Luka Vlaisavljević

Isaka više nema - živio Voltemade

Kada je Aleksander Isak odlučio da nakon dvije godine pod svjetlima Sent Džejms parka spakuje kofere i pređe u Liverpul, nije to bila samo transfer priča vrijedna naslovnih strana.

Bio je to trenutak u kojem su „Svrake“ morale da se suoče s onim što je decenijama bila srž kluba – sa identitetom centarfora. U gradu koji i danas nosi mitove o Džekiju Milburnu, Malkolmu Mekdonaldu i Alanu Šireru, svaki odlazak prvog napadača ostavlja ožiljak. A kada taj odlazak podrazumijeva prelazak u Liverpul, velikog rivala sa sjeverozapada Engleske, pitanje identiteta postaje još bolnije.

Edi Hau i uprava Njukasla našli su se u ne baš idealnoj situacji.

Sa jedne strane, bilo je jasno da Šveđanin više neće obući crno-bijeli dres.

Sa druge, morali su da pokažu da su spremni da se bore za igrača koji je u kratkom vremenu postao simbol novog talasa na Sent Džejms parku. Navijači Njukasla možda su navikli na padove i razočaranja, ali nikada ne opraštaju kada im se čini da klub olako pušta svoje idole.

Navijači i kult centarfora

Ono što izdvaja Njukasl od većine engleskih klubova nije samo broj titula ili finansijska moć – već odnos grada i navijača prema fudbalu. Kada se govori o strasti i odanosti, često se kao primjer navode navijači Borusije Dortmund ili Napolija, ali popularni "džorždiji" (nadimak za stanovnike grada, koji imaju maltene i svoju verziju engleskog jezika( ne zaostaju ni korak. Upravo zato, pitanje centarfora u Njukaslu nije samo fudbalsko, već i kulturološko.

"Svrake“ su decenijama idolizovale svoje špiceve. Od Džekija Milburna, čija je statua i danas ispred stadiona, preko Malkolma Mekdonalda – Supermeka, sve do Alana Širera, čovjeka koji je postao sinonim za klub. U tom nizu je i Isak, igrač koji je donio novu energiju i vjeru da Njukasl može da se bori rame uz rame sa elitom Premijer lige.

Zato nije ni čudo što je odlazak u Liverpul doživljen kao izdaja. Da je klub samo tako raširio crveni tepih i pustio Šveđanina da prošeta do Enfilda, uprava bi se suočila sa gnjevom koji bi dugo odjekivao po tribinama Sent Džejms parka.

Potraga za nasljednikom

Najveći problem, međutim, nije bio sam Isakov odlazak, već pitanje ko će ga zamijeniti. U Premijer ligi nema vremena za eksperimente, a novi napadač morao je da bude igrač koji neće pokleknuti pred teretom očekivanja.

Jedno od imena koje se spominjalo bilo je Hugo Ekitike, francuski napadač iz Ajntrahta Frankfurta. Povezivan je sa Njukaslom, ali je na kraju završio baš u Liverpulu – paradoks koji je dodatno pojačao gorčinu na sjeveroistoku Engleske.

Kako su sati prelaznog roka curili, Njukasl se okrenuo Štutgartovom talentu, Niku Votlemadeu. Transfer od oko 65 miliona eura izazvao je podignute obrve, jer 23-godišnjak nije imao blistavu statistiku iza sebe. Sa samo 21 golom u pet sezona od početka karijere u Verderu, mnogi su se pitali – šta je to što je uprava „Svraka“ vidjela u njemu?

Godina proboja

Odgovor je jednostavan – prošla sezona. Votlemade je konačno eksplodirao, najprije na Evropskom prvenstvu za mlade, gdje je bio najbolji strijelac sa šest pogodaka, pa potom i u Bundesligi, gdje je postigao 12 golova i dodao dvije asistencije. Nije to učinak koji mijenja istoriju, ali je dovoljan signal da pred njim stoji igrač koji tek ulazi u prave godine.

