Sanja Tomović

Hrabrost iskovana u vatri

Crna Gora ovih dana gori od primorja do Podgorice, suočavajući se sa velikim izazovom požara koji prijete domovima, prirodi i životima. U ovoj nevolji, svi smo sada ujedinjeni, vatrogasci, građani i nadležne službe, boreći se zajedno da sačuvamo ono što nam je najdragocjenije.

Iako Mojkovac trenutno nema požara, lokalna Služba zaštite i spašavanja broji deset vatrogasaca, koji su ipak poslali trojicu svojih kolega da pomognu kolegama u Podgorici, gdje je situacija posebno alarmanta. Ovaj gest dovoljno govori o empatiji i solidarnosti koju ovi ljudi svakodnevno pokazuju, dok se svi zajedno suočavamo sa vatrom koja guta sve pred sobom.

"Potrebna su nam još najmanje dva vatrogasca - spasioca. Vozila su nam stara, dva su starija od pedeset godina, ali radimo koliko možemo. Ovaj posao moraš voljeti, biti fizički izdržljiv i psihički jak, jer sve što zatekneš na terenu od izvlačenja povrijeđenih do mrtvih, ili stradale djece što je posebno potresno do pustoši koju vatra ostavlja iza sebe. To sve ostavlja traga, na dušu čovjekovu, ali mi radimo i ne odustajemo", kaže za portal RTCG, komandir Službe zaštite i spašavanja Mojkovac, Marinko Medojević.

Iako u Mojkovcu trenutno nema požara, dio ekipe je poslat u Podgoricu da pomogne kolegama. Najveći lokalni rizik, ističe Medojević, dolazi od zapaljenja suve trave na nepokošenim livadama.

"Ljudi odu da čiste imanja, zapale suvu travu i to se pretvori u ozbiljan problem. Imali smo nekoliko manjih požara , ali smo ih brzo lokalizovali. Međutim, sada nam veliki izazov predstavlja dostava vode na planinama, Sinjajevini, Bjelasici i Prošćenskim planinama, pa sve do seoskih domaćinstava koja su imala svoje bazene, voda je što bi rekli pobjegla, oni nisu priključeni na gradski vodovod i mi smo im jedina nada", kaže Medojević.

Ove ture često traju satima zbog loših puteva, a stara vozila se mogu pokvariti u svakom trenutku.

"Nama je prioritet gašenje požara, ali ne možemo ignorisati ljude koji ostanu bez vode i traže pomoć. Ipak kada se preklopi intervencija na požaru i potreba za vodom, postaje fizički nemoguće biti na oba mjesta u isto vrijeme ", rekao je Medojević.

On ističe da ovaj posao nije za svakoga, vatrogasac mora biti fizički izdržljiv i psihički stabilan, spreman da u svakom trenutku reaguje.

"Vatrogasac ne smije biti labilan. Nekad izvlačite povrijeđene iz saobraćajnih nezgoda, nekad stradalu djecu, što je posebno emotivno. To ostavlja traga na čovjeku . Nedavno smo imali slučaj utapanja u rijeci Tari, takve situacije su traumatične. Za mene od kada sam u ovo službi najteže je bilo tražiti djecu koja su sa majkom stradala u Tari, prije neku godinu. Znaš da ih nećeš naći žive, a ipak tražiš i nadaš se", priča Medojević.

U ovoj službi imaju i dobrih vijesti, dobili su nova odijela , opremu za gašenje šumskih i požara u zatvorenom prostoru, pa čak i čamac i opremu za rad na vodi.

" To nam je velika pomoć. Sada imamo kvalitetniju zaštitu, ali vozila su i dalje najveća slabost. Stara su i nikad ne znamo kada će i gdje otkazati", ističe Medojević.

Obuka za vatrogasce, smatra, mora trajati duže, najmanje tri mjeseca.

" To je uglavnom sada nekoliko dana, i to nije dovoljno. Svaki vatrogasac mora proći sve, od gašenja požara i prve pomoći do upotrebe planinarske opreme. Ovaj posao se mora voljeti. Nije dovoljno samo doći u smjenu, moraš biti spreman da ustaneš i kada nisi na poslu, da rizikuješ i kad je najteže", podsjeća Medojević.

Plate su, kaže, skromne i na istom nivou već tri godine, iako su troškovi života značajno porasli. Uprkos tome, vatrogasci svoj posao obavljaju savjesno i odgovorno uvijek spremni da se odazovu pozivu, bilo da su u smjeni ili ne.

Najveći problem ostaju stara vozila i ograničeni budžet.

"Opština nas podržava koliko može, ali realno, nemamo mogućnosti da kupimo nova vozila, a potrebna su nam. Apelujem na nadležne, posebno na Ministarstvo poljoprivrede , da obezbijede jedno vozilo i vozača samo za dostavu vode domaćinstvima na katunima. Mi hoćemo da pomognemo, ali nama je prioritet zaštita i spašavanje, a vode nema, suša je, stoka pati, a i rizik od požara raste. Ovo je težak, opasan , ali izuzetno human poziv. Najveća nagrada je kada ti čovjek priđe , pogleda te u oči i ti u tom pogledu vidiš zahvalnost i olakšanje. Tada znaš da tvoj trud , besane noći i rizik nisu bili uzalud. Možda ne možemo uvijek spasiti sve, ali svaka ugašena vatra, svako spašeno drvo ili životinja, svaka kap dostavljena onome kome je potrebna i svaki spašeni život vrijede više od svega. To je ljepota ovog poziva i razlog zbog kojeg ga, uprkos svemu, i dalje radimo sa ponosom", zaključio je Medojević.
Vatrogasci Mojkovca, i širom Crne Gore, ovih dana, uprkos skromnim uslovima i ogromnim izazovima, pokazuju da posao koji vole, u koji ulažu srce, i snagu može spasiti mnogo više od imovine. To su istinski heroji našeg vremena, hrabri ljudi koji bezuslovno koračaju kroz dim i plamen, štiteći živote, istovremeno rizikujući sopstvene.