A.J. [ Bankar.me ]

odluka azzk

Pripejd slučaj: Presedan koji bi mogao promijeniti pravila konkurencije

Odluka Agencije za zaštitu konkurencije Crne Gore (AZZK) kojom je utvrdila postojanje restriktivnog sporazuma između tri telekomunikacione kompanije, zbog sinhronizovanog povećanja minimalne prepaid dopune od 18. novembra 2024. godine, izazvala je burne reakcije stručne javnosti i operatera. Pitanje da li su ovakve prakse zaista rezultat dogovora ili samo paralelno postupanje u skladu s tržišnim zakonitostima otvara prostor za ozbiljnu debatu o primjeni standarda konkurentskog prava u Crnoj Gori.

„Iz Rješenja kojim je Agencija za zaštitu konkurencije (AZZK) utvrdila povredu, ne vidi se da je Agencija raspolagala dokazima o postojanju bilo formalnog bilo neformalnog sporazuma između operatera, već je Agencija do zaključka o postojanju dogovora došla isključivo na osnovu toga što su operateri odredili istu minimalnu cijenu prepaid dopune sa početkom važenja na isti dan. Prema precedentima razvijenim u EU pravu konkurencije, na koje se i sama Agencija za zaštitu konkurencije poziva, samo paralelno postupanje konkurenata na tržištu, bez dokaza koji pokazuju da je takvom postupanju prethodio dogovor konkurenata, može biti osnov za zaključak da sporazum postoji samo ako je postojanje sporazuma jedino moguće i vjerodostojno objašnjenje za paralelno ponašanje učesnika na tržištu. Dakle, mora se pokazati da je paralelizam u ponašanju rezultat sporazuma“, kazala je za Bankar advokatica Bisera Andrijašević iz advokatske kancelarije „BDK advokati“ komentarišući odluku AZZK.

Kako dodaje, do tog zaključka se može doći bilo na bazi dokaza, bilo zato što se paralelizam ne može racionalno objasniti na drugi način osim postojanjem sporazuma.

„U konkretnom slučaju, operateri su iznijeli određene navode o ekonomskim i drugim poslovnim razlozima iza istovremenog povećanja minimalnog iznosa dopune na iznos od 5 eura, ali Agencija te navode nije uopšte analizirala pa tako nije ni argumentovala zašto ti navodi stranaka ne predstavljaju vjerodostojno objašnjenje za paralelizam u njihovom ponašanju“, navodi Andrijašević.

Ovdje se prvenstveno misli na činjenicu da su pružili objašnjenja zasnovana na ekonomskoj logici i istorijskim praksama. (Operateri su naveli da je 1. april 2024. odabran kao datum stupanja na snagu odluke o povećanju minimalnog iznosa dopune jer prepaid usluge pretežno koriste turisti koji posjećuju Crnu Goru tokom leta. Priložili su dokaze da je 1. april istorijski bio datum stupanja na snagu takvih odluka. Mtel je dodatno objasnio da generalno sprovodi povećanja, uključujući ovo, nakon usvajanja finansijskih izveštaja u martu, dok je Crnogorski Telekom dostavio dokaze da je interna odluka o povećanju minimalnog iznosa dopune donijeta u oktobru 2023. godine kao dio paketa mjera usmjerenih na ostvarivanje ciljeva prihoda koje je nametnuo matični Deutsche Telecom. )

Kako Andrijašević navodi u komentaru na odluku, AZZK nije uzela u obzir nijednu od navedenih izjava stranaka te da se pozvala se na nekoliko odluka Evropske komisije i jednu odluku Prvostepenog suda kako bi podržala svoj prećutni stav da je postojanje sporazuma očigledno. Međutim, kako navodi, svi navedeni presedani su neadekvatni.

Agencija je navela Odluku br. 1999/210/EC, u kojoj je Evropska komisija utvrdila da sporazum može postojati kada su strane postigle konsenzus, čak i uopšten, o linijama zajedničkog delovanja ili uzdržavanja od delovanja, i da je dovoljno da su preduzeća izrazila zajedničku nameru da se ponašaju na tržištu na određeni način. Međutim, u tom slučaju postojali su brojni dokazi o „sistematskom učešću svih strana na redovnim sastancima tokom dužeg perioda […] i razmeni informacija o industrijskim cenama šećera“. U ovom slučaju, Agencija nije imala nikakve dokaze o kontaktima ili signalima između operatora.

Na pitanje koji bi primjeri iz EU sudske prakse mogli biti relevantniji za ovakav slučaj u Crnoj Gori, Andrijašević kaže da se jedan od slučajeva iz EU prakse koje citira Agencija odnose na sporazum u formi usaglašene prakse, dok Agencija u svom rješenju izričito kaže da se u ovom postupku nije bavila usaglašenom praksom.

„Ostaje nejasno u kojoj je onda formi je postojao navodni restriktivni sporazum između operatera. Svakako, nijedan od EU precedenata koje je Agencija citirala ne podržava stav da postojanje sporazuma nije potrebno dokazivati ili da nije potrebno analizirati da li za paralelizam u ponašanju postoji drugo racionalno objašnjenje“, navodi Andrijašević.

Primjer iz komšiluka

Andrijačević se osvrnula na sličan slučaj s početka godine koji se desio u Srbiji, gdje inicijativa nije rezultirala pokretanjem istrage a na pitanje koje razlike u pristupu između srpske i crnogorske Agencije za zaštitu konkurencije primećuje u ovom kontekstu, Andrijašević kaže da s obzirom na to da u Srbiji Komisija za zaštitu konkurencije nije pokrenula postupak utvrđivanja povrede, već je našla da nema dovoljno osnova za pokretanje postupka, nema dovoljno javno dostupnih informacija za poređenje sa crnogorskim slučajem.

„Postoje određene razlike u odnosu na predmetni slučaj jer su se povećanja cijena u Srbiji, prema dostupnim podacima, odnosila na istovremeno povećanje cijena samih paketa, a ne samo minimalnog iznosa dopune u jednom kanalu prepaid usluge. Takođe, kako je sprska Komisija utvrdila, istovremena povećanja nisu bila istovjetna ni u nominalnom ni u procentualnom iznosu. Osim toga, srpska komisija je, prema izjavama njenih zvaničnika, prilikom ocjene da li da otvori ispitni postupak, analizirala kako su se operateri istorijski ponašali po pitanju povećanja cijena pa je na osnovu toga zaključila da nema dovoljno osnova za sumnju da je tajming poskupljenja rezultat dogovora. U svakom slučaju, u onim postupcima koje jeste vodila na temu usaglašene prakse učesnika na tržištu (konkretno, istovremena povećanja cijena na oligopolskom tržištu), srpska Komisija analizirala uzroke paralelnog postupanja konkurenata. Tako je u postupku protiv proizvođača duvanskih proizvoda obustavila istragu našavši da paralelno cjenovno ponašanje na visoko koncentrisanom tržištu distribucije duvanskih proizvoda nije rezultat dogovaranja, dok je u nedavno okončanom postupku protiv proizvođača kafe utvrdila da je postojala usaglašena praksa na osnovu dokaza o postojanju komunikacije i signaliziranja između konkurenata“, kaže Andrijašević i naglašava da iako treba uzeti u obzir to da Komisija u Srbiji ima značajno veće kapacitete nego crnogorska Agencija, određeni standardi kada je u pitanju dokazni postupak i pravna argumentacija moraju se zadovoljiti da bi se utvrdila ozbiljna povreda kakva je postojanje kartelnog sporazuma.