S. Vulić [ ravnododna.com ]

John C. Reilly (Mr. Romantic) ‘What’s Not to Love?’

Mr. Romantic živi u kutiji koju napušta za vrijeme predstave tokom koje mora nekoga natjerati da se u njega zaljubi kako se ne bi morao vratiti u kutiju.

John C. Reilly jedan je od omiljenih karakternih glumaca svoje generacije, čovjek čija osobnost probija kroz ekran u tolikoj mjeri da ga je gotovo nemoguće ne voljeti. Ali u svojoj vodviljskoj predstavi “Mr. Romantic” sada pretvorenoj i u album koji je pod upravo tim imenom snimio “What’s Not to Love?”, isti taj John C. Reilly upravo agresivno traži ljubav.

Reillyjeva sklonost muzici je već poznata, glumio je Deweyja Coxa u “Walk Hard” parodiji na biografiju Johnnyja Casha, ali i sve druge filmove o muzičarima i tamo je zapjevao na soundrtracku, a mnogi još bolje pamte njegovu izvedbu “Mr. Cellophane” u Oskarom, za najbolji film, nagrađenom mjuziklu Roba Marshalla “Chicago”, pa tako ne bi trebalo čuditi i to da se njegova predstava sastoji od cijelog niza muzičkih numera koji većinom dolaze iz tzv. Velike američke pjesmarice, niti to da je Mr. Romantic tu muziku odlučio objaviti i u obliku nosača zvuka.

“What’s Not to Love?” koncipiran je prema tezi predstave, a to je da je riječ o liku koji živi u kutiji iz koje biva ispušten kako bi izveo svoj show, a ako tokom nastupa pronađe nekoga ko će ga voljeti zauvijek, ne mora se vratiti u kutiju. Kako bi postigao željeni cilj, Mr. Romantic pjeva svoje romantične pjesme i u tom okviru ovaj album se pojavljuje kao pomalo neobična zvjerka – nešto što je istovremeno album obrada standarda i konceptualni album.

Koncept je objašnjen u uvodnoj numeri koji je zapravo obrada deep cuta Toma Waitsa “Just Another Sucker on the Wine”, instrumentala sa albuma “Swordfishtrombones” koji zvuči kao da ga sviraju pijani i/ili mamurni članovi limenog orkestra .

To je tek jedna od tri pjesme iz Waitsove pjesmarice koje je Reilly uvrstio u svoj show. Tu su još i divna minijatura “Johnsburg, Illinois” kojoj Mr. Romantic daje narativni spin u kojemu se junak pjesme nalazi u zatvoru, te “Picture in a Frame” s albuma “Mule Variations” iz 1999. godine. Ove pjesme samo potvrđuju da opus Toma Waitsa može ravnopravno stajati već sad uz neke od najvećih klasika američke muzike.

Osim Waitsovih, ovdje ćete čuti i, na primjer, “You Don’t Know Me”, country standard Eddyja Arnolda i Cindy Walker koji je popularizovao Ray Charles na svom albumu “Modern Sounds in Country and Western Music” prije više od šezdeset godina, pa i još starija “La vie en rose” Edith Piaf koju Reilly izvodi u verziji sa stihovima prevedenim na engleski jezik.