L.V.

Kako su Bavarci povratili tron - Bajernova reakcija, Kejnov prvijenac i magiči Olise

Bajern iz Minhena osvojio je titulu prvaka Njemačke, što predstavlja prvi veliki trofej u karijeri Harija Kejna.

Minhenski klub je propustio priliku da matematički obezbijedi titulu na terenu u subotu, kada je Jusuf Paulsen postigao gol u sudijskoj nadoknadi i donio Lajpcigu remi 3:3.

Međutim, pošto je Leverkuzen u nedjelju nije uspio da pobijedi Frajburg, Bajern sada ima nedostižnu prednost od osam bodova na vrhu tabele, uz još dvije utakmice do kraja sezone.

Leverkuzen je uspio da se vrati nakon zaostatka od 2:0 i dođe do remija 2:2 na stadionu Europa-Park, zahvaljujući izjednačujućem pogotku Jonatana Taa u 93. minutu. Ipak, nisu uspjeli doći do pobjede, a izgubljeni bodovi otvorili su vrata šampionskog slavlja u Minhenu.

Leverkuzen je prethodne sezone prekinuo Bajernovu decenijsku dominaciju u njemačkom fudbalu, osvojivši Bundesligu bez poraza, uz dodatni trijumf u DFB-Pokalu pod vođstvom Ćabija Alonsa.

Bajern je reagovao dovođenjem Vensana Kompanija na mjesto trenera prošlog ljeta, nakon što je sa Barnlijem osvojio Čempionšip u sezoni 2022/23, ali potom ispao iz Premijer lige.

Ovo je prvi trofej u profesionalnoj karijeri napadača Harija Kejna, koji tokom 16 godina u Totenhemu i sa reprezentacijom Engleske nije uspio da osvoji nijedno takmičenje, uprkos brojnim rekordima koje je postavio. Takođe, nije uspio da stigne do trofeja ni u prvoj sezoni u Bajernu — sve do sada.

Iako su ponovo šampioni Njemačke, Bajern nije briljirao u ostalim takmičenjima: eliminisani su u četvrtfinalu Lige šampiona od Intera, a u DFB-Pokalu su ispali još u osmini finala, i to upravo od Leverkuzena u decembru.

Kompani miran, Upamekano moćan, Olise fantastičan

Bajern iz Minhena još uvijek nije na nivou dominacije iz sredine prošle decenije — nisu ove sezone ostavili takav utisak, niti su bili značajan faktor u evropskom fudbalu.

Ipak, sezona 2024/25 predstavlja jasno poboljšanje. Najvažnije — ponovo su prvaci Njemačke. Leverkuzen je ove sezone oslabio, ali i dalje predstavlja izuzetno talentovanu ekipu i najjačeg rivala kojeg je Bajern imao posljednjih godina — a Bavarci su ih uspjeli relativno lako zadržati iza sebe.

Ali upravo ti sitni detalji najbolje govore o uticaju Vensana Kompanija na ovu ekipu i o stvarnoj vrijednosti njihove sezone.

Ukoliko pobijede u preostale dvije utakmice, Bajern će ostvariti svoj najveći broj bodova od 2020. godine. Takođe imaju priliku da prvi put u posljednjih pet godina postignu više od 100 golova u jednoj bundesligaškoj sezoni.

Atmosfera oko kluba djeluje znatno mirnije i pogodnija za napredak otkako je Kompani preuzeo tim. Turbulencije iz ere Tomasa Tuhela sada su samo sjećanje, kao i brojni konflikti koji su se javno odvijali pred nacionalnim medijima. Belgijanac se pokazao politički mudrim, nikada nije izlazio izvan okvira svog posla — njegova smirenost i skromnost postale su ključna, ali često zanemarena osobina.

On je „shvatio“ — razumio je društvenu dimenziju vođenja Bajerna na način na koji to neki njegovi prethodnici nisu. Njegovo ophođenje s medijima bilo je za svaku pohvalu. Njemački mediji su uvijek spremni da zgrabe negativnu priču, pad forme ili kontroverzu, ali iako je bilo nekoliko takvih trenutaka ove sezone, nijedan nije bio Kompanijev proizvod.

