Tufik Softić

Krađa oružja iz vojnog skladišta nikada nije procesuirana

Iako je vojna bezbjednost praktično sve otkrila, do danas nije poznato zbog čega niko nije procesuiran u vezi sa velikom krađom pištolja u kasarni u Kumboru.

Dobro obaviješteni sagovornik Portala RTCG kaže da je krajem devedesetih godina, kada se krađa oružja u kasarnama dešavala, ona u stvari predstavljala "organizovani posao“.

"U kasarni u Kumboru nestalo u jednoj takvoj akciji čak četrdeset pištolja "CZ 99“, u to vrijeme najnovijih na tržištu. Vrijednost ovih pištolja tada je bila oko hiljadu i po do dvije hiljade eura po komadu. Ova pljačka je obavljena vrlo organizovano, u sprezi kriminalaca, pripadnika vojske i jednog pripadnika hercegnovske policije“, naveo je taj sagovornik.

Po njegovim riječima, kasnijom operativnom obradom jedan od pištolja ukradenih u Kumboru - pronađen je u Novom Sadu.

Tvrdi da su zapravo svi ti pištolji završili u kriminalnom miljeu u Beogradu i Novom Sadu. Samo je ovaj slučajno pronađen prilikom privođenja jednog kriminalca. Sa pištolja su bili izbrisani brojevi, ali je vještačenjem utvrđeno da je upravo to jedan od ukradenih iz kasarne u Kumboru.

"Skladište je obijeno rezačem za metal i zatim preko ograde kasarne, prema Kumboru i Đenovićima, prebačeno vani, gdje je čekalo auto. Tadašnja vojna bezbjednost je sve dokazala, ko je učestvovao iz kasarne, koja kriminalna grupa je bila uključena u pljačku, koje bio sa njima u sprezi iz hercegnovske policije. Pitanje je samo zašto to nikada nije procesuirano“, kaže naš dobro obaviješteni sagovornik.

Podsjeća i na veliki krađu "škorpiona“, automatskih pištolja, iz kasarne u Nikšiću, koji su završili kod kriminalaca unutar Crne Gore i u beogradskom podzemlju. Vrijednost tih pištolja u tom trenutku je orhanizatorima mogla da donese veliki profit.

Ovaj sagovornik je ranije za naš portal kazao da šverc oružja ne prestaje, jer je to vrlo unosan biznis.

Ipak, Crna Gora je, prema njegovim riječima, uglavnom tranzitno područje, odnosno raskrsnica za šverc naoružanja svih vrsta koje iz Bosne i Hercegovine, Kosova, i Albanije, odakle putuje dalje prema zapadnoj Evropi, gdje je njegova cijena čak i tri do četiri puta veća nego kod nas.

"Razlog je jednostavan. Crna Gora je sa jedne strane malo tržište, između ostalog i za pištolje, dok sa duge strane cijena pištolja i drugog oružja u zapadnoj Evropi je mnogo veća, čak tri ili četiri puta nego kod nas“, kaže ovaj sagovornik.

Da su pištolji tražena roba na crnom tržištu govori i slučaj kada je albanska policija jednom prilikom davno zaplijenila na sjeveru te susjedne države, na graničnom prelazu kod Kukeša, čak 100 komada pištolja skrivenih u jednom kamionu, i uhapsila četvoricu albanskih državljana koji su pokušali da oružje prošvercuju sa Kosova u Tiranu.

Švercovani pištolji bili su bili marke "Mini blov". Albanski mediji takođe su pisali kao duže vreme cvjeta šverc pištolja, i da se najčešće švercuju i pistolji "Bereta" i "Zastava".

Naš sagovonrik je ranije objasnio koji su bili omiljeni pištolji pojedinih crnogorskih, kao i kriminalaca u regionu i koliko su oružja imali u posjedu.

Jedan od njih je, prema njegovim riječima, imao čak četiri skupocjena pištolja i jedan lovački karabin, a njegov omiljeni pištolj je bio “Jeriho”, devet milimetara, izraelske proizvodnje.

Pored ovog, bio je u posjedu kolta “Smit venson”, zatim pištolja “Bereta” 9 mm, kao i “Rugera 357 – magnum”, lovačkog karabina “Crvena zastava”, tipa vinčester, kao i da je, osim za kolt, u to vrijeme imao dozvolu crnogorske policije za sve to naoružanje.

“To je već druga tema i duga priča o sprezi kriminalaca i tadašnjih vlasti, ali ostaće potpuno nejasno zašto nije proceuiran slučaj krađe pištolja iz kasarne u Kumboru. Nekada se zbog gubljenja jednog metka dizala galama u vojsci, a krađa 40 pištolja je tako olako zaboravljena i zataškana. Ostalo je do danas bez odgovora pitanje zbog čega", pojašnjava sagovornik Portala RTCG.