Milica Durković

Dvije prosječne zarade za osnovne potrebe

Za dostojanstven život četvoročlane porodice danas su potrebne dvije prosječne zarade. Dok akcija limitiranih cijena više ne važi, građani strahuju da će se poskupljenja samo nastaviti i da će teret inflacije dodatno pritiskati njihove budžete. Na to ukazuju podaci Centra za edukaciju, informisanje i sindikalna istraživanja (CEISI), prema kojima je potrošačka korpa 2.010 eura. Iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) upozoravaju da čak 70 odsto domaćinstava ima manji priliv od tog iznosa.

Prema podacima CEISI-ja, ukupna vrijednost potrošačke korpe je 2.010 eura i obuhvata deset osnovnih kategorija troškova. Najveći udio i dalje zauzima hrana – za četvoročlano domaćinstvo izdvajanja iznose 630 eura, što je u odnosu na prvi kvartal povećanje od 15 eura, odnosno 2,44 odsto.

Iz USSCG poručuju da su za zadovoljenje osnovnih životnih potreba potrebne dvije prosječne zarade.

"Međutim, čak 70 odsto domaćinstava ima manji priliv od iznosa sindikalne potrošačke korpe. Preko 100.000 zaposlenih prima zaradu do 800 eura, od čega 30.896 zaposlenih prima minimalac od 600 eura, a 58.917 u rasponu 600–800 eura", saopštili su iz USSCG za Portal RTCG. 

Inflacija u Crnoj Gori na godišnjem nivou iznosi 4,2 odsto, što je najviše u regionu. Prema ocjeni ekonomskog analitičara Predraga Zečevića, glavni razlog nije uvozna inflacija, već ponašanje domaćih aktera.

„Riječ je prije svega o pohlepi trgovaca, distributera, preprodavaca, pa čak i domaćih proizvođača. Oni su nerealno visoko podigli cijene svojih proizvoda i usluga, koristeći smanjen nadzor i činjenicu da potrošači moraju da kupuju osnovne artikle bez obzira na cijenu“, objašnjava Zečević za Portal RTCG. 

Podatak da su četvoročlanoj porodici potrebne dvije prosječne plate za osnovne potrebe, Zečević smatra realnim.

"Jedna prosječna plata nije dovoljna za elementarne troškove života – od hrane i stanarine, do režija i školskih obaveza. Tek sa dvije prosječne plate porodica može pokriti osnovne potrebe. To pokazuje da, i pored rasta zarada, standard građana ostaje pod pritiskom“, ističe on.

Rizik postoji, ali nema očekivanog pogoršanja

Na pitanje o daljem pogoršanju ekonomske situacije, Zečević odgovara da rizik uvijek postoji, posebno ako se nastavi praksa neosnovanog dizanja cijena.

„Međutim, sa sadašnjim punjenjem budžeta, fiskalnom stabilnošću i rastom plata, ne očekujem dramatično pogoršanje. Ključni izazov je obuzdavanje nerealnih poskupljenja i jača kontrola na tržištu, prije svega kroz nastavak akcije Limitirane cijene“, zaključuje Zečević.

Nominalni rast plata i penzija ne mijenja činjenicu da kupovna moć pada

Da jedna prosječna plata nije dovoljna za elementarne troškove života , smatra i ekonomski analitičar Vasilije Kostić. 

Podatak da su četvoročlanoj porodici potrebne dvije prosječne plate za osnovne troškove, Kostić opisuje kao „sliku boljeg života koji se stalno servira javnosti, a koji se zapravo udaljava što mu se više približavamo“.

"Dvije prosječne plate jedva pokrivaju troškove osnovnih potreba građana pa veliki dio stanovništva inklinira siromaštvu a ne boljem životu kako se želi predstaviti. Nažalost taj proces se produbljuje i nikakva nominalna argumentacija o rastu plata i penzija ne pomaže. Pad kupovne moći građana je očigledan i tu ne treba posebno velika analiza", kazao je Kostić u razgovoru za Portal RTCG.  

Poseban primjer je, ističe, rast cijena nekretnina, koji pokazuje da se problemi produbljuju u cijelom sistemu.

"Zar neko može i pomisliti da se taj eksponencijalni rast može dešavati sam od sebe i nezavisno od drugih elemenata privrednog sistema", istakao je Kostić. 

