N.R.

Prvo zlato Džesija Ovensa – dan kada je Berlin aplaudirao

Olimpijske igre u Berlinu 1936. godine ostale su upamćene po jednoj od najvećih sportskih priča svih vremena – briljantnom nastupu američkog sprintera i skakača u dalj, Džesija Ovensa.

Ovens je te godine postao legenda: osvojio je čak četiri zlatne medalje – baš na današnji datum osvojio je zlato na 100 metara (10,3 sekunde, olimpijski rekord), potom i na 200 metara (20,7 sekundi, svjetski rekord), u skoku u dalj (8,06 metara) i kao član štafete 4×100 metara (39,8 sekundi). Njegovi rezultati odjeknuli su u svijetu ne samo kao sportski podvig, već i kao simbol borbe protiv rasizma i ideologije nacizma, u srcu tadašnje Njemačke.

Osvojio je četiri najsjanjija odličja u periodu od samo šest dana – podvig koji je tada izgledao nemoguće. Postao je prvi Amerikanac kojem je to pošlo za rukom na jednim Olimpijskim igrama.

Mit o „Hitlerovom ignorisanju”

Jedna od najpoznatijih priča koja je decenijama pratila Berlin 1936. jeste ona da Adolf Hitler nije želio da pruži ruku Ovensu zbog njegove boje kože. Međutim, istina je drugačija - još drugog dana takmičenja, kada je Ovens osvojio zlato na 100 metara, Hitler je odlučio da više ne čestita javno nijednom sportisti. Dan ranije, predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta upozorio je njemačkog kancelara da mora ili da čestita svima, ili nikome, pošto je Hitler prethodnog dana čestitao samo njemačkim i finskim sportistima, a zatim napustio stadion. Američki mediji su, ne znajući za ovu odluku, pisali o „snubu”, pa se mit godinama širio.

Njemačko prijateljstvo

Uprkos političkoj atmosferi i propagandi, Ovens je bio izuzetno popularan među njemačkom publikom. Posebno se izdvaja prijateljstvo sa domaćim atletičarem, skakačem u dalj Karlom Ludvigom „Luzom” Longom. Kada je Ovens pogriješio u prva dva pokušaja i bio na ivici eliminacije, Long mu je dao savjet – da nekoliko centimetara ispred odskočne daske stavi peškir i da skače sa te tačke. Tako je Amerikanac obezbijedio finale, u kojem je kasnije pobijedio Longa i osvojio zlato. Njih dvojica su kasnije postali bliski prijatelji, a ova priča ostala je kao simbol sportskog viteštva.

Simbol borbe

Godinama kasnije, američki predsjednik Džimi Karter je o Ovensu rekao: "Možda nijedan sportista nije bolje simbolizovao ljudsku borbu protiv tiranije, siromaštva i rasne netrpeljivosti."

Kada se vratio kući, iako heroj na Olimpijadi, Ovens se suočio sa realnošću rasne segregacije u Americi. Čak je i povodom proslave pobjeda morao da uđe na zadnji ulaz hotela u Njujorku.

Ovensov podvig inspirisao je generacije sportista, a njegov rekord u skoku u dalj iz Berlina (8.06 m) ostao je netaknut 25 godina.