Ranka Perović [ Portal RTCG ]

Čaroban vokal

Lična karta: Olivera Tičević, sopranistkinja

Rođenu Bjelopoljku koja svojim čarobnim glasom osvaja svjetske prijestonice još od osnovne škole su zanimale muzika i gluma. Danas, dok na sceni izvodi operske arije, svaki djelić njenog bića potvrđuje da je to što je odabrala solo pjevanje za nju bila prava odluka. Naša sopranistkinja Olivera Tičević koja živi u Oslu kaže da je život kao opera - svaka scena nosi svoje tonove radosti, izazova i tuge.

Njen moto je da se ne zaustavlja na jednom akordu, već da pleše kroz sve note života sa strašću i hrabrošću. Uvijek se trudi da bude dirigent svog sopstvenog puta vođena ljubavlju, istraživanjem i neprekidnim rastom. Što je čini srećnom, šta odmah može da je  oraspoloži i nasmije, gdje je u djetinjstvu najviše voljela da provodi vrijeme Olivera Tičević otkriva u Ličnoj karti.

Putovanja su sastavni dio naših života. Da li je neko mjesto probudilo nešto novo u Vama i gdje ste se najbolje osjećali?

Zadržala sam dječiju radoznalost, te me uvijek raduje mogućnost putovanja. Put počinje već kada se raspitujem o destinaciji i pravim planove koje muzeje i galerije ću obići, koju lokalnu hranu ću probati i kakvim čudima arhitekture ću se diviti. Putovanja nas obogaćuju na pasivan način, jer nepoznata sredina predstavlja izazov za sva čula i obradu novih informacija. Ako moram da izdvojim samo jedno - onda je to Japan. To je bila prilika da se upoznam sa jednom drugačijom kulturom. Ne mogu se u jednoj rečenici navesti sve ljepote te zemlje. Uživala sam u arhitekturi, hrani, drugačijim običajima i njihovim instrumentima. Volim da slušam i iskustva i priče prijatelja o egzotičnim i dalekim zemljama, kao i da gledam putopisne emisije.

Šta najčesće donosite sa putovanja?

Obično donosim suvenire koji su karakteristični baš za zemlju koju sam posjetila. Na primjer, ove nedjelje sam gostovala u Švajcarskoj i morala sam se vratiti sa sirom i čokoladom. Volim da sa sobom ponesem male komade kulture i tradicije koje mogu podijeliti sa svojim prijateljima i porodicom, a istovremeno se podsjetiti na nezaboravna iskustva sa putovanja.

Kako provodite vrijeme u Oslu?

Vrijeme u Oslu provodim sa suprugom i prijateljima istražujući sve što ova živopisna prijestonica ima da ponudi. Oslo se opisuje kao 'najnovija prijestonica nordijske kulture', a to je zbog bogatstva različitih aktivnosti. Volim da istražujem inovativnu arhitekturu i svjetske muzeje poput MUNCH i Narodnog muzeja, koji su nedavno otvoreni i predstavljaju nezaobilazne destinacije za ljubitelje umjetnosti. Oslo takođe nudi moderne barove i restorane gdje se možete opustiti i uživati u lokalnoj kuhinji. Pored toga, nezaobilazno je istražiti čarobne obalne dragulje i umirujuću prirodu koja je lako dostupna iz Osla. Sve u svemu, Oslo je grad koji ima nešto za svakoga i uvijek mi pruža nezaboravno iskustvo.

Predstava o sreći se razlikuje od osobe do osobe. Kako je zamišljate, šta Vas čini srećnom?

Sreća za mene predstavlja harmoniju u bliskim odnosima sa porodicom i prijateljima, kao i pronalaženje zadovoljstva u svakodnevnom životu. Unutrašnji mir i spokoj dolaze mi kroz usklađenost sa sopstvenim vrijednostima i ciljevima, dok putovanja, upoznavanje novih kultura i postizanje ličnog i profesionalnog napretka dodatno doprinose mojoj sreći.

Šta odmah može da Vas oraspoloži i nasmije? A iznervira i naljuti?

Dječiji osmjeh, spontani gestovi ljubaznosti ili neočekivani komplimenti mogu vrlo lako da me razvesele. S druge strane, situacije koje me iznerviraju i naljute obično su vezane za nedostatak poštovanja, nepravednost ili neiskrenost.

