S. Vulić [ glazba.hr ]

Predstavljamo Buzdoštrigun i pjesmu Vrozi balaju

Evo konačno Fog Frog Doga iliti Branka Dragičevića u novoj inkarnaciji Buzdoštrigun i albuma Vrozi balaju

I to kakvoj… „Ni me tila“ kreće kao nježna gitarska mediteranska – slobodno se može kazati i meditativna – tema koja u nastavku dobiva tipičnu „fogfrogovsku“ trasžanrovsku nadgradnju koja u sebi ima i mrve psihodelične ambijentalnosti te „razlomljenu“ melodioznost koja savršeno liježe uz ostrvsku čakavštinu kakvu dobro znamo iz radova Valentina Boškovića. „Pusti me spin“ – kao „something completely different“– kreće kao jazzy-funk vođen gitarom uz raskošnu zvučnu paletu s notom ambijentalnosti naglašenu zvukom vibrafona koja prevladava u drugom dijelu pjesme, dok su „Ralje“ sjajan novi prilog pjesmarici dalmatinsko/mediteranskog – uslovno rečeno – alter popa. Uz izvrsne gitarske akcente, upečatljive unisone dionice i očekivanu diskretnu „nadgradnju“ koja se lijeno vuče u podlozi.

„Sfinga“ je iskorak u novi žanrovski prostor kao lepršavi melodiozni komad rasnog popa s duhovitim tekstom koji slikovito opisuje post-turističku stvarnost Supetra na isteku sezone, sjajnom gitarom i atmosferom koja priziva i karipske stilizacije koje su nekad davno na albumu Pelican West proslavili zaboravljeni Haircut 100. „Vanvanvanvan“ je minijatura sročena kao kabaretski mediteranski broj koji slavi utemeljitelje dalmatinske šansone, Fiamenga, Runjića, Zuppu, Tomu Bebića, dok je „Vrozi balaju“ (ili, kako bi se na kontinentu reklo “vragovi plešu”) novi melodiozni biser okađen dalmatinskim spleenom sa sjajnom zvučnom slikom. Baš kao i „Zolnji guc bibite“ (iliti “Zadnji gutljaj pića”) koji se ogleda u melodiku znanu sa dalmatinskih plesnih večeri, ogrnutu blagim začinom karipskih stilizacija.

„Eno tunj“ je zarazna lepršava, fankom začinjena, tema na temu „ribanja i ribarskog prigovaranja“ s duhovitim tekstom i sjajnom gitarom; naprosto jedna od onih pjesama koja mami osmijeh i služi kao jutarnja dizalica u najtmurnije dane. Zaključna „Lavandin“ (ili umivaonik) svojevrsni je sublimat svega što se već čulo: dalmatinske/mediteranske melodioznosti, lucidnih muzičkih detalja i „broškoga“ teksta.