi pogled pokazuje formalnu posvećenost, ali kada se pogleda dublje, jasno je da jaz između usvojenih strategija i njihove primjene u praksi ostaje značajan.

Vojinović je istakla i da je u Nacionalnom planu prilagođavanja na klimatske promjene (NAP) za Crnu Goru, koji je Vlada usvojila u julu ove godine, sektor zdravlja prepoznat kao prioritetni sektor, i to zbog sve većih rizika koje klimatske promjene predstavljaju po javno zdravlje.

“NAP predviđa jačanje kapaciteta zdravstvenog sistema kroz monitoring klimatskih uticaja, unaprijeđenje infrastrukture i edukaciju kadra, s ciljem zaštite najugroženijih grupa. U svakom slučaju, u budućnosti će, bez odgovarajućih adaptacionih mjera, zdravstveni teret rasti, uz dodatni ekonomski pritisak na javne zdravstvene sisteme, pa je važno da se zdravstveni sistеm i strategije javnog zdravlja bolje pripreme na očekivane klimatske izazove”, kazala je Vojinović.

Bajić je, navodeći da prema NAP-u zdravstveni sistem u Crnoj Gori još uvijek nije u potpunosti spreman da odgovori na klimatske rizike, istakao da su definisani jasni pravci djelovanja. “Zdravstveni sistem Crne Gore trenutno ograničeno prepoznaje i prati klimatsko-zdravstvene rizike, ali je kroz NAP postavljen okvir za razvoj programa obuke zdravstvenih radnika, uspostavljanje sistema ranog upozorenja i monitoring indikatora zdravlja povezanih sa klimatskim promjenama”, kazao je Bajić.

Podgoričanka Bobana Čukić Ćorović ističe da je kao zdravstveni radnik i roditelj svjesna posljedica koje ostavlja zagađenje vazduha.

„Svaki izlazak iz kuće počeo je da podrazumijeva prvo provjeravanje kvaliteta vazduha“, kazala je Čukić Ćorović, dodajući da su ovog ljeta, zbog izuzetno visokih temperatura u Podgorici i požara koji su dodatno doprinijeli zagađenju, bili prinuđeni da veći dio ljeta provedu van svog grada.

„Požari su učinili da ne možemo da izađemo da prošetamo sa djecom ni u jednom periodu dana ili noći“, ističe Čukić Ćorović.

Dok sistem zakazuje, Farma magaraca nudi zelena rješenja

Dok stručnjaci iz više relevantnih oblasti ističu da država ne radi dovoljno i da mora preduzeti konkretnije korake na polju zaštite životne sredine, u selu Martinići, na samo 15 kilometara od Podgorice, građanski aktivista i ornitolog Darko Saveljić odlučio je da preuzme stvar u svoje ruke kada je, prije deset godina, osnovao Farmu magaraca.

Farma slobode, kako je nazivaju domaćini, porodični je biznis porodice Saveljić i na prvi pogled izgleda kao tipično domaćinstvo na crnogorskom selu. Na Farmi je sve domaće – struja, voda i hrana. Međutim, Farma se od ogromne većine seoskih domaćinstva razlikuje po odnosu prema životnoj sredini i zajednici.

“Magarac je dio crnogorske i prirodne i kulturne baštine i mislim da nije bilo većeg saveznika u teškom životu na crnogorskom selu od magarca”, rekao je Saveljić u našem prvom razgovoru sa njim, navodeći da je nakon toga otvorio Farmu, koja je zapravo bila azil za magarce, sa prvobitnim ciljem zaštite balkanskog magarca od izumiranja.

„Na početku su bile samo dvije magarice i počeo sam to da promovišem preko socijalnih mreža. Odjednom su Drina i Marta, te naše prve magarice, toliko postale popularne da su ljudi počeli da dolaze i tako je počela farma da se razvija. I sad, deset godina kasnije, umjesto tadašnjih 25 eura, cijena magarca na stočnoj pijaci je oko 500 eura. Umjesto tadašnjih 150, danas je oko 900 magaraca u cijeloj državi”, ispričao je Saveljić.