Na terenu, pojedinačni napredak igrača svjedoči o njegovom radu. Džamal Musijala imao je najproduktivniju sezonu u karijeri, iako ju je prerano završio zbog povrede. Jošua Kimih je ponovo zablistao nakon povratka u sredinu terena. Dajo Upamekano se nametnuo kao moćan defanzivac u grupi igrača kojima je bio potreban takav lider.

A Majkl Olise bio je pravo otkrovenje.

Iako je Bajern za njega izdvojio veliki novac, malo ko je vjerovao da može da ostavi ovakav trag u Bundesligi. Danas ima ozbiljnu kandidaturu za igrača godine u njemačkom prvenstvu.

Možda je najbolji opis ove sezone da je ona prvi korak na putu povratka velikom Bajernu. Zaustavljen je višegodišnji pad forme — koji je, prema analitičkim podacima, počeo mnogo prije nego što je titula konačno izgubljena — a klub je sada okrenut ka naprijed. Ima još prostora za napredak, i biće potrebna pojačanja tokom ljeta, ali temelj sa kog će se to graditi sada izgleda stabilnije nego godinama unazad.

Hari Kejn: Konačno šampion

Napokon, Hari Kejn je osvojio prvi veliki trofej u karijeri. U 31. godini i nakon skoro 600 utakmica na klupskom nivou, Kejn je postao šampion jedne lige.

Njegov boravak u Njemačkoj bio je neobičan od samog starta. Sama ideja da Kejn, utjelovljenje sjevernog Londona, dođe u Bavariju zvučala je čudno — i skoro dvije godine kasnije, utisak je i dalje sličan.

Osim toga, izabrao je nezgodan trenutak da se pridruži Bajernu, što je uticalo kako na način na koji je dočekan u Njemačkoj, tako i na način na koji ga treba procjenjivati. Bundesliga sve teže privlači elitne igrače u punoj snazi karijere, čak i Bajern ima problema sa tim. Zato je dolazak Harija Kejna iz Totenhema kao već formirane zvijezde bio svojevrstan presedan.

Noć kada je stigao u klub — u crvenom Audiju — dočekale su ga stotine navijača ispred Sabener Štrase, mnogi od kojih su prethodno satima pratili njegov let iz Engleske. Kejn je postao najskuplji igrač u istoriji njemačkog fudbala — i tako je i tretiran.

Ali to je trajalo samo nekoliko mjeseci, prije nego što je postao meta kritika. Njegov golgeterski učinak — koji se podrazumijevao — ubrzo je pao u drugi plan. Fokus se preusmjerio na to kakve golove daje i protiv koga ih postiže.

Jesu li dosuđeni penali bili previše brojni? Možda je bilo previše laganih popodneva protiv Bohuma, Holštajn Kila i Darmštata? Takva gunđanja nikada nisu u potpunosti nestala, a Kejna uvijek samo nekoliko utakmica bez gola dijeli od oštrog, sumnjičavog teksta u njemačkoj štampi.

To je druga strana života u Bundesligi. Za igrača Kejnovog kvaliteta i klase, razlike među timovima otvaraju prostor za nagomilavanje golova i asistencija u velikim količinama. Cijena za to jeste pretjerano fokusiranje na svaku manu.

U Totenhemu, rijetko koji njegov promašaj ostajao je upamćen, dok su najbolji trenuci dobijali najviše pažnje. U Bajernu je taj odnos obrnut — golovi i dobre partije često prolaze neopaženo, kao nešto što se podrazumijeva, dok se svaka greška i slabija utakmica analiziraju u detalje.

Osvojena titula u Bundesligi to neće promijeniti. Kada slavlje utihne, i dalje će se preispitivati Kejnova vrijednost u presudnim trenucima, kao što će se recimo opet spominjati šansa koju je poslao u stativu u prvoj utakmici četvrtfinala Lige šampiona protiv Intera.

