Džek Parok  [ DW ]

05. 06. 2025. 10:20

Holandija: Rizična igra Gerta Vildersa

Holandski birači moraće ponovo na izbore do kraja godine, pošto je ekstremno desničarska stranka PVV istupila iz koalicione vlade zbog spora oko migracione politike. Gert Vilders, lider PVV-a, povukao je svoje ministre iz četvoročlane vlade, čime je Holandiju gurnuo u mjesece političke neizvijesnosti.

Njegova namjera je jasna: „Namjera mi je da postanem sledeći premijer“, izjavio je.

Odlazeći premijer Dik Šof vodiće tehničku vladu u Hagu sve dok se ne održe novi izbori, za koje stručnjaci vjeruju da neće biti prije oktobra.

Pitanje sada glasi – da li Vilders, jedan od političara sa najdužim stažom na ekstremnoj desnici u Evropi, može da pronađe put do funkcije premijera, ili je već istrošen u očima holandskih birača?

„To je pitanje od milion dolara“, rekla je za DW Armida van Raj iz britanskog trusta mozgova Četam Hausa, .

Kako su višepartijske koalicije uobičajene u Holandiji, za politički uspjeh u petoj po veličini ekonomiji EU potrebne su dvije ključne stvari: glasovi građana i sposobnost da se grade savezi sa drugim partijama.

Bježanje od odgovornosti?

Vilders je prvi put ušao u parlament 1998. i više od decenije proveo je na krajnje desničarskim marginama, sve dok porast podrške nije doveo do toga da njegova stranka 2010. put podrži manjinsku koalicionu vladu Marka Rutea – ali je potom 2012. povukla tu podršku.

Sve više ga prati reputacija političara koji se povlači kada postane gusto.

„Sve ovo djeluje loše po Vildersa“, kaže Adrijan Saut, iz holandskog instituta za međunarodne odnose Kligenadel. „Podržao je Ruteovu vladu, pa se 2012. povukao [zbog novih mjera štednje], i to ga od tada prati. To što je sada to ponovo uradio, veoma loše djeluje u očima javnosti.“

Vildersova stranka PVV trenutno ima najviše poslaničkih mjesta (37 od 150) u holandskom parlamentu, nakon iznenađujućeg uspjeha na izborima 2023. Iako ankete pokazuju pad popularnosti otkako je PVV ušao u vladu, one ipak ukazuju na to da bi njegova partija i sada bila najjača - kada bi se izbori održali odmah.

„Birači bi sada mogli i da nagrade Vildersa, čak i ako je on povukao ručnu, zbog nezadovoljstva što nije došlo do promjena u migracionoj politici“, kaže Piter Klepe, glavni urednik portala BrusselsReport.eu, desno orijentisanog magazina koji se bavi politikom EU.

„Formirati vladu bez Vildersa biće moguće samo ako se preuzme bar dio njegove antimigrantske agende“, rekao je on za DW.

Ali sada, kada bivše koalicione partije izražavaju „bijes“ zbog kolapsa vlade, čak i ako Vilders uspije na predstojećim izborima, ostale partije bi mogle da ga prozru i odbiju da uđu u koaliciju s njim – a kamoli da mu prepuste premijersko mjesto.

Najstroža azilantska politika do sada

Politička borba oko migracija dostigla je vrhunac kada je Vilders krajem maja krenuo na sve ili ništa i predložio „plan od 10 tačaka“ o azilu, koji bi uveo neke od najdrastičnijih migracionih mjera u Evropi.

Plan je predviđao raspoređivanje vojnih jedinica na nacionalnim granicama, potpuno ukidanje smještaja za izbjeglice, privremenu obustavu porodičnog spajanja za tražioce azila koji su već dobili status izbjeglice, kao i deportaciju sirijskih izbjeglica.

Odbijanje koalicionih partnera da odmah prihvate ovaj plan navelo je Vildersa da povuče svoje ministre iz vlade.

„Sam plan je duboko problematičan jer krši niz zakona EU i međunarodnog prava, posebno pravo na azil“, rekao je Davide Kolombi, iz Centra za evropske političke studije (CEPS).

„Migracije i azil se trenutno instrumentalizuju u evropskoj politici“, dodaje Kolombi u intervjuu za DW. „Postoji tendencija da se normalizuju nezakoniti predlozi širom EU, ne samo u Holandiji, kao da su migracije i azil izvan zakona.“

Fragmentacija ekstremne desnice

Evropa je danas svedok raspada nekada ujedinjene ekstremne desnice – ne zbog ideoloških razlika, već usled ograničenja koja nameću demokratski sistemi u kojima djeluju.

Marin Le Pen iz Francuske ne smije da se kandiduje na predsjedničkim izborima 2027. zbog pronevjere sredstava EU, dok je migracionu agendu italijanske premijerke Đorđe Meloni osujetio domaći pravosudni sistem.

„U Švedskoj i Danskoj desničarski populisti su uspjeli da utiču na politiku, ali Holandija nema tradiciju manjinskih vlada“, kaže Piter Klepe. „Vilders je mogao bolje da se pripremi za vlast privlačeći u svoj pokret više ljudi iz političkog mejnstrima.“

Mešanje karata na holandskoj političkoj sceni ponovo počinje. U mjesecima koji dolaze, stranke će se boriti za poziciju – a mnoge će pokušati da Vildersa izbace iz igre.

Vilders, međutim, za sada djeluje prkosno i izgleda da će udvostručiti napore da javnosti proda svoju antimigrantsku politiku, umjesto da igra na sigurno i pokuša da gradi saveze s drugim političkim strankama.