Farma magaraca danas broji oko 80 magaraca i, svojim aktivnostima, privlači pažnju desetina hiljada pratilaca na društvenim mrežama. Osim što je utočište za životinje, ona je postala i turistička destinacija – gosti, najčešće iz Zapadne Evrope, plaćaju boravak na Farmi i uključuju se u sve poslove, od hranjenja magaraca do čišćenja Farme ili obrade zemljišta.

Predsjednik Fondacije Budućnost crnogorskog turizma Mihael Bader, koji se iz Njemačke preselio u Crnu Goru prije više od deset godina, tvrdi da odnos Crne Gore prema životnoj sredini nije kakav bi trebalo da bude i da je to problem koji se odražava i na turizam.

“To počinje od smeća, načina ponašanja prema životinjama. Gosti iz Zapadne Evrope generalno misle da je odnos prema životnoj sredini u Crnoj Gori jako loš, jer se vidi kako ljudi bacaju smeće, pored kontejnera - a ne u kontejner, u prirodu – čak i po nacionalnim parkovima i plažama”, rekao je Bader.

On ističe da je način na koji se prema prirodi postupa na Farmi u odnosu na Crnu Goru generalno potpuno različit i da se nekad čini da su to dva svijeta.

Bader je ukazao na veliko interesovanje turista iz Njemačke za Farmu. “Farma je dobar primjer i praksa kako svi mi u Crnoj Gori treba da se ponašamo prema životnoj sredini, prirodi i životinjama”, zaključuje Bader.

Na Farmi magaraca o ekološkim pričama koje se ne pričaju dovoljno u državi

Neadekvatan tretman otpada i nedovoljno razvijenu svijest u društvu kao jedan od ozbiljnih problema u Crnoj Gori vidi i Vanja Cicmil iz nevladine organizacije Zero Waste.

Ona ukazuje na višedecenijsko kašnjenje u razvoju sistema upravljanja otpadom, nedostatak infrastrukture i slabu primjenu zakona u toj oblasti. Prema njenim riječima, planovi se često prave formalno, bez stvarne političke volje i budžetske podrške za njihovu realizaciju.

“Sa druge strane, svijest građana raste, ali sporo, jer bez dostupnih rješenja i sistema za odvojeno prikupljanje od vrata do vrata, reciklomata, sprovođenja kaznene politike i zakona, teško je očekivati promjene u ponašanju. Dakle, nije problem u tome da ljudi neće, već da im država i lokalne uprave ne omogućavaju sistem u kojem je lako biti odgovoran. Dobra vijest je da u javnosti raste interesovanje, a time i pritisak da se stvari mijenjaju”, istakla je Cicmil.

Ona tvrdi da su rješenja iz lokalnih zajednica značajna i da pokazuju da rješenja već postoje i da mogu funkcionisati, čak i u uslovima gdje država kasni. „Takvi projekti često budu mali po obimu, ali su veliki po uticaju jer direktno uključuju ljude, mijenjaju navike i grade povjerenje”, tvrdi Cicmil.

Prema njenim riječima, njihova transformativna moć leži u tome što daju primjer, pokreću promjenu odozdo i inspirišu druge zajednice. „Ako se te inicijative dodatno podrže sistemski: kroz finansiranje, javne politike i partnerstvo s lokalnim samoupravama, njihov uticaj može biti višestruko veći”, kazala je Cicmil.