Šta najviše volite kod sebe, a šta baš i ne?

Jedna od stvari koje najviše volim kod sebe je moja sposobnost da budem empatična i da se lako povežem sa drugima. Smatram da je važno biti prisutan za druge i pružiti podršku kad je to potrebno. Takođe, cijenim svoju upornost i posvećenost. Bez obzira na prepreke, uvijek se trudim da ostanem fokusirana i radim na ostvarenju svojih snova. Ponekad umijem da budem impulsivna i da ne promislim dobro, prije nego što odreagujem posebno kada su u pitanju dugoročni ciljevi i proces ličnog razvoja. Mada, što sam starija trudim se da radim na tome i da češće praktikujem introspekciju.

Greška koja Vas je promijenila ili nečemu naučila?

Greška koja me zaista promijenila i donijela dublje razumijevanje bila je kada sam prebrzo donosila zaključke o ljudima, na osnovu prvog utiska ili površnih informacija. Ova greška me naučila da je svaka osoba priča za sebe, koja zaslužuje pažljivo sagledavanje i razmatranje. Sada se trudim da budem otvorenija i da ljudima pružim priliku da pokažu svoju pravu prirodu prije nego što donesem konačan sud. Kroz ovu grešku sam stekla dublje razumijevanje ljudske prirode i naučila da je važno dati ljudima prostora da budu ono što jesu.

Kakvi ste kad Vam je dosta svega?

Tada osjećam emotivnu iscrpljenost i potrebno mi je vrijeme da se odmorim i oporavim.Važno mi je da pronađem načine da se izrazim i oslobodim nakupljenih emocija, bilo kroz umjetnost ili razgovor sa najbližima. Kroz ove tehnike sam naučila da je važno prepoznati kada mi je potrebno vrijeme za sebe . Tada dajem sebi dozvolu da se brinem o svom emocionalnom blagostanju.

Kako bi opisali sebe u par riječi?

Ako treba sebe da predstavim u najboljem svijetlu, rekla bih vedra, vrijedna, odana, ambiciozna i emotivna.

Šta nikada ne opraštate drugima?

Opraštanje je kompleksan proces, a svako od nas ima svoje granice i vrijednosti koje određuju šta smo spremni da oprostimo, a šta ne. Ja lično ne opraštam nedostatak iskrenosti i poštenja. Za mene je važno da ljudi budu otvoreni i iskreni u komunikaciji, jer to stvara osnovu za zdrav odnos.

Gdje ste u djetinjstvu najviše voljeli da provodite vrijeme?

Rado se sjećam zlatnog doba djetinjstva. Porodični rituali, proslave, okupljanja, naša porodična kuća u kojoj mogu da galamim i ćutim, sve te neprocjenjive uspomene i stabilnost svakodnevnih ritmova su bili čvrst oslonac za moja dalja životna putovanja. Zahvalna sam roditeljima što su mi omogućili da lako otplovim iz te sigurne luke, jer znam da uvijek imam gdje da se vratim.

Šta ste iz perioda kada ste bili dijete zadržali do danas?

Ljepotu radoznalosti i maštanja. Radoznalost i otvorenost prema novim iskustvima i dalje me karakterišu i podstiču na stalni rast i razvoj.

Što biste rekli samoj sebi kao djevojčici, iz današnje perspektive?

Uživaj u svakom trenutku i ne zaboravi da cijeniš male radosti života. Neka ti maštovitost bude vodič kroz svijet, a osmijeh tvoje najjače oružje. Vjeruj u sebe, sanjaj velike snove i nikada ne prestaj da se trudiš da ostvariš svoje ciljeve.

Omiljena knjiga, pjesma, film?

Knjiga „Čovječanstvo: istorija koja uliva nadu“ holandskog istoričara Rutgera Bregmana, jer brani tezu da nam je dobrota u genima. Mislila sam da je to samo moja utopija. Naravno, uvijek se rado vraćam „Aleksandrijskom kvartetu“ Lorensa Darela. Bilo bi ostvarenje sna da tumačim ulogu Justine u operi koja bi u četiri čina predstavljala iste događaje iz četiri ugla.

Šta Opera predstavlja za Vas?

