Charles Simić [ Peščanik.net ]

Stav

Suvišna Amerika

Donald Tramp možda nije dobar za Ameriku, ali je odličan za CBS. (Les Moonves, predsjednik i CEO TV CBS)

Piše: Charles Simić

Dok državni brod tone, pijetao u komšijskom dvorištu juri kokošku. Kako je to moguće? Žena prostire veš i pjevuši. Uvelo lišće se kotrlja po zemlji, poneki list poleti uvis, kao da želi da se vrati na granu s koje je pao. Nepoznati pas ispred moje kuće gleda u daljinu i maše repom. Zar niko od njih nema nimalo patriotskih osjećanja?

Državni brod, oblijepljen izbornim plakatima Tramp/Pence, uveliko tone. Zar ne bi trebalo svi da zaijnemimo od užasa? Gole krošnje djeluju zlokobno, iako je Noć vještica prošla. Novoizabrani predsjednik s durbinom i narandžastom pompadur perikom iz svog svračijeg gnijezda dovikuje da na krovovima Nju Džerzija vidi hiljade muslimana kako slave pad kula Svjetskog trgovinskog centra – ili mi se sve to priviđa? Ko danas može biti siguran u ono što vidi i čuje? Ako je on lud, a jeste, onda smo i mnogi od nas ludi, poput one žene koja i dalje prostire veš, iako je napolju mraz i snijeg samo što nije počeo da pada.

Nama koji poznajemo ruralnu Ameriku i njene propale industrijske gradove nisu strani bijeda i beznađe ljudi koji tamo žive. Jedva sastavljaju kraj s krajem radeći poslove s pola radnog vremena. Poslodavci danas nerado nude puno radno vrijeme jer ne žele da plaćaju beneficije zaposlenima. Ti ljudi su uvijek u dugovima i besparici, i duboko u sebi znaju da su suvišni.

Njihov gnjev je razumljiv. Kada je Demokratska partija obznanila da je ekonomija u vrlo dobrom stanju i da smo i dalje najveća zemlja na planeti, oni su se okrenuli Trampu, koji je govorio ono što su i sami vidjeli: da zemlja propada. Nesrećnici koje varaju i zlostavljaju šefovi, hipotekarne banke, zelenaši, kompanije zdravstvenog osiguranja i obje političke partije, položili su sve svoje nade u milijardera koji odavno ne plaća porez, u čovjeka koji je varao svoje zaposlene, a izgleda i da novac iz svoje "dobrotvorne“ fondacije koristi kao lični džepni fond. Glasali su za klovna kojem je sasvim svejedno hoće li oni preživjeti ili umrijeti.

Mnogi su im pomogli u donošenju takve odluke. Izbor neinspirativne kandidatkinje kao što je Hillari Klinton, čije su slabosti morale biti očigledne partiji koja ju je kandidovala (naročito pošto joj je Berni Sanders na primarnim izborima preoteo glasove bijelih radnika i mladih), što je bilo očigledno mnogim Amerikancima (uključujući i one koji su joj, poput mene, dali svoj glas) – pokazao se kao katastrofalna greška. Nije lako voditi nacionalnu kampanju u zemlji koja je polarizovana poput Amerike, podijeljena između liberalnih i konzervativnih glasača, urbanih i ruralnih, obrazovanih i neobrazovanih, vjernika i nevjernika, bogatih i siromašnih, sa svim očekivanim klasnim animozitetima između njih. Osim toga, glavni izvor informacija bili su internet i društvene mreže, mediji kao stvoreni za širenje laži i ispiranje mozga lakovjernih. Bez njih ISIS ne bi mogao regrutovati desetine hiljada pristalica, niti bi očigledni prevarant mogao postati predsjednik SAD-a.

Bile su potrebne godine truda mnogih zainteresovanih strana da bismo dobili ovaj „populizam ponosan na svoje neznanje“, kako ga je neko opisao, i armiju glasača neznalica koje je lako vući za nos jer ne razlikuju istinu od laži, ni poštenog čovjeka od lopova. Njih je lako zavesti i uvjeriti da uvijek iznova glasaju protiv svojih interesa. Dodajte tome rasizam, mizoginiju, mržnju prema imigrantima, homoseksualcima i drugim manjinama, zaglupljivanje lošim obrazovanjem, sumnjičavost prema svakom znanju, odbacivanje nauke i istorije i prihvatanje oružja i nasilja – i dobili ste okruženje koje je izabralo našeg sljedećeg predsjednika.

"Propaganda je najuspješnija onda kada su manipulirani uvjereni da postupaju po svojoj volji“, rekao je Gebels.

Kud god se okrenete, čujete ljude kako recituju laži kao da izlažu svoja lična, pažljivo izgrađena mišljenja. Pomoću televizije, popularnih radio emisija i interneta, milioni Amerikanaca su u nekoliko posljednjih decenija izgradili paralelnu stvarnost. Laži su, naravno, veoma unosne, što će vam potvrditi svaki prevarant, od bijesnih propovjednika koji raspiruju pastvu do bankara koji nude neprovjerene kredite. Laž prodaje sve, od nezdrave hrane do reklama "kompjuter vam je spor, dozvolite da pomognemo“, koju ponekad vidite na ekranu. Osnovni preduslov demokratskog upravljanja – konsenzus većine stanovništva o tome šta je laž a šta istina – u ovoj zemlji se smišljeno razgrađuje.

Odsustvo odgovornosti za višekratne prevare onih koji posjeduju moć, bilo da pripadaju državnom aparatu ili privatnom sektoru, umnožavanje lažnih građanskih inicijativa, trustova mozgova i firmi za lobiranje koje finansiraju bogati da bi svoje sugrađane doveli u zabludu i okrenuli ih jedne protiv drugih – to su danas glavne odlike našeg političkog života. Funkcionalna demokratija je prijetnja interesima moćnika i onih koji zarađuju na njenom rušenju, iako im je mjesto u zatvoru.

Prevare takvih razmjera su čisto zlo. Sve smo to već vidjeli, naravno, stari dani nijeisu uvijek bili dobri, ali nismo očekivali da ćemo to ponovo doživjeti. Kako je moguće da masovna ubijanja i tortura, koji su do juče bili univerzalno osuđivani, danas imaju javne zagovornike ne samo u redovima vjerskih fanatika, već među milionima Amerikanaca, uključujući i kandidate za najviše funkcije? Kao da se svijet podijelio na ljude užasnute ponavljanjem istorije i one koji jedva čekaju reprizu.

Gatare i čitači sudbine moraju biti u dubokoj depresiji, jer svi njihovi potencijalni klijenti već znaju šta budućnost nosi. Kada novi predsjednik preuzme funkciju i uvede u administraciju najgore predstavnike našeg društva, koji će onda i sami dovoditi korumpirane i bezvrijedne ljude na pozicije u državnoj upravi, koristiti priliku da namire račune s političkim i ličnim protivnicima, deportovati, progoniti i fizički zlostavljati pripadnike manjina da bi usrećili svoje najradikalnije sljedbenike – neće nam biti potrebna kristalna kugla da vidimo šta nas čeka.

Dobro je što me u dvorištu čeka gomila opalog lišća, pa će mi grabuljanje skrenuti misli s ovih tema. Na mirnoj površini jezera ogleda se zalazeće sunce, trenutak prije nego što će pasti velika tamna noć i donijeti onaj spokoj koji tjera čovjeka da, uprkos hladnoći, zastane na vratima i okleva još nekoliko trenutaka prije nego što uđe unutra i upali prvo svjetlo.

 (Autor je univerzitetski profesor)

Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RTCG