Sistem sakupljanja selektovanog otpada od vrata do vrata, kao u slučaju većine crnogorskih sela, nije stigao ni u podgoričke Martiniće, ali to nije spriječilo vlasnike Farme da racionalno upravljaju otpadom koji proizvode. Da je Farma magaraca pokrenula mnoge ekološke priče u Crnoj Gori tvrdi i Saveljić i poručuje da Farma može, kroz svoje aktivnosti i posjećenost da trasira puteve, otvara priče koje se ne pričaju u državi, a vezane su za zaštitu prirode i održivo korišćenje resursa. „Farma magaraca napravljena je od korišćenih ili recikliranih materijala, na Farmi kompostiramo, recikliramo, proizvodimo organsku hranu. Već godinu dana Farma ne koristi struju iz Crnogorskog elektrodistributivnog sistema, već ima svoju solarnu bateriju, a imamo i svoju vodu iz bunara koji je 260 metara dubok”, kaže Saveljić.

On ističe da na početku nije bilo lako, ali da su se fokusirali na rješenja, a ne na probleme. “Naša prilagođenost klimatskim promjenama je i u tome što smo prešli na održive vidove energije - nalivamo po sistemu kap po kap, iako imamo vodu koja je neograničena, mi je štedimo. Osim toga, uzgajamo i jednu šumu”, kazao je Saveljić.

“Farmi je cilj da ne napravi bukvalno nijedan pogrešan potez prema prirodi. Tako da priroda oko Farme pjeva zbog činjenice da nemamo nijedan pogrešan potez za deset godina – da prirodu ne gledamo kao resurs, nego je gledamo kao partnera za ljepši život”, naveo je Saveljić.

Lokalne inicijative kao signal društvu

Saveljić kaže da je Farma magaraca, kada je dostigla popularnost i uticaj, inspirisala druge vlasnike seoskih domaćinstava da primjenjuju pojedine prakse, poput organske proizvodnje hrane, razvoja ruralnog turizma... „Farma je dosta inspirativna za brojne ljude. Zahvaljujući ovoj farmi, napravljeno je nekoliko farmi u Albaniji i Makedoniji. U Crnoj Gori je isto napravljeo nekoliko, iako ne funkcionišu na potpuno isti način na koji funkcioniše ova Farma“.

U misiji širenja svijesti o značaju boljeg odnosa prema prirodi i životinjama, na Farmi se organizuju edukativni i događaji zabavnog i dobrotvornog karaktera.”Farmu je do sada posjetilo oko 150 hiljada ljudi. Farma organizuje dosta donatorskih aktivnosti, edukativnih kurseva, a omiljene su nam radionice sa djecom iz vrtića i osnovnih škola. Jednom godišnje organizujemo i Novogodišnji bal sa magarcima koji posjeti po nekoliko hiljada ljudi. Svaki bal je dobrotvornog karatera, a novac od posljednjeg je usmjeren na organizaciju “Ozelenimo Crnu Goru” i pošumljavanje opožarenih područja”.

“Čini mi se da se ljudi u Crnoj Gori polako ohrabruju, posebno mlađi, da krenu ovim stopama i pokrenu domaćinstva u kojima su u fokusu druge životinje ili plantaže. Mislim da je bilo pozitivnih pomaka na koje je podstakla Farma magaraca. Ono što me posebno raduje je da smo do sad sa ove Farme iznjedrili 13 magistratura ili doktorata”, reka je Saveljić.

Iako su, prema riječima Saveljića, u lokalnoj zajednici na Farmu magaraca kada je tek otvorena gledali sa sumnjom, a nekad i sa čuđenjem, ona je danas dobro prihvaćena, a njen način poslovanja i značaj prepoznali su i pojedini državni resori. Farma je 2019. godine od Nacionalne turističke organizacije Crne Gore dobila Wild Beauty Award za jedinstven turistički proizvod, dok su prošle godine zavrijedili prvu nagradu Ministarstva turizma za najbolje seosko domaćinstvo.

Cicmil smatra da promjene u odnosu prema životnoj sredini često kreću od malih lokalnih inicijativa i ideja, i ističe da pozitivne prakse u lokalnoj zajednici imaju značajan i edukativni i inspirativni karakter.

