[ Objavila B.B. ]

OLIVERA TIČEVIĆ

Talenat nije ništa bez rada i upornosti

Iako sa skromnom operskom tradicijom Crna Gora je kroz mladu opersku divu Oliveru Tičević pokazala još jednom da ima raskošnih talenata koji uz pregalaštvo i želju za uspjehom grade sebi prolaz i do najprestižnijih svjetskih pozornica. Mlada umjetnica za Portal RTCG govori o nastupima pred svojom publikom, putu do svjetskih pozornica i porukama za mlade koji se odluče da školuju svoj glas.

Oliverin predivan sopran prepoznali su na samom početku u podgoričkoj Muzičkoj školi "Vasa Pavić", a kasnije i na fakultetu u Beogradu. Brojne nagrade i stipendije samo su bile potvrda da je na pravom putu.

Tokom studija je dva puta osvojila nagradu Austrijske barokne akademije za najperspektivnijeg izvođača, 2011. i 2013. Po završetku studija dobila je ponudu iz Berna, stipendiju za prvu godinu master studija.

Za Portal RTCG, Olivera govori o nastupu pred svojom publikom u CNP u operi "Boemi", svom putu do svjetskih pozornica i porukama za mlade koji žele da se bave pjevanjem.

Učestvovaili ste nedavno u važnom projektu u CNP-u, operi "La Boheme". Koliko vam je rad na tom pojektu bio težak, s obzirom na to da scene nije za izvođenje ove vrste umjetničkog izraza? Koliko ste zadovoljni radom na tom projektu?

Moram reći da sam i sama bila iznenađena spremnošću i kapacitetom Crnogorskog narodnog pozorišta za ovako komplikovanu produkciju, koja broji više od 100 izvođača. Kada smo počeli sa probama, sve je već bilo spremno, orkestarski prostor takozvana "orkestarska rupa", gdje je smješten naš sjajni Crnogorski sifonijski orkestar, scenografija, kostimi, a cijelo osoblje pozorišta nam je stavljeno na raspolaganje. Vođeni rukom eksperta za Pučinijevu muziku maestra Alberta Veronezija, uz glumačke zadatke Andrea Tokija, proces je tekao jako prirodno, uz veliku radost svih aktera i međusobno poštovanje. Publika je taj trud i ljubav prepoznala i nagradila stajaćim ovacijama sve tri večeri.

Rođeni ste u Bijelom Polju, a stičete priznanja i slavu u inostranstvu na prestižnim pozornicama. Koliko vam znače nastupi u Crnoj Gori i da li bi željeli da ih bude više?

Naravno. Posebna je emocija kada sam kod kuće, u svojoj zemlji i pjevam svojoj publici.

Dolazite iz male sredine, koja gotovo da nema nikakvu "opersku tradiciju". Koliko je teško bilo uklopiti se u velike sredine i zahtjevne sisteme koji su vam otvorili vrata? Je li talenat dovoljan?

Dolazim iz male sredine koja me je makismalno podržala i kojoj sam jako zahvalna. U toj maloj sredini sam naučena da talenat nije ništa bez rada, upornosti i velike želje. Školujući se i radeći u velikim gradovima, metropolama, uživajući u njihovom kulturnom bogatstvu, uvijek sam vođena željom za napretkom.

Imate li kontakata i saradnju sa operskim pjevačicama iz Crne Gore koje kao i vi grade uspješne karijere u svijetu. Razmišljate li o nekim projektima koji bi pomogli da opersko pjevanje bude pristupačnije mladim ljudima u Crnoj Gori?

Sa zadovoljstvom mogu reći da je mnogo divnih vokala koje Crna Gora ima. Sa mnogim koleginicama sam već sarađivala u organizaciji KotorArta, Muzičkog centra Crne Gore, Operosa opera festivala. Svaki solo pjevač iz Crne Gore se trudi da pomogne da klasično pjevanje bude rasprostranjenije i zainteresuje što veći broj publike. Posebno sam ponosna na svaki uspjeh moje koleginice ili kolege, jer to je uspjeh svih nas.

Kako ste se opredijelili za ovaj poziv i je li odluka bila teška, s obzirom na to da ste znali da kod nas nema mnogo prostora za napredovanje i nastupe? To je značilo velika odricanja, odvojenost od porodice...

Uz veliku podršku moje porodice koja je prepoznala moj talenat i zaljubljenostu u scenu, muziku i umjetnost nijesam uopšte razmišljala o svom putu kao putu odricanja, već ulaganja. Konstantna želja za napredovanjem vodila me ka konstantnom usavršavanju. Mogućnosti su se otvarale, a ja bila spremna da ih prihvatim sa najiskrenijom radošću.

Inovacije i originalni pristupi klasičnim djelima i interpretacijama su imperativ na sceni. Kakav je vaš pristup, da li više volite klasični pristup operskoj režiji ili ste za novo "čitanje"?

Imala sam priliku da radim klasične, ali i moderne postavke opera. Jednak su mi izazov.

Šta volite da slušate privatno?

Jazz.

Koliko mlad čovjek koji gradi karijeru u ovom poslu ima vremena za privatan život, jer se sati i sati provode u vježbanju i pripremama za nastupe i imajući na umu "nomadski" način života?

Biću iskrena, nije lako graditi karijeru, a da privatan život ne pati. A isto tako nije lako ići protiv sebe i svog talenta i želje, a da privatan život ne pati. Moja porodica i partner, kao i meni bliske osobe su pune razumijevanja i podrške, na čemu sam im neizmjerno zahvalna.

Da li ste to tako zamišljali ili su vaša očekivanja o načinu života i rada na raznim scenama i sa raznovrskim umjetnicima i pedagozima, bila dugačija?

Moja potreba za pjevanjem je bila toliko jaka da sam znala da sve što mi se nalazilo na putu kao prepreka ili iskušenje moram pobijediti, da moram istrajati. Pjevanje je zaista nešto čime je prožeto cijelo moje biće. Znala sam da ću na tom putu koji sam odabrala izvući mnogo pozitivnih saznanja i znanja. Novi jezici, kulture, kolege, profesori, tehnike, usavršavanja, scene, putovanja, samo su neki primjeri.

Šta preporučujete mladim ljudima koji se odluče da školuju glas? Kakvu perspektivu imaju i šta mogu očekivati i kod nas i u inostranstvu?

Sigurna sam da neko ko poželi da se bavi ovom umjetnošću, iako dolazi iz sredine u kojoj nije razvijena operska tradicija, ukoliko u to istinski vjeruje i uloži svu svoju energiju i trud u tu želju, uspjeh može biti zagarantovan. Ipak, ono što balkanske zemlje, nažalost, izdvaja od ostatka svijeta, to je da je potrebno mnogo više ulaganja, upornosti i vjere u sebe, da bi se došlo do krajnjeg cilja. Iskreno se nadam da će ova produkcija opere "La Boheme" ohrabriti one koji ovim pozivom požele da se bave, a da će im CNP, ukoliko nastavi sa postavljanjem operskih produkcija u narednim sezonama, pružiti priliku da u svojoj zemlji stanu na "daske koje život znače".

Biljana Babović