B.Bu. [ Blic ]

HOLIVUDSKA GLUMICA

Andželina Džoli: Vjerujem u prednost muzičke terapije

Poznata holivudska glumica ispričala je kakvo je iskustvo tumačiti čuvenu Mariju Kalas u biografskom ostvarenju reditelja Pabla Laraina.

Kada je prije mnogo godina upoznala reditelja Pabla Laraina i rekla mu koliko ga poštuje kao filmskog reditelja, holivudska glumica Andželina Džoli nije ni slutila da će joj se nakon toliko vremena obratiti sa ponudom da u njegovom najnovijem filmu „Marija” glumi čuvenu opersku divu Mariju Kalas.

- Veoma ozbiljno je shvatio proces audicije, što cijenim. On zaista želi da se uvjeri da je umjetnik spreman za ulogu i da razumije posao. Takođe, veliki sam obožavalac djela scenariste Stivena Najta. Mnogo je hrabrosti u izborima koje su obojica napravili u svom pripovijedanju, što mnogo govori o tome koliko su sposobni - rekla je Džolijeva.

- Ovo nije bila samo prilika da ispričam priču o Mariji Kalas, ženi koja mi je zanimljiva i do koje mi je stalo, već priliku da sarađujem sa rediteljem koji će glumca povesti na nezaboravno putovanje. Sviđa mi se što je bio strog prema meni! On je režiser iz snova i željela bih da radim sa njim iznova i iznova – navodi.

Muzika je bila život Marije Kalas
Larain je od Džolijeve očekivao da pjeva, pa je pripremu shvatila veoma ozbiljno. Išla je na časove pola godine, učila je i italijanski, kako bi razumjela operu…

- Kada počneš da glumiš, uvijek te neko pita: „Znaš li da jašeš konje? Možeš li da govoriš ovaj jezik?” i kao mladi glumac kažeš „da” svemu. Onda odeš kući i pomisliš: „Oh, moram da naučim!” Kada je Pablo rekao: „Znaš li da pevaš?”, mislila sam: „Naravno, malo”. Ali, kako mi je rekao: „Moraš da naučiš da pevaš operu da bih mogao ti kažem kada smo blizu...“, bilo je mnogo više od toga da razumem Mariju Kalas i da budem u stanju da igram lik. Muzika je bila njen život, kao i en odnos prema njenom glasu i njenom telu, sposobnost da peva, prisustvo na sceni i komunikacija sa publikom - objašnjava glumica koju je publika zavoljela devedesetih kao Laru Kroft.

Na pitanje kakvo je bilo iskustvo da nauči da pjeva na taj način, odgovara da je to bila terapija za koju nije znala da joj je potrebna.

- Izazov nije bio tehničke prirode, već emocionalno iskustvo pronaći svoj glas, biti u svom tijelu, izraziti se. Morate dati svaki dio sebe. Kada operski pjevači izraze bol, to nije mala, to je najveća dubina. Zahtijeva sve što imate, vaše cijelo tijelo i da budete što otvoreniji i glasniji.

Veličina i osjećaj opere
Holivudska diva sada doživljava operu potpuno drugačije, uživa u njoj i pušta da je obuzme.

- Ima nešto u operi što ranije nisam razumjela. Mislim da je ponekad vidimo kao elitističku stvar koja je odvojena od nas. Možda morate da prođete kroz određene stvari u životu koje imaju toliku dubinu bola ili ljubavi, pa da razumijete i veličinu i osjećaj opere – objašnjava ova glumica ističući da je ovo iskustvo za nju i kao umjetnika i kao ljudsko biće bilo dragocjeno jer se nije bavila muzikom toliko u životu.

- Kao i mnogi roditelji, često slušam ono što drugi žele. Sebi nikada nisam dala muziku i pustila sam je da izmakne iz mog života. Zaljubila sam se u to da budem ponovo uvedena u muziku na tako kompletan način, da budem okružena muzičarima, da budem na snimanju sa drugim pijanistima, pjevačima, cijelim orkestrom. Osjećala sam samo zahvalnost što sam se ponovo probudila i zaista vjerujem u prednost muzičke terapije ovih dana.

Kada je stajala na nekim od kultnih lokacija, kako kaže, osjećala se kao najsrećniji umjetnik na svijetu. Jedno je imati scene u kojima umjetnik izražava emocije i bol, a drugo biti okružen muzičarima koji sviraju bol.

Marija je moj partner u ovom filmu
Uz pomoć tehnologije, Džolijev glas je kombinovan sa Marijinim.

- Dobra vijest o igranju ove uloge je da niko ne očekuje da pjevate Mariju Kalas jer niko na svijetu ne može nju da interpretira, zar ne? Niko u njeno vrijeme nije mogao da joj parira i bio bi zločin ne imati njen glas u ovom filmu, jer je na mnogo načina prisutna. Ona mi je bila partner i odradile smo ga zajedno. Bila mi je velika čast.

Instinkt za preživljavanje brilijantne glumice
Nikada ranije nije tumačila izvođača. I što je više razumijevala Marijine izbore prilikom tumačenja likova poput Ane Bolen, postajala je veća obožavateljka operske dive, koju sada naziva brilijantnom glumicom.

Kako kaže, jako je srećna što je imala priliku da je pokaže kao ljudsko biće. Posebno je počela da je poštuje kada je saznala kolika je bila Marijina dioptrija i da je bez naočara bila skoro potpuno slijepa, a nije smjela da ih nosi na sceni, jer je to bilo neprihvatljivo.

- Kada to shvatite, vidite koliki je bio njen instinkt za preživljavanje. Nije samo da je htjela da bude ovakva diva, morala je da preživi i da radi duplo više. Mariju je u pjevanje kao mladu gurnula majka, a kada je mogla da pruži sve što je imala i da bude najbolja, prenijela je ljudima nešto što je bilo isceljujuće. Ali kako je starila i pravila izbore u svom životu, ta ista publika ju je kaznila što više nije mogla da radi umjesto njih. Trpjela je ogroman pritisak. I mislim da je bila veoma osjetljiva osoba - istakla je Džolijeva.

Oštre kritike muškaraca
Na pitanje da li je ovo još jedan primjer da uspješne žene trpe oštrije kritike od muškaraca.

- Radila je veoma naporno svoj posao. Shvatila je da ako stane ispred ljudi, mora biti što bliže savršenstvu. Dala je sve što je imala boreći se kroz različite situacije u životu. Nije bilo lako imati majku koja vas proziva i govori da niste dovoljno dobri. Ne mogu to da zamislim, jer mi je ljubaznost moje majke veoma pomogla da budem dobra u životu.

Na kraju, Džolijeva definiše da film „Marija” govori o odnosu čuvene operske dive prema sopstvenom glasu i bolu i njenoj dubokoj ljubavi. A njena prava ljubav bila je njena muzika.