B.B.

"Radovan III" između crkava: Humor kao kritika stvarnosti

Na sceni između crkava u Budvi sinoć je izvedena predstava “Radovan III“ Dušana Kovačevića, u dramatizaciji Vesne Radovanović i režiji Vita Taufera. Predstava je treću godinu zaredom okupila brojnu publiku, koja je s velikom pažnjom pratila ovu savremenu reinterpretaciju jednog od najpoznatijih tekstova srpske dramske književnosti.

Ova predstava je premijerno izvedena na XXXVII festivalu Grad teatar povodom obilježavanja 50 godina od nastanka drame “Radovan III“, a ujedno predstavlja koprodukcijski projekat JU Grad teatar Budva i Narodnog pozorišta Sombor.

"Reditelj Vito Taufer donio je svježe čitanje kultnog teksta, naglašavajući njegovu univerzalnost i aktuelnost. U dramatizaciji Vesne Radovanović, predstava dobija savremeni izraz, oslanjajući se na oštar humor i društvenu kritiku koja karakteriše Kovačevićev opus. Glumačka postava, predvođena istaknutim članovima ansambla Narodnog pozorišta Sombor, iznijela je dinamičnu i snažnu izvedbu, balansirajući između satire i tragike svakodnevice u kojoj se Radovan kao lik, simbol prosječnog čovjeka u apsurdnim okolnostima, prepoznaje i danas. Publika je izvedbu ispratila aplauzom i ovacijama, potvrđujući da ova adaptacija klasika ima i umjetničku snagu i relevantnu društvenu poruku", navode u saopštenju Grad teatra.

U razgovoru nakon predstave, glumci su podijelili svoje impresije, profesionalne izazove i razmišljanja o temama koje se otvaraju na sceni. Glumica Biljana Keskenović, koja tumači ulogu Rumenke, naglasila je težinu i dubinu procesa rada na predstavi, posebno zbog načina na koji se nasilje tretira na sceni.

"Na početku smo počeli raditi i ja sam bila malo iznenađena. Zapravo, reditelj je insistirao da to nasilje zaista ne bude onako kako smo ga ranije viđali, komično. Sjećamo se - dva, tri šamara, pa ide dalje. Međutim, u ovom slučaju, Radovan brutalno bije Rumenku, tuče je, zlostavlja. Ona to trpi, ali lanac se ne prekida. To se prenosi na djecu, a djeca kasnije takođe nastavljaju. Dakle, bilo je zahtjevno. Proces je bio vrlo ozbiljan i studiozan”, kazala je Keskenović i dodala da joj je važno što je njen lik konačno dobio punu prisutnost na sceni.

Na pitanje da li pozorište i danas ima moć da izazove promjene, Keskenović je izjavila:

“Vjerujem i nadam se da umjetnost može promijeniti nešto. Ako ne vjerujemo u to, teško je raditi ovaj posao. Uvijek se nadam da postoji bar jedan čovjek u publici koji će izaći drugačiji poslije predstave", kazala je glumica.

Glumac Lazar Nikolić, koji je tumačio ulogu s izraženim komičnim elementima, istakao je da je priprema bila posebno izazovna zbog izvornog teksta.

“Bilo je teško jer na početku nisam znao zašto da se uhvatim. U originalu, Dušan Kovačević je pisao ekavicom. Ali kad sam razmislio, moj lik je za mene bio došljak u tuđem gradu. U kafani, gledajući svog gazdu kako se ponaša, postaje prototip tog istog gazde i onda djeluje na okolinu. Tu se otvara prostor za moj karakter”, kazao je Nikolić i podcrtao univerzalnost poruke.

Govoreći o nasilju koje je prikazano na sceni, Nikolić je dodao da je nasilje veliki problem na Balkanu, ali i šire.

„Ljudi su izgubili vezu sa dušom, ljubavlju, vjerom. To nas udaljava jedne od drugih. Rješenje je u radu na sebi, samopoznaji i povratku suštini”, kazao je Nikolić.

Za scenografiju predstave je zadužen Lazar Bodroža, kostimografiju Biljana Grgur. Originalnu muziku za predstavu komponovali su braća Robert Pešut Manjifiko i Aleksandar Pešut Shatz. Lektor je dr. Dejan Sredojević. Inspicijent je Zoran Vučković, a sufler Ninoslav Vranić.

U predstavi igraju: Ninoslav Đorđević (Radovan III), Biljana Keskenović (Rumenka), Marija Maša Labudović (Georgina), Danica Grubački (Katica), Srđan Aleksić (Stanislav), Nemanja Bakić (Jelenče), Lazar Nikolić (Kelner), Pavle Popović (Vasilije) i Dejan Pletikosić, Vladimir Broćilović, Igor Pekanović, Dejan Vuković, Andrej Todorović (Vilotići).
Pres-služba “Grada teatra”