B.B.

MEDOJEVIĆ

Brod "Jadran" je crnogorski, ali Vlada nije

Predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević istakao je da je brod "Jadran" crnogorski i to po više osnova, a ne hrvatski, kako je juče kazao hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman prilikom susreta sa crnogorskim ministrom Ervinom Ibrahimovićem. Kako je naglasio Medojević, brod jeste crnogorski, ali Vlada nije, ona je marionetska i sluganska.

Kako je objasnio Medojević, sve što je od imovine SFRJ ostalo na teritoriji novih država postaje vlasništvo tih država.

"Ako ima nekih sporova dogovaraju se države međusobno, ako postoji obostrani interes. Ovde je stvar jasna. Brod 'Jadran' je crnogorski, ali Vlada nije. Ona je marionetska i sluganska. Inače, prošlost ovog broda je samo jedan od dokaza šizofrene istorije ovih naroda. Na jarbolima jedrenjaka vijorili su se razni barjaci i državne zastave počev od Kraljevine Jugoslavije, Italije, Njemačke, SFRJ, samo nikada Hrvatske i Crne Gore. Doduše Crne Gore jeste, ali tek od 2006. godine", naglašava Medojević u reagovanju.

Kako je dodao, s obzirom da je Centralna banka Srbije (NBS) danas sukcesor Narodne banke bivše države SFRJ, odnosno NBJ, a ona Narodne banke Kraljevine Jugoslavije, nije nikakav problem ostvariti uvid u strukturu finansiranja pomenutog, a danas spornog plovila.

"Naime 86% njegove cijene, s obzirom na to da je brod građen u Njemačkoj, priznato je kao ratna odšteta, dok je ostatak od 14% plaćen od strane naručioca, odnosno Kraljevine Jugoslavije i to preko računa tadašnje Jadranske straže. E sad i tu postoji kuriozitet. Jadranska straža kasnije u SFRJ znana kao JRM (ratna mornarica) kao državni organ oformljene federalne zajednice bila je bez bilo kakvih sredstva, pa je odlučeno da ovih nedostajućih 14% sredstava uplate gradovi diljem tadašnje Kraljevine Jugoslavije. Među njima nijedan iz Crne Gore, a od hrvatskih Split i Karlovac. Ostale lokalne samouprave bile su Sarajevo, Maribor, Skoplje, Zrenjanin, Novi Sad, Priština i Beograd. Ali ni ovim se ova "priča" ne završava... Aleksandar Karađorđević se odrekao izgradnje dvora i time mogućnosti da oženi neku bogatu evropsku princezu, pa je dinastička porodica umjesto Crne Gore učestvovala sa 2%. I naposletku čak je i Priština dala i uplatila tadašnjoj Jadranskoj straži više novca nego li grad Split", objašnjava Medojević.

Naglašava da pošto je pažljivo pratio sukcesiju imovine bivše federalne zajednice, zna i da Republika Hrvatska, njena Vlada i njene Oružane snage, nikada nijesu postavljale pitanje broda do trenutka osamostaljenja Crne Gore kada je po prirodi i logici brod pripao Crnoj Gori, gdje se nalazio, a gdje je i po prvi put daleke 1933. i uplovio u luku Tivat.

"Moj Ervine, jabuko sa grane… Nije lako sa ženske školske košarke preći na spoljne poslove", zaključio je Medojević.