Njegov potencijal leži u kombinaciji fizičke dominacije i tehničkog umijeća. Sa 198 centimetara visine viši je i od Erlinga Halanda, ali istovremeno ima noge koje ga čine laganim i pokretnim. U Štutgartu su ga prozvali „Votlemesi“, upravo zbog sposobnosti da kombinuje i vodi loptu kao da nije klasični „target man“.

Tehnika velikog čovjeka

Ono što fascinira jeste koliko je spretan za svoju visinu. Njegova kontrola lopte, pregled igre i povezivanje saigrača više podsjećaju na sitnije, tehnički potkovane napadače. Prošle sezone u Štutgartu imao je 81,8 odsto tačnosti dodavanja – brojku koja se rijetko viđa kod centarfora.

Još važnije, već je osjetio poziv seniorskog nacionalnog tima Njemačke. Dva nastupa za „Elf“ potvrđuju da je riječ o igraču kojem predviđaju ozbiljnu budućnost. Iako učinak u golovima još uvijek nije na vrhunskom nivou, važno je naglasiti da je Votlemade zapravo tek prošle sezone dobio pravu šansu.

Investicija u budućnost

Navijači Njukasla, poznati po svojoj direktnosti, s pravom se pitaju: zašto 65 miliona eura za igrača koji još nije dokazani strijelac? Ali upravo u tome leži logika modernog fudbala. Cijene rastu, tržište se napuhuje, a klubovi traže potencijal, ne samo gotove proizvode. Ako Votlemade nastavi da napreduje, njegova današnja cijena mogla bi za nekoliko godina izgledati kao pravo bogatstvo.

Osim golova, njegova vrijednost je i u načinu na koji uključuje saigrače. Ima osjećaj za dodavanje, umije da „spusti“ loptu krilima i vezistima, i tako pravi razliku. Sa igračima poput Kijerana Tripijea, Džejkoba Marfija, Joanea Visea (takođe stigao ovaj prelazni rok) i Tina Livramenta na bokovima, servis ka Votlemadeu mogao bi biti ključna prednost.

Šta ga čeka na Sent Džejms parku

Naravno, nije sve idealno. Njegov učinak u vazdušnim duelima još nije na nivou koji se očekuje od napadača njegovih dimenzija, a ni u situacijama jedan na jedan nema pozitivan bilans. Interesantno da je na svom debiju dao upravo gol glavom, što pokazuje da napreduje i na tom planu.

Riječ je o igraču sa svega 85 seniorskih utakmica, od čega 39 u startnoj postavi. On tek uči.

Pozitivno je da je prošle sezone dobijao i do 70 odsto duela u odbrani, što ga čini korisnim i u defanzivnim zadacima. Time postaje igrač koji nudi više od pukog „ubice u šesnaestercu“.

Kako će ga Edi Hau koristiti, ostaje da se vidi. Jedna opcija jeste da bude striktno targer man u šesnaestercu, ali to bi značilo da se zanemari njegov širi arsenal vještina. U pravom sistemu, Votlemade može biti i napadač i kreator, igrač koji diktira ritam u završnici napada.

Najveći izazov biće očekivanja. Isak je ušao u srca navijača i postao jedan od simbola nove ere Njukasla. Tražiti od Votlemadea da odmah ponovi iste brojke bila bi greška. Potrebno je vrijeme, strpljenje i razumijevanje.

A nagrada može biti velika. Jer ako se pokaže kao igrač sposoban da kombinuje tehniku i golgeterski instinkt, pred navijačima koji svoje napadače pretvaraju u legende, Votlemade bi mogao da pronađe nešto što nema cijenu – obožavanje grada koji živi za fudbal.

U Njukaslu znaju da nijedan centarfor ne traje vječno, ali i da svaki ima šansu da postane legenda. Isak je otišao svojim putem, Liverpul je dobio vrhunskog napadača. A Njukasl, između nostalgije i budućnosti, dobio je priliku da stvori novu priču – onu u kojoj će Nik Votlemade možda jednog dana stajati rame uz rame sa imenima koja su ispisala istoriju Sent Džejms parka.