A.M. [ Danas ]

Danica Popović: Srbija nema tržište – sve zavisi od jednog čovjeka

Ekonomija Srbije odavno nije zasnovana na pravilima slobodnog tržišta, već na političkim odlukama jednog čovjeka, ocenjuje za Albatros News podkast profesorica Danica Popović. Ona upozorava da su glavni uzroci nestabilnosti ekonomije štampanje novca i populističke mjere, poput zamrzavanja cijena.

„Inflacija u Srbiji nije izazvana trgovačkim lancima, već štampanjem novca“, tvrdi Popović. Dodaje da zamrzavanje cijena samo prividno štiti građane, dok stabilan kurs dinara kratkoročno odgovara penzionerima, ali dugoročno uništava privredu.

„Koliko se sjećam, najviše je tržište funkcionisalo poslije 2000. godine. Tada su na vlast došli obrazovani ljudi. To je bilo zajedno sa Zoranom Đinđićem. Znam tačno ko je tada došao na vlast i znam da su, kada su dolazili MMF, Svjetska banka i slične institucije, oni dolazili kao misije – toliko su bili cijenjeni. Beležili su sve što im govorimo“, kaže na početku razgovora za Albatros News portal profesorica Ekonomskog fakulteta u Beogradu Danica Popović.

Sa ponosom se sjeća da su tada uloge bile zamijenjene: „Konačno sam bila najpametnija za stolom.“ Ističe i anegdotu iz tog vremena: „Sjećam se priče iz prvih godina vlasti – kada neko zove ministra da interveniše, a on mu samo spusti slušalicu. Bez psovke, bez drame. Tako su se rješavale stvari. Sve je funkcionisalo dok Zoran Đinđić nije ubijen.“ Danas, prema njenim riječima, situacija je drastično drugačija.

„U ovoj zemlji trenutno ne postoji vlast u klasičnom smislu. Postoji samo jedan čovjek koji donosi sve odluke, a ostali se prilagođavaju. Ako on odluči da cijene u supermarketima treba da padnu – one će pasti. Ako odluči suprotno – ništa od toga. To je potpuna nestabilnost. Ovo je diktatura u kojoj pravila više ne važe.“

Na pitanje kako ocenjuje najnovije mjere Vlade Srbije o smanjenju marži u trgovinskim lancima, Popović odgovara da su „više nego smiješne“.

„Trgovački lanci imaju između 50.000 i 60.000 artikala. Vlada je ograničila marže na oko 30.000 artikala. Svako razuman bi onda nadoknadio izgubljenu maržu tako što bi podigao cijene artikala koji nisu ograničeni – i opet bi građani platili. Ništa se neće promijeniti. Džep građana će i dalje biti pod istim opterećenjem. Možda ćemo jesti neki drugi sladoled, ali to je sve – jedna velika sprdnja.“ Popović ovakve poteze naziva populističkim i neefikasnim.

„To nisu nikakve mjere. Imamo inflaciju jer je novac naštampan u količinama koje ne prate privredni rast. Ako naštampate više novca nego što je potrebno – inflacija raste.“

Govoreći o kursu dinara, kaže da je njegova dugogodišnja stabilnost dobra za jednu grupu stanovništva, ali pogubna za drugu.

„Fiksni kurs pogoduje penzionerima i ljudima sa fiksnim primanjima. Kada predsjednik najavi povećanje penzija od 15 odsto, njima standard zaista poraste – makar kratkoročno. Ali svi izvoznici, preduzetnici, oni koji donose novac u zemlju – njima je sve teže. Zato ih i nema više. Otišli su, jer ne žele da posluju u ovakvom sistemu.“

Dodaje da je zemlji potreban rast da bi opstala:

„Zemlja mora da raste barem dva do tri odsto godišnje, kako bi mogla da otplaćuje dugove. U suprotnom, neko ostaje nenamiren. A onih koji treba da proizvode više – nema.“ Devizni kurs, objašnjava ona, ima dva zadatka: da obezbijedi stabilnost i da obezbijedi konkurentnost privrede.

„Ako izvoznici zarađuju isto, a troškovi im rastu – oni gube. Zato ne možete da se oslonite ni na stabilnost ni na fleksibilnost – morate biti negdje na sredini. Ovako kako je sada – plate rastu u evrima, a standard pada.“

Na pitanje kako bi ona rješavala aktuelnu ekonomsku krizu, Popović odgovara:

„U ovakvoj situaciji to je nemoguće. Ministar koji uđe u ovu vladu automatski ima krvave ruke, kao i predsjednik. Njih jedino zanima kako da ostanu na vlasti. Ekonomija ih ne zanima.“

Jedino rješenje, smatra Popović, jeste vraćanje slobodnom tržištu.

„U trećem veku nove ere, car Dioklecijan je pokušao da riješi inflaciju tako što je izdavao zlatnike sa manje zlata – ubacivao je srebro. Kada je inflacija počela da raste, izdao je dekret – ko prodaje po višoj cijeni od propisane, biće ubijen. I kupac takođe. I šta se desilo? Trgovci su nestali, nastale su nestašice. Dakle, čak i sa prijetnjom smrtnom kaznom – zamrzavanje cijena ne funkcioniše.“

Popović ovakve mjere naziva „populističkom i jeftinom glupošću“ i ističe da se ekonomija mora osloniti na tržišne mehanizme.

„Rješenje je da se podigne kamatna stopa. Tako novac postaje skuplji, ljudi manje troše, tražnja pada i situacija se smiruje“, zaključuje ona i dodaje da u Narodnoj banci Srbije postoji stručan aparat koji zna šta treba da radi.

„Problem nije u stručnjacima, već u onome ko donosi političke odluke. A činjenica da neke cijene rastu brže od drugih – posljedica je fiksnog kursa, jer to omogućava da se izađe sa selektivnim mjerama.“

Kao primjer iz prakse navodi iskustvo Velike Britanije:

„Za vrijeme Margaret Tačer, inflacija je bujala jer su rudnici, koje je država subvencionisala, stvarali ogromne gubitke. Ona ih je zatvorila. Uvela je bolne mjere i poslije izbora izašla pred građane sa dvije korpe. Jedna je bila puna proizvoda koje ste mogli kupiti za četiri funte tada, a druga sa istim novcem – nekada ranije. Ljudi su vidjeli razliku. Ko bi onda glasao protiv nje? I bila je ponovo izabrana“, zaključuje profesorica Danica Popović za Albatros News podkast.