A.M. [ RTS ]

Krv Amerikanca koji je sebi godinama ubrizgavao zmijski otrov dovela do razvoja univerzalnog protivotrova

Krv jednog Amerikanca, koji je gotovo dvije decenije namjerno sebi ubrizgavao zmijski otrov u kontrolisanim dozama, dovela je do razvoja nevjerovatno efikasnog protivotrova, za koji naučnici kažu da nema presedana.

Antitijela pronađena u krvi Tima Frida štite od fatalnih doza otrova širokog spektra zmijskih vrsta, za razliku od postojećih terapija koje moraju biti specifične za svaku vrstu zmije.

Zato bi Fridova 18-godišnja misija ubrizgavanja otrova mogla predstavljati veliki korak ka pronalasku univerzalnog protivotrova za sve zmijske ujede – od kojih godišnje širom svijeta umre oko 14.000 ljudi, dok tri puta više njih pretrpi trajne posljedice ili amputaciju, prenosi RTS.

Ukupno, Frid je preživio više od 200 ujeda i sebi ubrizgao preko 700 doza otrova koje je sam pripremao – od nekih od najsmrtonosnijih zmija na svijetu poput mambi, krajtova, tajpana i kobri.

Prvobitno je sa cijelim poduhvatom počeo jer je želio da ojača imunitet i zaštiti se dok rukuje zmijama, snimajući svoje eksperimente i dijeleći ih na Jutjubu.

Međutim, bivši mehaničar kamiona kaže da je ubrzo „potpuno zeznuo stvar“, kada su ga dva uzastopna ugriza kobre dovela u stanje kome.

„Nisam želio da umrem. Nisam želio da izgubim prst. Nisam želio da propustim posao“, ispričao je za BBC.

Kasnija motivacija mu je postala razvoj boljih terapija za ljude širom svijeta.

„To je postao način života i nastavio sam da pomjeram granice koliko god sam mogao – zbog ljudi koji su hiljadama kilometara daleko i koji svakog dana umiru od ujeda zmija“, kaže Frid.

Ka univerzalnom protivotrovu

Danas se terapije protiv zmijskog ujeda proizvode tako što se male količine otrova ubrizgavaju u životinje, poput konja. Njihov imuni sistem tada proizvodi antitijela koja se mogu koristiti za liječenje ljudi.

Međutim, protivotrov mora tačno odgovarati konkretnom otrovu, jer se toksini u ugrizu mogu razlikovati između zmija – čak i unutar iste vrste.

Na primjer, protivotrov za ujed indijskih zmija manje je efikasan protiv zmija sa Šri Lanke, iako je riječ o istoj vrsti.

Zato je tim naučnika počeo da traži tzv. širokoneutralizujuća antitijela – ona koja ne ciljaju specifične dijelove otrova, već one zajedničke za čitave klase toksina.

Tu se pojavljuje dr Džejkob Glenvil, izvršni direktor biotehnološke kompanije „Sentivaks“, koji je kontaktirao Frida.

„Odmah sam pomislio – ako je iko na svijetu razvio ova antitijela, to je on. Pozvao sam ga i rekao: 'Ovo će možda zvučati čudno, ali volio bih da dobijem malo tvoje krvi'“, prisjeća se Glenvil.

Guje na meti

Istraživanje je fokusirano na porodicu guja (Elapidae) – u koju spadaju koralne zmije, mambe, kobre, tajpani i krajtovi.

Guje uglavnom koriste neurotoksine, koji paralizuju žrtvu i dovode do smrti tako što zaustavljaju mišiće neophodne za disanje.

U studiji je obuhvaćeno 19 vrsta guja koje je Svjetska zdravstvena organizacija označila kao jedne od najsmrtonosnijih na planeti. Naučnici su zatim počeli da analiziraju Fridovu krv u potrazi za zaštitnim mehanizmima.

Njihov rad, objavljen u časopisu Cell, identifikovao je dva širokoneutralizujuća antitijela koja mogu da ciljaju dvije klase neurotoksina. Zatim su dodali i treću supstancu koja neutrališe još jednu klasu toksina, stvarajući snažan „koktel“.

U eksperimentima na miševima, ovaj koktel omogućio je životinjama da prežive fatalne doze otrova iz 13 od 19 testiranih zmija, a pružio je djelimičnu zaštitu i kod preostalih šest.

Glenvil objašnjava da je ovakav spektar zaštite bez presedana, kao i da koktel štiti i od vrsta za koje trenutno ne postoji protivotrov.

Šta sa ljuticama?

Naučnici sada rade na daljem usavršavanju antitijela i razmatraju dodavanje četvrte komponente u koktel – koja bi omogućila kompletnu zaštitu protiv svih guja.

Međutim, postoji još jedna velika porodica zmija – ljutice (Viperidae), koje koriste hemotoksine. Za razliku od neurotoksina, hemotoksini napadaju krv i razaraju crvena krvna zrnca.

U ljutice spadaju zvečarke, poskoci, šarke i druge vrste.

U ukupnom zbiru, zmije koriste oko deset različitih klasa toksina, uključujući i citotoksine – koji direktno uništavaju ćelije.

„Mislim da ćemo u narednih 10 do 15 godina imati rješenje koje efikasno djeluje protiv svih ovih klasa otrova“, kaže profesor Piter Kvong sa Univerziteta Kolumbija, jedan od članova istraživačkog tima.

A do tada, potraga za antitijelima se nastavlja – u uzorcima krvi Tima Frida.