Opera mi omogućava da se izrazim na najdublji mogući način, prenoseći složene emocije i priče putem mog glasa. Kroz operu, imam priliku da tumačim različite likove i istražujem širok spektar ljudskih iskustava. Takođe, opera predstavlja i izazov. Zahtijeva ogroman nivo discipline, posvećenosti i tehničke vještine. Ali upravo taj nivo izazova čini operu toliko uzbudljivom i ispunjavajućom za mene kao umjetnicu.

Da li ste oduvijek željeli da se bavite operskim pjevanjem?

Oduvijek sam zaljubljena u scensku umjetnost. Moja primarna želja je bila da se bavim glumom. Ipak otkrivši svoje vokalne sposobnosti, premda sam jako mnogo voljela muziku od malena, shvatila sam da bi bilo sjajno spojiti teatar i muziku upisivanjem studija solo pjevanja. Profesorica Marina Cuca Franovic jedan je od glavnih “krivaca” za tu moju odluku. Odvažno i bez previše spoznaje o tome šta me čeka, prilično naivno, otišla sam na prijemni ispit Fakulteta muzičke umjetnosti u Beogradu, štaviše dok u to vrijeme nijesam dovoljno ni poznavala opersku umjetnost. Imala sam tu sreću da su članovi komisije na mom prijemnom ispitu pored talenta prepoznali moju tada još neosviješćenu ljubav prema ovoj umjetnosti.

Nastupali ste u mnogim svjetskim metropolama i prestižnim dvoranama. Gdje ste se i zbog čega najbolje osjećali?

Svaki nastup predstavlja svojevrstan izazov i teško je izdvojiti samo jedan, jer svaki od njih ima poseban značaj za mene. Međutim, mogu pomenuti neke koji su imali poseban uticaj na moj dalji razvoj kao umjetnika. Primanje nagrade Austrijske barokne akademije za najperspektivnijeg izvođača omogućilo mi je čast da nastupim u Mocartovoj kući u Beču. Zahvaljujući istoj nagradi dio sam projekta “Queen Christina” koji predstavlja saradnju sa švedskom kraljevskom porodicom za koju sam imala čast i da pjevam, a kao dio istog projekta nastupala sam i u Japanu. Posebno bih istakla svoj operski debi u Crnoj Gori, tokom Festivala Operosa, gdje sam se ulogom Despine u operi 'Cosi fan tutte', prvi put predstavila publici u našoj zemlji kao operska pjevačica. Takođe, ne mogu da ne pomenem ulogu Muzete u 'Boemima', koju sam izvodila u Crnogorskom Narodnom pozorištu. Naravno, ne smijem zaboraviti ni svoj internacionalni debi u Ciriškoj operi, u okviru produkcije 'Geschichte erzählen die Zauberflöte', gdje sam igrala ulogu Pamine. Sve ove prilike bile su dragocjene i doprinijele su mom umjetničkom rastu i razvoju.

Šta smatrate najvećim uspjehom u karijeri?

Najveći uspjeh je uvijek trenutak kada osjetim da sam svojim radom doprinijela stvaranju predstave ili koncerta koji je duboko dirnuo publiku i ostavio trajan utisak. Vidjeti kako moj doprinos utiče na ljude, inspiriše ih ili ih navodi na razmišljanje, za mene predstavlja vrhunac mog profesionalnog putovanja. To iskustvo mi pruža nevjerovatno zadovoljstvo i potvrdu da sam odabrala pravi put u svom umjetničkom izražavanju.

Da li imate želju da se, osim operskog pjevanja, bavite još nečim?

Iako sam veoma zahvalna što imam priliku da se bavim operom, takođe osjećam duboku strast prema drugim umjetničkim formama i interesovanjima. Pored opere, voljela bih da istražim i razvijem svoje talente u drugim oblastima umjetnosti, kao što su gluma i ples. Takođe, jako bih voljela da se više posvetim i humanitarnom radu, jer smatram da je važno dati nazad zajednici i doprinijeti boljitku drugih ljudi.

Koji je Vaš životni moto?

Život je kao opera - svaka scena nosi svoje tonove radosti, izazova i tuge. Moj moto je da se ne zaustavljam na jednom akordu, već da plešem kroz sve note života sa strašću i hrabrošću. Uvijek se trudim da budem dirigent svog sopstvenog puta, vođena ljubavlju, istraživanjem i neprekidnim rastom. Moj cilj je da svaki dan bude novo muzičko remek-djelo, doprinoseći harmoniji svijeta oko mene.