B.Bu. [ RTS ]

SAVJETI STRUČNJAKA

Osam stvari koje treba reći kada vas neko laže

Kada vas neko do koga vam je stalo laže, vjerovatno ćete se osjećati izdano, bijesno – a možda čak i glupo, jer kako ste uopšte mogli biti tako lakovjerni? Ako postoji ikakva nada ili želja da popravite vezu, moraćete da razgovarate – i zato je važno šta ćete reći u takvoj situaciji.

Kada uhvatite nekoga u laži, način na koji mu pristupite dramatično će uticati na to kako će reagovati. Stručnjaci savjetuju da je najbolje smanjiti pritisak i ne optuživati ga eksplicitno da je lažov. Blag pristup je obično mnogo produktivniji od optuživanja. Veća je vjerovatnoća da ćemo lažova natjerati da prizna kada se osjeća bezbjedno, a ne kada je satjeran u ćošak.

Imajući to u vidu, šta tačno treba reći kada nekoga uhvatite u laži, po savjetu stručnjaka:

„Znam da neće biti prijatno da razgovaramo o ovome, ali je važno.“

Pokažite da tražite činjenice, a ne da želite da progonite lažljivca. To znači pokazati radoznalost, biti direktan, ali smiren.

Brojna istraživanja pokazuju da su ljudi mnogo spremniji da istupe ako osjećaju da imaju posla sa poštenim sagovornikom.

Na primjer, razgovor započeti ovako: „Moram da pomenem nešto što me muči“ ili „Osjećam se obaveznim da ovo pokrenem.“ To je mnogo moćnije nego, recimo, početi izjavom: „Znam da si lagao/la prošle nedjelje“, čime će se malo postići osim što će drugu osobu uvesti u odbrambeni režim.

„Nešto mi nije jasno – molim te, reci mi ponovo šta se dogodilo u subotu uveče.“

Ako još niste otkrili istinu, isprobajte „pristup lijevka“. Počnite sa širokim, otvorenim pitanjima prije nego što postanete konkretniji.

Umjesto da kažete: 'Jesi li vidio/la Sašu u subotu?', bilo bi bolje: 'Da li je moguće da si vidio/la Sašu u subotu?' To pomaže ljudima da osjete da razjašnjavaju detalje situacije, a ne da priznaju laž, što znači da je veća vjerovatnoća da ćete dobiti cijelu priču.

„Pomozi mi da razumijem šta se ovdje dešava.“

Ovo je još jedan primjer smirenog, otvorenog pristupa koji ne stvara utisak da drugu osobu smatrate lažovom. Možete to formulisati i ovako: „Mislim da ne shvatam šta se dogodilo. Možeš li da mi pomogneš da razumijem šta je bilo?“

Obično, kada ljudi lažu, pretpostavljaju da će druga osoba povjerovati u to, a ovakvo pitanje signalizira da se niste 'upecali'. Ponekad će udvostručiti napore da vas ubijede i nastave sa laganjem, a ponekad će preći na drugu varijaciju laži. Ali više puta će shvatiti da je priznavanje laži najefikasniji način da se nastavi razgovor.

„Zaista si ljubazna što to kažeš, ali znamo da to nije istina.“

Jedan od glavnih razloga zašto ljudi lažu – posebno žene – jeste da održe koheziju u vezama do kojih im je stalo. Možda žele da ubijede svog partnera ili, koliko god to pogrešno bilo, vjeruju da njihova laž poboljšava vezu, zato ne bi trebalo da ih odgurnete, jer im to nije bio cilj.

Blag pristup je obično mnogo produktivniji od optuživanja
Savjet je da se odgovori tehnikom komunikacije koja se zove 'empatična tvrdnja': razumijevanje osjećanja, potreba ili želja druge osobe dok izražavate sopstvene. Na primjer: „Cijenim što si mi rekao/la da izgledam kao maneken, dušo, ali znam da su moji najbolji dani sada iza mene.“ Dakle, počinje se sa empatičnom izjavom da bi se izbjeglo da se osjeti uvrijeđenom, a zatim se iznosi svoja poenta.

„To što si rekao/la je bilo impulsivno.“

Mladi ljudi često lažu jer su nesigurni – i nećete nikuda stići ako ih u tom trenutku optužite. Umjesto toga, kasnije, kada su na sigurnom mjestu gdje se osjećaju prijatno, možete pokrenuti temu: „Možda si malo pretjerao/la sa onim što si ranije rekao/la.“

Ne optuživati, već otvoriti razgovor i stvoriti priliku za lični rast.

„Ovo se ne poklapa sa onim što si ranije rekao/la.“

Kada koristite ovaj pristup, ne nazivate nekoga direktno lažovom. To je jednostavno otvoreno priznanje da se ono što se sada govori ne poklapa sa onim što je ranije rečeno. To omogućava nekome da ispravi situaciju, i najčešće se dešava da će priznati istinu.

„Evo jedne stvari koju znam.“

Ako ste već isprobali druge tehnike i sagovornik neće da prizna – ali sigurno znate da laže – možete da upotrijebite „stratešku upotrebu dokaza“. Formulišite to ovako: „Dozvoli mi da ti kažem nešto što sigurno znam.“

To mijenja dinamiku moći i lažovu daje do znanja da možda već znate istinu, ili veliki dio istine. Tada je veća vjerovatnoća da će odustati i neće istrajati u laži.

„Veoma je važno da imamo iskren odnos, i želim da budem iskren/a sa tobom. Nadam se da ćeš i ti biti iskren/a sa mnom.“

Bez obzira sa kim razgovarate – sa svojim djetetom, sa emotivnim partnerom, sa rođakom – odnos će procvjetati samo ako je zasnovan na iskrenosti. Nema potrebe da birate riječi: Ako nekoga uhvatite u laži, podsjetite ga da je iskrenost temelj povjerenja i poštovanja i nešto čemu oboje treba da se posvetite.

Iskrenost je navika koja zahtijeva vježbu, a ponekad je teško to učiniti. Što više vježbamo, to više možemo da prevaziđemo te teškoće.