Maša Mališić Ljumović

Borovinić Bojović: Ne bojim se ničega, što nekada nije dobro

Predsjednica Skupštine Glavnog grada Jelena Borovinić Bojoviću emisiji "Upoznajte parlamentarce" kazala je da je najsrećnija kada je okružena svojiom porodicom. Njena karakteristika je da se ničega ne plaši, a to je pokazala i dok je primala prijetnje tokom obavljanja funkcije ministarke zdravlja. Za nju je medicina misionarski posao i zavjet da u svakom trenutku mora odgovoriti na poziv za pomoć. Ne voli nehajan pristup i zlopamtila, smatra da je u praštanju velika ljubav.

Doktorka Brovinić Bojović rođena je u Podgorici, a miris proljeća i cvijeća iz Njegoševog parka vraća je u djetinjstvo za koje kaže da je bilo srećno i ispunjeno ljubavlju. Porasla je uz dva brata i kao najstarija sestra morala je da bude odgovorno dijete.

"Imala sam jedno izuzetno lijepo i bezbrižno djetinjstvo zato što je u mojoj porodci vladala posebna harmonija. Otac i majka su sve slobodno vrijeme provodili sa nama. Tu su bili i babe i đedovi koji su činili to djetinjstvo potpunim. Nije slučajno što kažu kad odu babe i đedovi prestaje djetinjstvo", kaže Borovinić Bojović.

Kao dijete svirala je klavir i roditelji su željeli da upiše Muzičku akademiju, međutim, ljubav prema medicini rodila joj se dok je gledala oca koji je kao ljekar uvijek nosio aparat za pritisak, slušalice i priručnu apoteku sa sobom i pomagao ljudima.

"Period studiranja medicine mi je jedan od najljepših u životu. Uvijek kažem, medicina je na neki način misionarski posao, ljekar si svuda i u svakom momentu 24 sata dnevno. Suočavanje sa smrću u ovom poslu je nešto na šta ni jedan moj kolega ne ogugla, samo nauči da živi sa tim", kaže Borovinić Bojović.

Objašnjava da je posljedica njenog posla pretjerana briga za zdravlje bližnjih, ali i to da uvijek mora odgovoriti onome kome je pomoć potrebna. 

Jedan od najtežih perioda u životu bio joj je dok je obavljala funkciju ministarke zdravlja za vrijeme pandemije korone. 

"Ja sam tome pristupila iskreno, otvoreno, transparentno i veoma odgovorno. Govorila sam da čovjek rijetko može da pogriježi ako da svoj maksimum. Da je život moj i moje porodice bio u pitanju, ja ne bih mogla dati preko toga. Zato mi je bilo važno da mi savjest bude mirna", kazala je ona. 

Ističe da nije bilo dana da nije bila na naslovnicama, pratio se svaki njen potez. 

"Ja imam jednu osobinu da se ničega ne plašim, to možda nekad i nije dobro. Ja sam tada u četiri sata ujutru dobijala mejlove i poruke sa nepoznatih adresa gdje je pisalo da neću više vidjeti djecu, da će se nešto desiti mom ocu, ali ja sam im i tada govorila-ja se ne plašim. Samo su me dodatno osnaživali da radim više i bolje za Crnu Goru", kazala je Borovinić Bojović.

Ističe da je imala ogromnu podršku i pomoć djece, supruga, roditelja. 

"Svi su me jako bodrili i to je nešto što ću do kraja života nositi u srcu", kaže doktorka. 

Nije stroga majka i ne umije to da bude, kaže kroz smijeh.  

"Moj suprug Dragan Bojović koji je poslanik u Skupštini Crne Gore je čovjek koji uvijek ima razumijevanja. To je čovjek koji nikada nije povisio ton. U našoj kući nema vike, svađe, nervoze, panike i to značajno doprinosi skladu i harmoniji koja vlada u porodici", iskrena je Borovinić Bojović. 

Njeni prijatelji su pozitivne osobe koje su odgovorne.

"Volim da se družim sa ljudima koji suz otvoreni, pozitivni, koji vole život, koji kada naiđe neki problem pristupaju sa vizijom -riješićemo, pomoći ćemo, uradićemo", kaže ona. 

 S druge strane, najviše je iznervira nehatan pristup i neozbiljnost. 

"To me iznervira, ali i to me kratko prođe. Nisam zlopamtilo, ne spadam u ljude koji su revanšisti, koji pamte 100 godina, vraćaju... Toga se užasavam. Mislim da je jako važno da opraštamo, sami sebe time rasterećujemo. Važno je da ispravljamo greške, ali u praštanju je ipak jedna velika ljubav i pozitivna energija od koje može biti bolje svima", kaže doktorka.