[ Jasim Al-Azavi, Al-Džazira ]

Izrael u sukobu sa protivnicima koje ne može da pobijedi

Nekada majstor narativnog ratovanja, Izrael sada gubi od pametnih telefona, društvenih medija i digitalne arhive.

Piše: Jasim Al-Azavi

Od 7. oktobra 2023. godine, rat slika je zasijenio rat oružjem. Od razorenih bolnica u Gazi i izgladnjelih beba do masovnih grobnica i očajnih očeva koji kopaju po ruševinama, svaki piksel snimljen pametnim telefonom udara dublje od projektila.

Ove sirove, nefiltrirane i neosporne slike imaju daleko veći uticaj od bilo koje konferencije za štampu ili zvaničnog govora. I po prvi put u svojoj istoriji, Izrael ih ne može izbrisati ili utopiti u propagandi.

Zastrašujuće slike izraelske vojske koja masakrira ljude na mjestima za distribuciju pomoći podstakle su Gideona Levija iz lista "Harec" da 29. juna napiše: "Da li Izrael vrši genocid u Gazi". Svjedočanstva i slike koje izlaze iz Gaze ne ostavljaju prostora za mnoga pitanja. 

Čak ni čvrsto proizraelski komentator i kolumnista "Njujork tajmsa" Tomas Fridman više ne vjeruje u izraelski narativ. U kolumni od 9. maja, upućenoj američkom predsjedniku Donaldu Trampu, izjavio je: „Ova izraelska vlada nije naš saveznik“, pojašnjavajući da se "ponaša na način koji ugrožava vitalne interese SAD u regionu“.

Nekada je izraelski narativ bio zaštićen kapijama uredničkih prostorija i težinom zapadne krivice. Ali pametni telefon je razbio te kapije. Ono što sada vidimo više nije ono što nam Izrael govori - to je ono što nam Gaza pokazuje.

Platforme koje prenose ove slike - TikTok, Votsap, Instagram, X - ne daju prioritet kontekstu; one daju prioritet viralnosti. Dok starije generacije mogu skrenuti pogled, mlađe su zalijepljene za scene patnje, apsorbovane svakim pikselom, svakom sirenom, svakim trenutkom razaranja. Globalna javnost je uznemirena, a to radi protiv izraelskog interesa. Izrael više nije samo u ratu sa svojim susjedima; on je u ratu sa samim objektivom.

Psihološka cijena ovog vizuelnog rata odjekuje duboko u izraelskom društvu. Decenijama su Izraelci bili uslovljeni da sebe vide kao globalne naratore traume, a ne kao predmet međunarodne kontrole. Ali sada, sa video snimcima izraelskog bombardovanja, sravnjenih naselja Gaze i gladne djece koja preplavljuju svaku platformu, mnogi Izraelci se bore sa rastućim etičkim problemom.

Postoji nelagodnost, čak i među centristima, da ove slike erodiraju moralni vrhunac Izraela. Po prvi put, javni diskurs u izraelskom društvu uključuje strah od ogledala: šta svijet sada vidi i sa čime su Izraelci primorani da se suoče.

Na međunarodnom nivou, efekat je bio još destabilizujući za diplomatski ugled Izraela. Dugogodišnji saveznici, nekada bezuslovno podržavajući, sada se suočavaju sa sve većim domaćim pritiskom građana koji ne konzumiraju zvanična saopštenja, već prate prenose uživo na TikToku i slike na Instagramu.

Zakonodavci u Evropi i Sjevernoj Americi otvoreno dovode u pitanje isporuke oružja, trgovinske sporazume i diplomatsko pokriće, ne zbog brifinga koje imaju o izraelskim ratnim zločinima, već zato što su im prijemni sandučići preplavljeni snimcima ekrana razbacanih jdelova tela i izgladnele djece.

Bojno polje se proširilo na parlamente, kampuse, gradska vijeća i redakcije. Ovo je posljedica rata koji Izrael ne može da dobije grubom silom. Da bi povratili kontrolu nad narativom, izraelski zvaničnici su vršili pritisak na platforme društvenih medija da obuzdaju sadržaj koji im se ne sviđa. Pa ipak, čak i najsofisticiraniji napori javne diplomatije Izraela se bore da prate viralnost sirove dokumentacije.

Iza zatvorenih vrata, izraelska vojska više nije zabrinuta samo za odnose s javnošću; zabrinuta je zbog krivičnog gonjenja. Izraelska vojska je opomenula vojnike zbog pravljenja selfija i snimanja sebe kako ruše palestinske kuće, upozoravajući da takav materijal sada prikupljaju kao dokaz međunarodne organizacije za ljudska prava.

Snimke i slike sa društvenih medija aktivisti su već koristili da bi ciljali izraelske vojnike u inostranstvu. U brojnim slučajevima, izraelski građani su morali da bježe iz zemalja koje su posjećivali zbog tužbi za ratne zločine koje su podnijete protiv njih.

U doba pametnih telefona, okupacija više nije samo vidljiva - ona je optuživa.

U prošlosti je Izrael vodio ratove koje je mogao da objasni. Sada se bori u bici na koju može samo da reaguje — često prekasno i previše nespretno. Pametni telefon bilježi ono što raketa krije. Društvene mreže šire informacije koje zvanični brifinzi pokušavaju da potisnu. Jezive slike, digitalno sačuvane, osiguravaju da nikada ne zaboravimo nijedan razorni zločin ili čin brutalnosti.

Slike sukoba ne samo da prenose informacije; one takođe mogu redefinisati našu percepciju i uticati na naše političke stavove. Moćna fotografija "Napalm devojke“ koja je zabilježila posljedice napada južnovijetnamske vojske, saveznice SAD, na civile tokom Vijetnamskog rata, imala je dubok uticaj na američko društvo. Pomogla je da se stvori značajna promjena u javnom mnjenju o ratu, ubrzavajući odluku američke vlade da ga okonča.

Danas, u Gazi, tok moćnih slika ne prestaje. Uprkos najboljim naporima Izraela, globalno javno mnjenje je u ogromnoj mjeri protiv njegovog genocidnog rata.

Pametni telefoni su potpuno promijenili prirodu sukoba stavljajući kameru u ruke svakog svjedoka. U ovoj novoj eri, Izrael se bori da pobijedi neumoljivi, nefiltrirani vizuelni zapis svojih zločina zbog kojih je neophodna pravda.

(Autor je irački novinar i analitičar)