Gideon Levi [ Peščanik.net/Haaretz ]

Njihova glad, naša sramota

Glad se brzo širi Gazom. Ko nije poginuo u redu za hranu, vjerovatno će umrijeti od gladi. Ušli smo u najmonstruozniju fazu rata za koju ni svemoćna izraelska propaganda neće moći da nađe opravdanje.

Piše: Gideon Levi

Izraelski plan etničkog čišćenja Pojasa Gaze dobro napreduje, možda i iznad očekivanja.

Značajnim dostignućima zabilježenim do sada u sistematskom ubijanju i uništavanju, poslednjih dana je pridodato još jedno važno: izgladnjivanje. Glad se brzo širi i broj mrtvih od nje se bliži broju ljudi ubijenih oružjem dok su čekali na hranu. Ko nije poginuo u redu za hranu, vjerovatno će umrijeti od gladi.

Izgladnjivanje kao sredstvo ratovanja se već isplatilo. Američka GHF, agencija za "pomoć“ Gazi, takođe je postigla uspjeh. Ne samo što su stotine žitelja Gaze ubijene u redovima za pakete hrane, već ima i onih koji umiru od gladi prije stajanja u red, većinom djece i beba. Samo prije neki dan od gladi je umrlo desetoro ljudi (15 ranije), među njima troje djece i beba stara šest nedjelja. Od početka rata je umrlo 111 ljudi među kojima 80 djece, a broj žrtava svakodnevno raste.

Izraelski zločinački mediji skrivaju od nas te slike. Njihovo neizvještavanje o Gazi nikada neće biti oprošteno i zaboravljeno. Ali te slike stižu do ostatka svijeta. To su slike muzelmana (jevrejskih zatvorenika iz nacističkih logora), prizori iz Šoe. Skrivati ih znači negiranje da se to dešava. Skeleti beba i mališana, živih ili mrtvih, sa kostima koje vire kroz izjedeno masno tkivo i nestale mišiće, njihove širom otvorene oči i usta, mrtvi pogled.

Položeni na bolničke podove, na gole krevete ili nošeni na magarećim zapregama. To su slike iz pakla. U Izraelu ih većina poriče i sumnja u njihovu vjerodostojnost. Drugi izražavaju radost i ponos zbog prizora izgladnjelih beba.

Da, dotle smo stigli.

Pretvaranje izgladnjivanja u legitimno i prihvatljivo oružje od strane Izraelaca, bilo kroz otvorenu podršku ili iz ravnodušnosti, najmonstruoznija je faza rata koji Izrael vodi protiv Gaze. Za nju je nemoguće naći opravdanje, izgovor ili objašnjenje. To neće moći čak ni svemoćna izraelska propaganda.

Izgladnjivanje je postalo legitimno oružje jer predstavlja sredstvo za postizanje cilja etničkog čišćenja. Ovo treba razumjeti i sagledati nastavak rata u svjetlu ovog objašnjenja. Kao što je dobro za Izrael da hiljade Palestinaca poginu od strane njegovih oružanih snaga, dobro je i da stotine njih umru od gladi. Samo tako je moguće da se Pojas pretvori u mjesto gdje je nemoguće živjeti, i samo tako će ga oni "dobrovoljno“ napustiti. Najprije u „humanitarni grad“, a iz njega u Libiju ili ko zna gdje.

U Gazi svi gladuju. Palestinski novinari koji još nijesu ubijeni govore da ništa nisu stavili u usta dva-tri dana. I ljekari iz inostranstva trpe nestašicu hrane. Kanadska ljekarka iz bolnice Nasar je u poslednja dva dana pojela samo mali tanjir sočiva. Ona je preslaba da brine o ranjenima i bolesnima. Što je dobro za Izrael.

Ekipa Al Džazire je pratila potragu za brašnom mladog oca. Na pijaci je našao tezgu sa dvije vrećice izraelskog brašna i flašu ulja. Cijena po vrećici je stotine šekela i on se vratio praznih ruku svojoj izgladnjeloj djeci. U studiju su detaljno opisivali tri faze umiranja od gladi. Njegova djeca su u drugoj fazi.

Izgladnjivanje je pretvorilo ovaj rat u najstrašniji od svih izraelskih ratova i svakako najzločinačkiji. Nikada nijesmo ovako izgladnjivali dva miliona ljudi. Postoji samo jedna stvar gora od toga: ravnodušnost s kojom je to prihvaćeno u Izraelu, na sat i po vožnje od mjesta gdje je nedavno preminula beba – Jusef Al-Safadi, star šest nedjelja.

Njegova porodica nije uspjela da pribavi zamjenu za majčino mleko.

U času kada je umro, na Kanalu 12 je emitovana kulinarska emisija "Pobjednička kuhinja“.

Gledanost je bila velika.

(Autor je izraelski novinar)

Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RTCG