Inflacija se, kako naglašava, može posmatrati kao tjelesna temperatura – kada odstupa od normale, ona je simptom bolesti, a što duže traje, ukazuje na ozbiljnije oboljenje.

Crnogorska ekonomija je, kaže Kostić, „inficirana“ i spoljnim i unutrašnjim faktorima.

Crna Gora uvozi inflaciju kroz potrošnju uvoznih proizvoda i usluga, dok na rast cijena utiču i geopolitičke tenzije i kretanja na svjetskim tržištima. Presudni su, ipak, kaže Kostć, unutrašnji faktori: rast plata, penzija i javne potrošnje bez rasta produktivnosti, slaba domaća proizvodnja, sezonska privreda zavisna od turizma, neefikasna država, niska konkurentnost i ograničeno tržišno takmičenje.

„Nije pravo pitanje kako nastaje inflacija – to je odavno jasno – već kako je suzbiti. Nažalost, Vlada se bavi objašnjavanjem, a ne rješenjima“, ocjenjuje Kostić.

Stale akcije limitiranih cijena 

Od maja na policama prodavnica više nema proizvoda na kojima je ograničena marža. Akcija limitiranih cijena obuhvatala je veliki broj proizvoda iz sindikalne potrošačke korpe. Građani su kupovali osnovne životne namirnice po nižim cijenama. To je uslijedilo nakon što je CEISI, u avgustu 2024. godine, uputio dopis Ministarstvu ekonomskog razvoja, tražeći da se obuhvati lista od 135 prehrambenih artikala i proizvoda za ličnu i kućnu higijenu.

Ovakav potez dao je rezultate i kratkoročno smanjio troškove, smatraju iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore. 

Ipak, poručuju, problem visokih cijena ne može se riješiti isključivo ovakvim mjerama.

Apeluju na donosioce odluka da razmotre mogućnost ograničavanja cijena osnovnih namirnica kako bi se ublažili efekti inflacije i pomoglo najugroženijima.

USSCG ističe da je pored akcije limitiranih cijena potrebno uključiti i druge mehanizme zaštite, jer je jasno da se cijene neće vratiti na nivo od prije nekoliko godina.

"Ključno je omogućiti ulazak novih aktera na tržište kako bi se povećala konkurencija i pojačala tržišna utakmica među trgovinskim lancima", istakli su oni. 

Takođe, smatraju da država mora da razmotri ponovno vraćanje robnih rezervi za osnovne životne namirnice.

"Time bi se izbjegla zavisnost od uvoza u nepredviđenim okolnostima, poput pandemije COVID-19", ukazuju iz USSCG. 

"Divljanje" cijena umanjuje efekte rasta plata

Pred nama je ozbiljna borba, a samo udruženim snagama i uz aktivnu podršku donosioca odluka možemo zaustaviti divljanje cijena, poručuju iz USSCG.

Kako dodaju, rast cijena tokom protekle dvije godine umanjio je efekte povećanja zarada ostvarenih kroz programe „Evropa sad 1“ i „Evropa sad 2“.

Govoreći o poređenju sa regionom, ekonomski analitičar Predrag Zečević navodi da je životni standard u Crnoj Gori viši nego u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji, a naročito u odnosu na Kosovo i Albaniju.

„To je posljedica programa Evropa sad, koji je povećao plate i donekle ublažio udar inflacije. Posebno je značajno da je Crna Gora u bivšoj Jugoslaviji imala niži standard u odnosu na Srbiju i BiH, a danas ih je prestigla“, naglašava on.

Ekonomski analitičar Vasilije Kostić saglasan je da nominalno Crna Gora trenutno stoji bolje od većine zemalja regiona (izuzev Hrvatske i Slovenije), jer je prosječna plata viša nego na primjer u Srbiji. Ali, suštinsko pitanje je kupovna moć – koliko za taj novac može da se kupi.

"Cijene u Crnoj Gori nijesu niže od onih u Srbiji, posebno kada su u pitanju proizvodi za ličnu potrošnju“, kaže Kostić.

Zbog toga, realna slika je, kaže Kostić, drugačija. On upozorava da nije ključno kako trenutno stojimo, već kuda idemo: „Kod nas se negativni trendovi ne pokušavaju usporiti, već se produbljuju, pa je pitanje gdje ćemo biti za pet godina.“