„Kada zajednica počne da djeluje lokalno kroz dobre incijative i ideje šalje se signal čitavom društvu da promjena dolazi, da je moguća i da donosi korist svima. Pozitivne prakse imaju značajan edukativni i inspirativni karakter. Ljudi najviše vjeruju onome što mogu vidjeti u svojoj blizini, u svom gradu ili mjestu. Tako se stvara osjećaj da nije sve izgubljeno, da se možemo pomjerati naprijed i da i od nas zavisi. To je put ka aktivnom društvu koje ne čeka uvijek rješenje “odozgo”, nego preuzima inicijativu i daje primjer drugima”, kazala je Cicmil.

Čupić Ćorović ističe da je za njenu porodicu Farma magaraca pozitivan primjer i svjetlo u mraku u kom trenutno žive, jer veći dio i stanovništva i vlasti, kako kaže, ne shvata ili ne želi da shvati kakve su posljedice i zagađenja i globalnog zagrijavanja. “Obilazimo Farmu i uzimamo mlijeko od magarica za djecu. Neprocjenjivo je postojanje jedne takve Farme nadomak grada, a ko ima djecu zna kako je teško u gradu naći mjesto gdje može da im bude zabavno, da se nadišu čistog vazduha i ostvare kontakt sa životinjama. Blizina jednog takvog seoskog imanja zaista mnogo znači i ja se iskreno nadam da će u budućnosti da ih bude još više”, navela je Ćorović Čupić.

I Saveljić vjeruje da bi primjer koji daje Farma magaraca mogao biti inspiracija i za druge lokalne zajednice, domaćinstva i pojedince u Crnoj Gori kako da razviju slične biznise ili kako da žive u skladu s prirodom i održivije.

Sa druge strane, iako Farma magaraca svojim djelovanjem nudi jedinstven odgovor na problem lošeg odnosa prema životnoj sredini, sagovornici agencije MINA ukazuju na to da inicijative koje se sprovode u zajednici vrlo često ostaju u okvirima lokalne zajednice kojoj pripadaju, pa njihov uticaj na širem planu ostaje ograničen. Dodatan izazov predstavlja i činjenica da svijest građana o značaju očuvanja prirode i dalje nije dovoljno razvijena, pa pozitivni efekti sporije dopiru do šire javnosti.

Saveljić ističe da je na putu dosta izazova koje treba prebroditi iz dana u dan, a oni se, kako je kazao, nekada odnose na osnovne potrebe, poput putne infrastrukture ili vodovodne mreže. „U Crnoj Gori nje lako naći radnu snagu za ovakve poslove, a kad su ljudi tek počeli da posjećuju Farmu, stizali su obično prestravljeni zbog puta koji je bio jako loš. Ovo je selo bez puta, tako blizu - a daleko od grada“. Osim radne snage i neadekvatne putne infrastrukture i dostupnosti sela, u velikom broju sela u Crnoj Gori, zbog nedostatka adekvatne infrastrukture, i voda predstavlja problem.

Kao još jedan od izazova Saveljić navodi i takozvani green washing, navodeći da u Crnoj Gori ima firmi koje navodno posluju na održiv način i u skladu sa ekološkim principima, za to dobijaju sredstva i podršku države, ali zapravo ugrožavaju životnu sredinu svojim poslovanjem.

Ivana Vojinović iz Centra za klimatske promjene saglasna je da postoje brojna ograničenja održivih projekata iz lokalnih zajednica. “Istraživanja pokazuju da su lokalni projekti često veoma resursno intenzivni, pa nailaze na probleme poput nedostatka finansija, nedovoljno političke volje ili niske javne svijesti”, kazala je Vojinović.

Uprkos tome, kako je istakla, lokalni ekološki i održivi projekti snažno doprinose promjeni svijesti. „Time što su vidljivi i pristupačni, oni produbljuju osjećaj odgovornosti i mogu postati model za druge zajednice. Kada se takvi projekti povežu s obrazovanjem, osnaživanjem marginalizovanih grupa ili uključivanjem u političke procese, njihov uticaj prelazi lokalni nivo i postaje dublje društveno transformativan”, ocijenila je Vojinović.