Milica Sekulić

Bjelopoljsko selo napustilo 90 odsto stanovništva, najveći razlog putevi

Rezultati popisa stanovnistva pokazali su da se crnogorska sela i dalje iseljavaju. Šezdesetih godina prošlog vijeka više od 60 odsto stanovnoštva živjelo je na selima, danas se taj broj prepolovio. Selo Požeginja kraj Bijelog Polja jedno je od onih koja se ubrzano iseljavaju, a u poslednjih pola vijeka selo je napustilo 90 odsto stanovnika. Razlozi za odlazak su brojni, a najveći problem su putevi.

Bjelopejsko selo Požeginje 70-ih godina prošlog vijeka bilo je jedno od naseljenih u bistričkom kraju. Škola je brojala i do 90 učenika, a danas prva slova u dva zaseoka uče samo dva đaka.

“Pamtim da je nekada imalo 220 stanovnika, a sad, nažalost, svelo se na 27. Putevi su sve nas otjerali”, kaže mještanin Vujadin Adamović.

Loša infrastruktura, seoska škola koja nema mokri čvor i vodu, otežan plasman proizvoda, razlozi su što mladi napuštaju selo.

“Ovdje, ako pođete jednostavno u prodavnicu i kažete gdje se nalazite, niko od tih prodavača neće vam dostaviti to na adresu. Ako pođete u skladište ili bilo gdje, najbanalniji primjer, niko neće ništa da vam dostavi, a razlog su putevi.  To je najveći razlog  za propadanje ovog sela koje propada u zadnjih 50 godina”, kaže Darko Adamović.

“Kao mladi roditelj primoran sam da zbog svoje djece napuštam selo”, ističe još jedan mještanin.

Selo Požeginje u prethodnih nekoliko decenija napustilo je oko 90% stanovništva. To nije problem jedino Bjelopoljskog kraja, već se u cijeloj Crnoj Gori i sa ruralnog područja stanovništvo neprekidno iseljava. Posljednji popis pokazao je zabrinjavajuće podatke gdje je više od 70 sela ostalo bez i jednog stanovnika.

“Podaci koji kažu da su upravo tih 60-ih godina na prostoru Crnogorskog sela živjela 69,5 procenata stanovništva, dok prema podacima posljednjeg popisa taj procenat negdje iznosi oko 30%.  Broj sela koji imaju manje od 10 stanovnika, kojih je u Crnoj Gori 277. Iz ovih statističkih podataka vidimo da je selo prosto jedan prostor koji je decenijama izložen depopulaciji i prirodnim i mehaničkim putem, što u krajnjem vodi upravo i demografskom izumiranju ovih naselja”, kaže demografkinja Mileva Brajušković.

Brajušković kaže da je proces industrializacije sredinom prošlog vijeka doveo do ruralnog egzodusa, a razlozi za napuštanje sela su brojni.

“Obezbeđivanje osnovne infrastrukture, bilo da je to put, voda, struja, internet, dostupnost obrazovnim ustanovama, školama, vrtićima, zatim zdravstvenim ustanovama i tako dalje, tek onda možemo govoriti o povratku mladih na selo, subvencijama u poljoprivredu, subvencijama recimo za izgradnju stambenih objekata”, ističe ona. .

Kako bi se trend negativnih migracija smanjio, država će izraditi demografsku strategiju.

“Očigledno je da država do sada nije dovoljno dobro radila po tom pitanju kada je u pitanju sjeverna regija. Da bi uopšte uspjela demografska strategija koja treba da odgovori na niz pitanja i da da niz predloga, potrebno je da država i svi resori daju svoj doprinos, svakako i lokalne samouprave”, kaže ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damir Gutić.

Dobri putevi spajaju ljude. Loši ih vode daleko od ognjišta u potrazi za boljim sutra. U Požeginji još ima onih koji žele da ostanu. Četvoro djece koja tu žive pokazuju da ima nade za selo, a na državi i opštini je da li će učiniti sve da ih tu i zadrže.