Nije to nešto što je rezervisano samo za njega. Takvi su standardi u Bajernu, i svaki napadač koji je u posljednjim decenijama nosio taj dres bio je podložan istom tretmanu. U neku ruku, to znači da je Kejn stalno na suđenju — ne kod saigrača ili trenera, već kod medija.

Takva negativnost se, donekle, može i očekivati. Ipak, često se zanemari ono što funkcioniše, kao i izazovi koji dolaze s tim da budeš napadač Bajerna u ovom konkretnom trenutku.

U sezoni 2023/24, Kejnova golgeterska forma preživjela je disfunkcionalnost tima. Bajern nije bio bolji od onoga što njihova treća pozicija na tabeli sugeriše, i da su imali manje zaokruženog napadača, njihovi nedostaci — posebno u napadu — bili bi mnogo očigledniji. Kejnova pouzdanost dala im je priliku da se bore, naročito u Evropi.

Ove sezone, Kejn je korišćen na drugačiji način. Njegove pozicije prijema lopte bile su dublje, a koristio se i kao strijelac, i kao kreator, i kao igrač za zadržavanje posjeda. Ugrađen je u strukturu ekipe na način na koji recimo Robert Levandovski nikada nije bio — i služio je kao sredstvo za kompenzaciju slabosti na drugim pozicijama.

Da, imao je teških perioda u posljednjih osam mjeseci — sedmica u kojoj nije dao gol protiv Ajntrahta, Aston Vile i Leverkuzena tretirana je kao potpuni haos — ali Kejnov doprinos nikada nije zavisio isključivo od golova.

U tom smislu, naročito u posljednjih 12 mjeseci, Kejn je bio pravi napadač na pravom mjestu. Krilni igrači Bajerna više nisu ono što su bili. Osnova veznog reda još uvijek je u prelaznoj fazi. Ipak, Vensan Kompani je uspio da izvuče maksimum — dijelom i zahvaljujući širini Kejnove igre, i njegovoj sposobnosti da se uklopi sa ključnim igračima poput Džamala Musijale i Majkla Olisea.

Ako se pogleda šira slika, Kejn je imao i simboličku vrijednost. U odnosu na sopstvenu istoriju, Bajern danas ima manje zvijezda. Musijala je čudo od igrača, a Kimih, Nojer i Miler su ikone njemačkog fudbala, ali malo ko iz sadašnjeg sastava bi našao mjesto u najboljoj postavi svijeta. Možda Olise na rubu toga, zdrav Alfonso Dejvis bi bio u konkurenciji — ali to je sve.

U ovoj fazi karijere, vjerovatno ni Kejn ne bi ušao u taj idealni tim, ali i dalje je vrhunski igrač, igrač kojeg bi u startnu postavu stavilo 97% svjetskih klubova, i koji i dalje pripada A-listi svoje generacije.

Za Bajern, postojala je vrijednost u tome da ga imaju baš sada. Bio je izvor golova, naravno, ali i sigurnosti — jedan od onih igrača koje klub može da pošalje na teren da protivniku podsjeti ko je gazda: finansijski, taktički i istorijski.

To je vrijednost koju je teško kvantifikovati, ali dovoljno je prisjetiti se dvomeča osmine finala Lige šampiona protiv Leverkuzena. Bajern je prošao sa ukupnih 5:0, dijelom zbog Kejnovih golova (po jedan u svakoj utakmici), ali i zbog onog neizbježnog osjećaja — da kada je najvažnije, Bajern pobjeđuje. Pitajte samo Borusiju Dortmund.

Taj autoritet je posljednjih godina oslabio. Kejn je bio jedan od onih koji su pomogli da se plamen zadrži živim tokom ove prelazne ere.

Pitanja o njegovoj karijeri svakako će ostati. Da li je predugo ostao u Totenhemu? Da li je mogao ranije da pređe u superklub i sačuva više svježine? Možda. Ali to su rasprave za neki drugi dan.

Danas je jedino važno da Hari Kejn konačno ima medalju koju njegova karijera — i standardi koje je postavio — nesumnjivo zaslužuju.