Luka Vlaisavljević

Griliš ponovo diše: Kako je Everton vratio čovjeka kojeg je Siti izgubio

Pep Gvardiola je vjerovao da će se Džek Griliš vratiti onome što je bio u sezoni triplete - razigran, živ, opušten i pun samopouzdanja. Samo što se to nije dogodilo pod njegovim krovom. Da bi ponovo postao onaj stari, Griliš je morao da ode.

Danas, u dresu Evertona, djeluje kao fudbaler koji je pronašao novi smisao. Nije više dio sistema, već centar gravitacije.

U Mančester sitiju bio je komadić slagalice, figura na Gvardiolinom šahovskom polju, igrač koji je morao da smiri igru, da čuva posjed, da pomaže drugima da dišu. U Evertonu, on je taj koji diše – i koji daje kiseonik svima oko sebe.

Njegov povratak ne mjeri se samo statistikama, iako su one impresivne. Već u prvim sedmicama pod Dejvidom Mojesom, Griliš je bio direktno uključen u četiri gola, inspirisao pobjede nad Brajtonom i Vulvsima, uzeo nagradu za igrača mjeseca Premijer lige i postigao kasni gol za pobjedu nad Kristal Palasom.

Gol nije bio spektakularan, ali je bio simboličan – grub, uporan, instinktivan. Takav kakav je morao postati da bi ponovo bio svoj.

Sloboda, ali s razlogom

Evertonov preporod i Grilišov oporavak spojili su se u istoj tački: u potrebi za otporom. Mojes je, više nego bilo ko prije njega, prepoznao da Džeku nije potreban dodatni sistem, nego osjećaj pripadnosti.

"Treba mu malo ljubavi", rekao je trener nakon pobjede nad Palasom – i to nije bila floskula. Mojes zna kako je to kada te fudbal odbaci; znao je da je pred njim čovjek, a ne projekat.

U Sitiju, Griliš je bio "odmorišna stanica" - kako su ga zvali saigrači. Kod Mojesa je postao iskra. Opet ima dozvolu da improvizuje, da pogriješi, da drži loptu i da se osmjehne dok to radi.

"Kad dobijem loptu, Mojes mi kaže – samo igraj“, otkrio je Griliš. "To mi treba. Sloboda“.

U toj slobodi pronašao je i obavezu. Everton ga vidi kao lidera. Njegov dres je najprodavaniji u klupskoj prodavnici, njegovo ime prvo se uzvikuje na novom stadionu od 52.000 mjesta koji se izdiže nad rijekom Merzi.

A on, umjesto da lebdi iznad svega toga, ostaje među ljudima – dijeli potpise, razgovara s djecom, ostaje posljednji na terenu poslije treninga.

Kiran Djusberi-Hol kaže da je "jedan od prvih koji dolaze, i posljednjih koji odlaze“. To je, kažu u Evertonu, najveća promjena – Džek koji ne samo da uživa u igri, nego živi za nju.

Povratak onoga što je volio

Ono što se dogodilo u Sitiju ne može se izbrisati, ali se može razumjeti. Prve dvije sezone bile su uspješne - prilagođavanje, pa tripleta. Treća je bila tiha, i za njega i za trenera. Gvardiola je želio da ga vidi kao ranije, ali je istovremeno tražio nešto drugo,perfektnu disciplinu u prostoru gdje se spontanost kažnjava. Griliš nije izgubio formu zato što nije znao, nego zato što je zaboravio da osjeća.

"Možda sam na trenutke izgubio ljubav prema fudbalu“, priznao je kasnije.

"Ne zato što mi se nije igralo, nego jer nisam uživao kao ranije.“ To su te riječi koje zvuče banalno dok ih ne izgovori neko ko je bio lice šampiona Evrope.

Everton mu je vratio taj osjećaj. Povratak radosti nije došao preko pobjeda ni statistike, već kroz jednostavne stvari – trening, smijeh, razgovor s navijačima.

"Najbolji sam kad se osjećam voljeno“, rekao je. I tu se vraćamo na suštinu Griliša: uvijek je bio igrač emocije.

Novi početak, ista vatra

Mojes ne uzima zasluge, ali ih svi vide. „Nije to do mene, to je do Džeka“, ponavlja. A zapravo – jeste do obojice. Trener mu je dao prostor, a Griliš ga je ispunio. Sada je ono što je bio u Aston Vili – lider, simbol, fudbaler koji povlači tim, ali i atmosferu.

U Evertonu ga prate kao zvijezdu, ali on se ponaša kao da mora sve iznova. Radi, ćuti, igra. U 30. godini, umjesto da juri nostalgiju, stvara novo poglavlje. Još uvijek ima reprezentaciju Engleske pred sobom, još uvijek ima Svjetsko prvenstvo u vidokrugu. Ali, čak i ako ne bude dio tog tima, već je osvojio nešto važnije - povratio je samog sebe.

"Volim kad trener kaže – idi i radi ono što znaš“, rekao je uz osmijeh. To je Džek Griliš danas. Ne više odmorišna stanica u mašini, nego talisman koji vuče druge. I najzad, izgleda kao neko ko ponovo voli fudbal.